Kada dovoljno dugo razvijate mobilne aplikacije koristeći Apache Cordova odnosno Ionic Framework pitanje je vremena kada će vam se Google javiti sa zanimljivim e-mailom uz dramatičan naslov “You are using a vulnerable version of Apache Cordova” s obavijesti o uklanjaju vaše aplikacije sa Play Storea ako ne izvršite potreban sigurnosni update.
Hello Google Play Developer,
Your app(s) listed at the end of this email utilize a version of Apache Cordova, an open-source mobile development framework, that contains one or more security vulnerabilities. If you have more than 20 affected apps in your account, please check the Developer Console for a full list.
Please migrate your app(s) to Apache Cordova v.4.1.1 or higher as soon as possible and increment the version number of the upgraded APK. Beginning May 9, 2016, Google Play will block publishing of any new apps or updates that use pre-4.1.1 versions of Apache Cordova.
The vulnerabilities were addressed in Apache Cordova 4.1.1. If you’re using a 3rd party library that bundles Apache Cordova, you’ll need to upgrade it to a version that bundles Apache Cordova 4.1.1 or later.
To confirm you’ve upgraded correctly, submit the updated version to the Developer Console and check back after five hours. If the app hasn’t been correctly upgraded, we will display a warning.
For information about the vulnerabilities, please see this Google Help Center article. For other technical questions, you can post to Stack Overflow and use the tag “android-security.”
While these specific issues may not affect every app that uses Apache Cordova, it’s best to stay up to date on all security patches. Apps with vulnerabilities that expose users to risk of compromise may be considered Dangerous Products in violation of the Content Policy and section 4.4 of the Developer Distribution Agreement.
Ipak, nema mjesta panici. Nadogradnju možete napraviti pokretanjem naredbe
Shell
1
$npm update–gcordova
I to je skoro to. Sada možete nadograditi i platforme za koje ste radili mobilnu aplikaciju. U ovom slučaju aplikacija je rađena za iOS i Android platformu pa se nakon pokretanja naredbe
Shell
1
$cordova platform check
može vidjeti da postoji nadogradnja za obje platforme:
android @ 4.1.1 could be updated to 5.1.0
ios @ 3.8.0 could be update to 4.0.1
Možete pokrenuti nadogradnju platformi
Shell
1
2
$cordova platform update android
$cordova platform update ios
i očekivati prikaz obavijesti o uspješnoj nadogradnji
Android project updated with cordova-android@5.1.0
Od 2011. do kraja 2015. godine bio sam dio Microsoft Student Partner programa čiji je cilj bio studentima približiti tehnologiju, stvoriti jaku zajednicu te olakšati protok informacija između Microsofta, studenata i fakulteta.
Na poziv tadašnjeg MSP Leada Vedrana došao sam u Osijek na ETF na uvodni sastanak. Bilo je nekoliko nas MSP pripravnika i trebali smo odlučiti tko će se fokusirati na koje aktivnosti. S obzirom da sam ranije već proučavao Microsoft Student Partner program i znao koje benefite studenti mogu od njega imati htio sam se angažirati oko veće dostupnosti informacija za studente.
Na tom uvodom sastanku odabrao sam Microsoft DreamSpark program. Znao sam da većina studenata niti ne zna što je DreamSpark niti što njime mogu dobiti. To sam htio promijeniti. I već mjesec dana nakon stupanja u Microsoft Student Partner program, kao pripravnik, držao sam prezentaciju o DreamSparku na EFOS-u.
Izrađivao sam prigodne Facebook covere
Dio događanja na kojima sam sudjelovao:
U nastavku navodim dio događanja na kojima sam direktno ili indirektno sudjelovao. Kako god bilo svako događanje zahtjevalo je neki angažman, bio on da fizički dođem iz Vinkovaca u Osijek ili neki drugi grad ili da radim online promociju i koordinaciju marketing aktivnosti na razini regije Osijek ili cijele Hrvatske kao u slučaju Software Startup Akademije.
Microsoft Imagine Cup 2012 Launch Days
Prvi event na kojemu sam sudjelovao u svojstvu predavača. Ovdje još nisam službeno bio MSP nego pripravnik. Točno se sjećam dvorane 2 i nervoze koju sam osjećao pred svoje prvo predavanje. Htio sam opravdati dobiveno povjerenje i pred kolegama iz MSP programa i pred kolegama s fakulteta.
Predavanje je dobro prošlo i otvorilo mi vrata MSP programa kojega sam uskoro postao punopravni član.
Student Tech Club ETFOS
Sudjelovao kao moralna podrška. Iako zapravo i nisam morao biti ovdje ipak sam iz Vinkovaca otišao na ETF i pratio predavanja iz publike. Pri tome bi uvijek prije polaska vijest razglasio kolegama, prijateljima i poznanicima pa bi nekoga i poveo.
KulenDayz 2012
Moja prva „velika“ konferencija. To sam jutro vrlo rano vlakom išao prvo za Osijek, a onda iz Osijeka za Beli Manastir jer se konferencija održavala u hotelu Patria.
Nisam pojma imao što me očekuje niti što bi konkretno trebao raditi. No, došavši na lokaciju brzo sam ušao u ritam. S kolegama MSP-ovima dogovoreno je tko će biti u kojoj dvorani tj. na kojem dijelu konferencije i tako pomagati oko tehničkih stvari i biti desna ruka predavačima.
Sjećam se da je nakon službenog dijela konferencije zabava trajala do kasno u noć. Na spavanje smo išli tek oko 3h ujutro, a ja sam se probudio već za 2 sata jer sam imao vlak za Osijek tj. za Vinkovce.
Dan IT karijera 2012 – ‘Moj prvi Microsoft certifikat’
Predstavljanje se odvijalo u jednoj od većih dvorana na ETF-u. Ovo mi je bilo jedno od zanimljivijih događanja i htio sam da što više studenata barem proba pristupiti polaganju ponuđenih certifikata. Znao sam i tada da certifikat malo znači ako iza njega ne stoji znanje, ali ipak, svaka ekstra aktivnost uz fakultet, a pogotovo aktivnost koja zahtjeva dodatno učenje, može pokazati potencijalnom poslodavcu da je osoba uporna i željna znanja. Predstavljanje programa “Moj prvi Microsoft certifikat”
Osobno sam izašao na i položio 3 MTA certifikata: Networking Fundamentals (Exam 98-366), Windows Operating System Fundamentals (Exam 98-349) i Windows Server Administration Fundamentals (Exam 98-365).
KulenDayz 2013
Što bi rekao Mirko Filipović Cro Cop ovdje sam već bio „iskusan stari vuk“ tj. znao sam što me čeka i što se od mene očekuje. Te se godine konferencija održavala u BIOS-u. Sjećam se da sam došao autom na glavni ulaz koji je bio zatvoren za automobile i onda preko parkinga susjedne trgovine otišao s druge strane na ulaz u dvorište.
Mi kao MSP-ovi smo uvijek bili na usluzi. Koliko sam bio predan tome i htio sudjelovati govori činjenica da sam si sam platio kotizaciju 150kn.
Software StartUp Academy 2012/2013
Najozbiljniji projekt na kojemu smo do tada radili. Logistički najviše uloženo u planiranje i provedbu. Trebalo je osigurati sve potrebno na ETF-u i EFOS-u da bi akademija donijela konkretne rezultate, a ne samo da se „odradi“. Akademija je trajala od prosinca 2012. do veljače 2013.
Svake sam subote već od 7h ujutro bio u Osijeku pa tamo negdje do 13-14h, kako kada, da bi sudjelovao u dočekivanju predavača i eventualnoj pomoći na fakultetu gdje bi se održavalo predavanje. Pogotovo kada bi predavanje bilo na EFOS-u.
Software StartUp Academy 2013/2014
Održao predavanje pod nazivom “Microsoft DreamSpark & BizSpark”
Drugu godinu organizacija je već bila jednostavnija. Akademija je trajala od prosinca 2013. do travnja 2014.
Prije svega, trebalo je dobro pripremiti marketing i promociju da bi količina prijava bila zadovoljavajuća i da bi se moglo oformiti nekoliko kvalitetnih timova spremnih i sposobnih izgurati svoju ideju do kraja.
I ovdje sam također, svake subote već od 7h ujutro bio u Osijeku i uskakao gdje je trebalo. Pogotovo kada bi predavanje bilo na EFOS-u.
I. Student Tech Club @ETFOS
Moj zadatak su bili online marketing i promocija.
Iako nisam sudjelovao kao predavač došao sam u Osijek kako bi dao podršku kolegama predavačima.
Za ove smo evente mi MSP-ovi davali svatko po 20kn za troškove priprema tj. nabavke pića i grickalica čisto da se malo počasti publika.
II. Student Tech Club @ETFOS
Moj zadatak su bili online marketing i promocija.
Iako nisam sudjelovao kao predavač došao sam u Osijek kako bi dao podršku kolegama predavačima.
Za ove smo evente mi MSP-ovi davali svatko po 20kn za troškove priprema tj. nabavke pića i grickalica čisto da se malo počasti publika.
III. Student Tech Club @ETFOS
Moj zadatak su bili online marketing i promocija.
Za ove smo evente mi MSP-ovi davali svatko po 20kn za troškove priprema tj. nabavke pića i grickalica čisto da se malo počasti publika.
Dani neprofitnih udruga, Osijek 2014 (NGO Day)
Stigao je poziv tko bi htio sudjelovati i javio sam se. Nisam sudjelovao u pripremi ili organizaciji nego sam se jednostavno na dan održavanja pojavio u BIOS-u i bio na usluzi.
U to sam vrijeme bio fokusiran na IT PRO, DreamSpark i sve više BizSpark pa su mi teme bile bliske i zanimale me.
KulenDayz 2014
Moji zadnji KulenDayzi kao MSP. Kasnije sam išao u osobnom aranžmanu. Službeni dio konferencije održavao se u prostoru BIOS-a, a neslužbeni na seoskom imanju “Orlov Put” u Bilju.
Ovo su također bili prvi KulenDayzi na kojima je organiziran “KulenDayz Kidz” posvećen najmlađim IT-evcima i onima koji će to tek postati.
Software StartUp Academy 2014/2015
Jedan od kompleksnijih projekata na kojemu smo kao MSP-ovi radili. Logistički je bilo dosta zahtjevno, ali smo sve uspješno izgurali.
Sastanaka i koordinacije je bilo kako uživo što je zahtijevalo odlazak u ured Microsofta u Zagrebu, nekoliko sastanaka u Osijeku i više njih online. Sve troškove puta na sastanke uživo osobno sam pokrivao jer nisam htio izostajati s niti jednog dijela procesa.
Prije početka akademije, pa i tijekom, moje aktivnosti su uključivale: izradu foto najava svih predavanja (slika predavača, opis predavača i predavanja, vrijeme predavanja), izradu grafika koje će pravilno komunicirati poruku akademija koje su korištene za promociju konferencije te osmišljavanje slogana za konferenciju na razini Hrvatske.
Ostale aktivnosti
Održavanje Facebook stranice MSP programa Osijek
Aktivno sam radio na objavi sadržaja. Za važnije datume bi pripremio prilagođene grafike kojima bi spojio značenje tog dana s Microsoftom i tako pokušao angažirati publiku.
Čak sam bio i testirao plaćene objave s nekim sitnim iznosom (nadam se da sam kasnije odspojio bankovnu karticu).
Autor na MSAcademic.hr portalu
Radilo se o središnjem mjestu za informiranje studenata, koji su na ovom portalu imali sve informacije o prilikama koje pruža Microsoft za akademsku zajednicu, mogli saznati kako doći do besplatnog softvera te kako i zašto se uključiti u Microsoft Student Partners program.
Kreiranje digitalnih priručnika
U ovome sam posebno uživao. Sviđalo mi se što svakim priručnikom mogu doći do više publike nego direktnim predavanjima. Nije postojala barijera između mene i publike. Gdje god ja bio i gdje god oni bili imali su pristup mojim digitalnim materijalima.
Ove aktivnosti nisu bile dio službenih zadaća Microsoft Student Partner programa nego moje osobne inicijative.
Upoznaj MSP-a 2013. i 2014.
Ovime sam nas više htio približiti drugim kolegama studentima. Ako nas bolje upoznaju prije će nam se obratiti za bilo kakvu pomoć ili tehnički savjet.
Pripremio sam šprancu tj. grafiku gdje sam ostavio mjesto za sliku određenih dimenzija i tekst koji je svaki MSP pisao za sebe. Ja bi to onda sklapao u cjelinu i po određenom rasporedu objave puštao na naše online kanale. U prvom redu Facebook stranicu.
Nekoliko puta mi je već palo na pamet napisati jedan ovakav blog post, a “točka na i” bio je Blagonićev tekst koji sam sinoć pročitao pa reko da i ja podijelim jednu osobniju priču iako to do sada nisam imao običaj raditi.
Ovim blog postom želim ispričati kratku priču o procesu koji još traje, priču o procesu učenja. Ako vam je itko ikada rekao “ma to je tebi pet minuta posla, ti ćeš to u par klikova” ne znajući koliko ste nekada morali sati izgubiti učeći da bi kasnije nešto znali i mogli napraviti u par minuta vjerujem da imate i sami što reći na ovu temu.
Početak prije početka
Sve je počelo čak i prije nego sam dobio prvo računalo. Sjećam se jednog jutra prije nego sam taj dan krenuo u školu gledao sam „Dobro jutro Hrvatska“ , a posebno me zanimao dio o predstavljanju novih web stranica. To sam jutro vidio predstavljanje prvog hrvatskog blog servisa blog.hr i tu si adresu zapisao na papirić koji sam dugo vremena čuvao tj. sve do trenutka nekih cca godinu dana kasnije kada sam napokon dobio pristup Internetu i kada je došlo vrijeme za čačkanje po blog.hr-u. Taj osjećaj u trenutku kada sam otvorio svoj prvi blog neću nikada zaboraviti. Mislio sam da svi samo čekaju vidjeti moj novi blog.
Blog.hr prva ljubav
Otvorio sam blog i odmah se zainteresirao za male izmjene u izgledu i rasporedu sadržaja. Tu sam polako učio osnove HTML-a i CSS-a. Tada mi se izrada tema činila kao nešto nedostižno o čemu sam znao čitati na tutor.blog.hr. S vremenom mi je krenulo pa sam otvorio nekoliko blogova, saznao za GeoCities, shvatio kako ih međusobno mogu povezati da izgledaju kao jedna cjelina i naučio koja su ograničenja takvih servisa, da slike kojima želim npr. uobličiti kategorije u desnom stupcu moram hostati na nekom vanjskom servisu i dr.
Negdje u to vrijeme na svijet je stigao i Google AdSense pa sam uletio i u to. Onda nisam znao kako se uopće prijaviti za “zaradu na internetu“, pa mi je “pomogao” jedan bloger koji je rekao da to ide preko njega – ja njemu pošaljem svoje podatke, on meni oglasne jedinice pa mi javi kada zaradim dovoljno za isplatu. Trebalo mi je mjesec do dva da skužim da od toga ništa. Na teži sam način naučio kako razlikovati moje oglasne jedinice od onih koje nisu moje što je opet nekakav početak. Svaka škola se plaća.
Shared hosting
Cca 2 godine nakon toga došao je na red i zakup shared hostinga i prvih domena. Tu sam naučio upravljati svim aspektima web stranica putem cPanela. U početku nisam znao što većina onih ikona uopće znači, ali metodom pokušaja i pogrešaka naučio sam i to. Nestao je strah od toga da ću kliknuti na nešto pogrešno. FTP mi je bio otkriće godine.
Više nisam čačkao samo po HTML-u i CSS-u nego su na red došli PHP, JavaScript iMySQL pa CMS-ovi kao što su Joomla (+ Kunena forum), Drupal i WordPress, SMF, phpBB, njihove instalacije, nadogradnje, migracije i dr.
Ideje su dolazile same od sebe, puno sam ‘guglao’ i tražio koji bi CMS najbolje odgovarao za koji projekt. Želio sam isprobati i testirati što više različitih rješenja. To su bila najbolja vremena u kojima sam najviše naučio.
Tada nikome nije bilo jasno što radim, zašto sam po cijele noći budan i zašto trošim novac na neke tamo domene. Međutim, da sam tada išao na vrijeme spavati i novac umjesto na domene potrošio “na biber” danas vjerovatno ne bi bio tu gdje jesam i ne bi pisao ovaj blog post.
Male web zajednice
Cijele sam noći znao biti za računalom nakon što bi zakupio domenu za novi projekt razvijajući ga. I dobro mi je išlo. Puno sam ljudi upoznao održavajući svoje male web zajednice. S nekima od njih sam u kontaktu i dan danas i to smatram najvećom vrijednošću. Održavao sam zajednice od nekoliko osoba pa do >1000 osoba.
Tada sam već htio imati jedno web mjesto gdje ću moći navesti sve projekte na kojima sam radio. U prvom redu da ih imam zbog sebe, a onda i zbog drugih koji bi me pitali što radim pa bi mi bilo lakše poslati poveznicu na osobne web stranice nego sve objašnjavati. Uskoro sam počeo pisati blog (možda je sada vrijeme i za video blog!?) u WordPressu pa zagrebao i u SEO područje, upoznao se s ključnim riječima, optimizacijom sadržaja, naslova i ono najvažnije na(učio) pisati.
S vremenom kada stvarate sadržaj na webu doći će i vrijeme za potrebom uklanjanja nekih sadržaja. Tu sam se zainteresirao za temu online reputacije, a to se ne može raditi bez kombiniranja različitih znanja i vještina koje dobijete usput radeći sve ostalo.
Tu negdje dolazi faza stagnacije od 2-3 godine kada sam bio fokusiran na Microsoft tehnologije kao što su SharePoint i njihova rješenja za startupe kao što su DreamSpark i BizSpark uslijed čega sam poprilično zapostavio razvoj za web i u tom vremenu nisam pokrenuo niti jedan osobni web projekt. Ok, održavao sam postojeće, ali nije to to. Ideja nije nedostajalo, ali je nedostajalo vremena i fokusa.
Ipak, kao Microsoft Student Partner, među ostalim, radio sam i na marketingu, bio (trenutno sam još uvijek) community manager za MSP Osijek i MSacademicHR, bio u pravo vrijeme na pravom mjestu za uhvatiti vlak naziva „Društvene mreže“.
Stvaranje i upravljanje zajednicama na društvenim mrežama (Facebook, Google+, Twitter, LinkedIn), Facebook oglašavanje, Google AdWords i dr. postali su nešto u čemu sam se pronašao. Sve to mogu kasnije koristiti za svoje buduće projekte ili radeći za poslodavca nudeći time opet neku širinu.
Gdje me je sve to odvelo?
Tada nisam mogao znati gdje će me svi ti koraci odvesti u životu niti da će mi nekoliko godina kasnije upravo razvoj za web biti posao. Radio sam sve to iz znatiželje, ljubavi prema stvaranju nečeg novog, želje za stvaranjem i razvojem, zbog ispitivanja vlastitih granica. Uživao sam u mnogim neprospavanim noćima kada bih doradio neke detalje na nekoj od stranica, kada bih u 3h ujutro uspio popraviti netom pokidanu bazu podatka, u noćnim raspravama na nekom od svojih foruma… i svim onim trenucima kada bih naučio nešto novo.
Jedan od razloga zašto danas mogu pratiti čitav proces od planiranja, izrade web rješenja, održavanja, promocije i svega ostaloga su vremena kada sam sve to radio bez da sam znao što će mi to kasnije donijeti i bez stvaranja pritiska da od toga moram imati neke mjerljive koristi inače je sve uzalud. Jednostavno sam uživao u tom procesu učenja i jedna je stvar vodila ka drugoj.
Vještine koje sam naučio u tom procesu direktno su utjecale na ono što danas radim.
Naravno da ne mogu u svemu biti neki veliki dr mr, ali opet je dobro imati širinu znanja i vještina, dobro je znati iz prve ruke što sve postoji. Uvijek treba tražiti nešto novo, nešto bolje.
U ova moderna i brza vremena kada se tehnologije brzo mijenjaju mnoge vještine koje danas možda nemaju neku vrijednost ili se ta vrijednost ne vidi već sutra postaju vrijedne.
Ovo je tek početak
Ovo nije kraj procesa učenja, nego je tek početak. Toliko je toga što još želim naučiti. Ono što radim danas i što se možda može činiti kao da nema nikakvog smisla, već sutra može značiti razliku.
Danas se sve toliko brzo mijenja i nemoguće je očekivati da ću čitav život raditi jedno te isto, ali čime god se kasnije bavio i ma gdje me život odveo web development će uvijek ostati tu negdje pa makar kao hobi. Pa taman da se prebacim u pčelarstvo znanja i vještine iz svih ovih područja biti će mi od koristi.
Davno su prošla vremena kada su domene bile rezervirane samo za tvrtke ili napredne korisnike. Unatoč tome što cijene domena iz godine u godinu pomalo rastu zapravo su vrlo povoljne i jedno od najboljih ulaganja koje možete napraviti u ovo današnje digitalno doba. Danas si možete priuštiti veliku količinu različitih domena, a najvrednija koju možete imati je www.imeprezime.tld pa ako se ikada u budućnosti odlučite za izradu osobnih web stranica imate ono najvažnije, imate temelj, imate svoju osobnu domenu.
Tko prvi njegova djevojka
Spoznaja da imate nešto što nitko na svijetu osim vas u tom trenutku ne može imati dolazi uz malu cijenu od 90ak kuna godišnje, ili čak besplatno, koliko vas košta zakup domene. Na svijetu može postojati samo jedna .com, .hr domena s konkretnim osobnim imenom. Jednom kada ju zakupite vaš imenjak može samo čekati da prestanete plaćati zakup domene ili tražiti neku drugu kombinaciju.
Što je kombinacija imena i prezimena rjeđa to je veća šansa da ćete jednom u budućnosti biti u mogućnosti zakupiti takvu kombinaciju domene. Međutim, ako imate kombinaciju koja je vrlo česta onda to ide po sistemu ‘tko prvi njegova djevojka’. Čisto kao provjeru upišite svoje ime i prezime u Facebook tražilicu i vidite koliko osoba postoji s tom kombinacijom i tko sve prije vas može zakupiti domenu. Budite prvi.
Jednom kada netko zakupi domenu s vašom kombinacijom imena i prezimena možete ili dati novčanu ponudu koju vlasnik domene neće moći odbiti ili čekati, nekoliko godina, da domena istekne. Sve to možete preduhitriti ako već danas zakupite svoju osobnu domenu.
Društvene mreže – danas jesu, sutra nisu
Iako stranice kao što su about.me i brandyourself.com dobivaju na značenju nije zgodno svoju online prisutnost temeljiti isključivo na društvenim mrežama, ma koliko one u nekom trenutku bile popularne, otvarate prostor za katastrofu ako se neka od njih s vremenom jednostavno ugasi ili npr. promjeni uvjete korištenja na način koji vam nikako ne odgovara.
Također, korištenjem takvih servisa i društvenih mreža ograničeni ste njihovim dizajnom i logikom prezentacije sadržaja dok na svojim osobnim web stranicama možete prezentaciju sadržaja učiniti unikatnim iskustvom.
Malo financijsko, a veliko ulaganje u budućnost
Cijena od 90-ak kuna godišnje za zakup domene nije nešto oko čega se trebate lomiti ako ste u nedoumici zakupiti osobnu domenu ili ne. Ako vam domena ikada u budućnosti zatreba imate ju, a ako ne niste puno izgubili. Jeftino je zakupiti domenu, ali može biti poprilično skupo ostati bez iste. Nekoliko je načina za ostati bez domene – bilo da netko drugi prije vas registrira željenu domenu, bilo da vi zaboravite nadoplatiti produženje/obnovu domene,…
Prije nekoliko godina niste niti sanjali da ćete na društvenim mrežama i općenito na internetu koristiti svoje ime i prezime umjesto pseudonima. Danas vam je to većini sasvim normalno.
Postajete poznati po onome što znate
Ako ste se odlučili zakupiti svoju osobnu domenu velika je vjerojatnost da ćete zakupiti i hosting te napraviti svoje osobne web stranice s blogom. Kada to imate onda se podrazumijeva da ćete pisati o onome što vas zanima i o čemu nešto znate. S vremenom, to vodi do prepoznatljivosti, a može dovesti i do odličnih poslovnih prilika.
WOW efekt
Unatoč tome što su domene dostupnije nego ikada i dalje ćete rjeđe doći u kontakt s osobom koja će vam umjesto poveznice na neku od društvenih mreža poslati poveznicu na svoje osobne web stranice ili s osobom koja će vam se obratiti putem maila nešto@imeprezime.com umjesto nešto@gmail.com. Iskoristite to dok je još vrijeme.
Tehnikalije i logistika
Prije, prilikom i nakon zakupa domene treba razmišljati i o nekim tehničkim i logističkim detaljima.
Maksimalan period na koji možete zakupiti domenu je 10 godina. Iako se čini najlakše zakupiti domenu odmah na 10 godina pitanje je koliko je to pametno jer je to poprilično dug vremenski period u kojemu se toliko toga može promijeniti i veća je vjerojatnost da sami zagubite podatke vezane uz zakup vaše domene. Kroz 10 godina ljudi mijenjaju profesije, računala, softver, email adrese, umiru,…, što sve pridonosi riziku da se izgubi trag o zakupu domene.
Prednost zakupa na 10 godina je što znate da je u tom vremenskom periodu domena samo vaša, možda dobijete i popust na količinu i štedite nekoliko minuta svojeg vremena koje bi potrošili na produživanje domene svakih nekoliko godina.
Sami morate odlučiti koji vam tempo najviše odgovara. Osobno ne produžujem domenu na duže od 2-3 godine tj. svake 2-3 godine iznova plaćam zakup domene. Na taj način uvijek ste u toku, sjetit ćete se ažurirati svoje nove podatke ako ste u međuvremenu promijenili npr. email adresu s kojom inače registrirate domene, prezime, adresu ili nešto drugo. Više o tome saznajte ovdje.
Ten years ago I interviewed for an internship at a PR firm, and I remember the CEO saying: “If you don’t remember anything else, at least buy the domain of your name.” (I guess I didn’t remember much else, but I did remember that.) Buy every iteration–.co, .org, .me. You never know what will happen: Someone with a name similar to yours could become famous (for good or bad), or someone could potentially harm your online reputation by using your name in a URL. – Inc.com
Ali mene to ništa ne zanima…
Čak i ako vas ništa od ranije spomenutog ne zanima, ne želite razmišljati o osobnim web stranicama, niti pisati blog, online prisutnost vam ne znači apsolutno ništa, zadovoljni ste sa svojom @gmail adresom i dr., moja preporuka je da ipak zakupite svoju osobnu domenu jer nikada ne znate što nosi budućnost i kada vam domena može zatrebati. Kao što sam ranije već naveo – zakup domene dolazi uz relativno nisku cijenu, a eventualna korist može u svakom smislu višestruko isplatiti to ulaganje.
U povijesti čovječanstva postojale su milijarde ljudi i nakon većine njih nema nikakvog traga njihova postojanja za razliku od manjeg dijela pojedinaca čija se imena i/ili djela pamte stotinama godina.
Kroz povijest, bilo je ljudi koji su netom prije smrti imali priliku reći svoje posljednje riječi koje su ostale zapisane i po kojima su oni ostali zapamćeni. Danas, u vremenu društvenih mreža, svi imamo priliku ostati zapamćeni po svojim zadnjim statusima, tvitovima ili blog postovima. U to se možete uvjeriti u člancima crne kronike kada se u smrtnim slučajevima prebire po profilima na društvenim mrežama preminule osobe.
Smrt se događa usred ili tijekom svakodnevnih životnih aktivnosti
Kakav će biti vaš posljednji status nemoguće je znati jer smrt nas sve može iznenaditi u bilo kojem trenutku. Kako zamišljate posljednje trenutke života od objave zadnjeg statusa do trenutka smrti? Hoćete li ostaviti otvoren web preglednik s nekoliko tabova čiji sadržaj želite vidjeti kasnije? Hoće li se to dogoditi tijekom noći dok je računalo upaljeno jer preuzimate novu sezonu omiljene serije?
Što će biti sa svim vašim digitalnim podacima nakon vaše smrti? Znate li da ćete digitalno živjeti još neko vrijeme? Kakav želite taj digitalni život da bude? Može li netko naslijediti sve vaše digitalne podatke? Ako može, hoće li znati što s njima učiniti? – Puno je pitanja, a odgovore treba pronaći svatko za sebe jer za sada još ne postoje društvene norme kako bi se trebalo postupati.
Što s digitalnom ostavštinom? Potrebno je planiranje.
Planiranje odgovora na pitanje digitalne ostavštinemože se činiti morbidnim iako nije tako. Osim ako smatrate da je i sastavljanje oporuke vezane uz pokretnine i nekretnine isto tako morbidno, nepotrebno i glupo. Jer smrt kada se dogodi pogađa sve aspekte nečijeg postojanja pa ako je netko bio većim dijelom u digitalnom svijetu to ne treba ignorirati. U jedno možete biti sigurni, ako ostavljate nešto vrijedno što se može prodati svakoga će zanimati i tada neće imati problema što je to nešto digitalno i neće to ignorirati nego će dati sve od sebe da do toga dođe. Prije se to događalo sa nekretninama i zemljom, a sada će se sve više događati sa digitalijama.
Jedan od razloga objave ovog blog posta su i nekoliko primljenih mailova ožalošćenih osoba, a koji se tiču načina na koje je moguće obrisati prvenstveno Facebook profil preminule osobe. Kako Facebook nije sinonim za Internet i WWW odlučio sam obraditi temu u širem kontekstu. Prema tome, čak i ako ste mišljenja da vas nije briga što će biti s vašim digitalnim podacima i profilima jer ih smatrate tek zabavom nije naodmet zapitati se kako će reagirati oni koji ostaju iza vas.
Osobno mislim da profile i podatke koje je preminula osoba ostavljala javno za života trebaju i dalje ostati online. Očito je da je osoba imala potrebu nešto podijeliti, nije se skrivala iza pseudonima i ne vidim potrebu da se to nakon smrti uklanja. Naravno, osim ako preminula osoba za života nije rekla drugačije.
Kod digitalnih podataka postavlja se pitanje čiji su to zapravo podaci i tko im je vlasnik, a tko samo korisnik. To se razlikuje od servisa do servisa, a navedeno je u uvjetima korištenja, koje naravno malo tko čita.
Može li to jednostavnije?
Kada netko umre i ostavi iza sebe npr. pun sef u banci zna se procedura preuzimanja sadržaja tog sefa. Postoje norme i pravila. Ne može svatko doći do sadržaja sefa. Međutim, situacija je puno složenija u digitalnom svijetu. Netko može iz čiste zlobe provući kroz Photoshop primjer osmrtnice i smrtnog lista te javiti Facebooku ili Googleu da ste preminuli kako bi došao do vašeg profila. I zbog toga online tvrtke moraju biti posebno pažljive u takvim slučajevima.
Uostalom, čak i ako je osoba stvarno preminula i članovi obitelji imaju valjane dokaze o smrti to ne znači da pokojnik želi da bilo tko ima pristup npr. njegovoj elektroničkoj pošti. Što ako pokojnik nije bio u dobrim odnosima sa roditeljima, ali želi odobriti pristup braći i sestrama? Što ako svatko od njih zatraži pristup digitalnim podacima preminule osobe? Svatko ima svoje razloga i svatko smatra da je u pravu iz svoje perspektive. Zato su procedure komplicirane i potrebno je dosta dokazivanja kako bi netko preuzeo nečije digitalne podatke.
Tvrtke ovdje moraju balansirati između želje članova obitelji da na svoj način tuguju za preminulom osobom, pod uvjetom da to stvarno žele i da nije riječ o prevari, i ugovora o korištenju koji su potpisali s korisnikom prilikom registracije za vrijeme njegova života. Također, tvrtke kao što su Facebook i Google pretpostavljaju da korisnik želi zadržati svoju privatnost i nakon smrti. Ne postoje bez razloga pravila i upute kako na što bolji način zaštititi vlastiti profil. I zato za sada ne može jednostavnije.
Eventually people will stop visiting your profiles, stop reading your content and the last person who cares about you will die.
