Pregled 2018. godine

2018. je stigla svome kraju što znači da je pravo vrijeme za razmisliti o svemu što se tijekom godine događalo i možda postaviti temelje za 2019.

Jedan blog post tjedno

Ukupno sam ove godine objavio 53 blog posta.

Nije uvijek bilo jednostavno, ali već dvije godine se držim odluke da objavljujem jedan blog post tjedno, vikendom.

Inspiration is for amateurs – the rest of us just show up and get to work. – Chuck Close

Najveća greška što se ovoga tiče je činjenica da 99% blog postova nisam pripremio unaprijed nego bi ih pisao upravo tijekom vikenda. Najčešće bi to bilo nedjeljom jer bi subotom imao nekog posla koji ne mogu ostaviti za nedjelju. Sve to znači da nije bilo dana u tjednu kada ne bi mislio o developmentu – od ponedjeljka do petka na poslu, subotom radim nešto drugo, ali razmišljam o temi koju ću objaviti na blogu kasnije tijekom dana ili u nedjelju, a onda u nedjelju poslije ručka se ide u razradu teme i sastavljanje blog posta. Nakon toga opet dolazi radni tjedan i tako u krug.

I sam vidim da bi trebao promijeniti ritam, da mi se ne bi dogodio burnout, ali mi je taj tempo do sada toliko prešao u naviku da ne znam kako ću se odlučiti preskočiti neki vikend. Posebno kada vidim koliko su neki od blog postova pomogli kolegama s posla koji su na taj način brže i jednostavnije mogli obavljati svoje radne zadatke.

Ono što mi nije uspjelo ove godine je paralelno održavanje bloga na engleskom jeziku gdje bi obrađivao iste teme kao i na ovom blogu. Objavio sam nekoliko blog postova i onda je sve stalo jer nedjelja kasno poslije podne, kada bi objavio blog post na ovom blogu, jednostavno nije bilo pravo vrijeme za ponavljanje svega toga na engleskom jeziku.

Imam osjećaj da bi ova godina mogla biti odlučujuća za ovaj blog. Ili ću sve dići na jedan viši nivo ili drastično smanjiti ulaganje resursa. U prosjeku mi godišnje ode cca 300 sati na blog. Da sam nastavio sa blogom na engleskom to bi se poduplalo, a da sam uz to radio i video tutorijale pitanje je kako bi više išta stigao raditi u životu.

Kako god bilo za sada još uvijek uživam u ovom blogu i svaki put kada kliknem na “Objavi” imam osjećaj da sam nešto dobro napravio.

Planovi za 2019.

Nastavljam s objavom barem jednog blog posta tjedno. Još moram odlučiti hoće li to i dalje biti vikendom ili ću objavu ostaviti za npr. ponedjeljak. Što se tema tiče fokus će i dalje biti na razvoju za web koristeći JavaScript (Angular, Ionic Framework, NodeJS).

Također, unatoč velikoj količini besplatnih dev resursa koji su na internetu dostupni svake godine odaberem nekoliko premium tj. plaćenih resursa koji će mi na strukturiran način dati temelje za područje koje me u tom trenutku zanima. Uskoro počinjem s jednim NodeJS tečajem, a paralelno uz to ide i CSS tako da će nešto o tome uskoro biti i na ovom blogu.

2017. i 2018. godine objavio sam blog postove sa popisom pročitanih knjiga jer nisam htio ovaj blog pretvoriti u knjižnicu.

U 2019. godini svaka će knjiga dobiti svoj blog post. Tako ću imati priliku više se posvetiti svakoj knjizi, izvući više citata, pokazati naslovnicu i sl.

Opel Astra H GTC 2008 1.4 (90KS)

Iako nemam običaj pisati o automobilima odlučio sam ovaj put objaviti jedan takav blog post potaknut blog postom Željka Rihe.

Ako je blog post vezan uz Amazon Kindle Paperwhite III SP prošao više nego dobro nema razloga da tako ne bude i sada. Uostalom, zato i postoji blog da isprobavam razne stvari.

Uvod

Prilikom potrage na novim tj. drugim autom bilo je nekoliko kriterija:

– Benzinac, bez plina.
– Ne više od 99 000km na satu.
– Obavezno s pet vrata jer sam u proteklih 10 godina također imao auto s troja vrata. Na kraju sam ipak odlučio žrtvovati dio funkcionalnosti zbog dinamičnijeg izgleda.
– Auto kupljen u Hrvatskoj.
– Od prvog vlasnika.

Na kraju sam pronašao Opel Astru H GTC koja je zadovoljila većinu kriterija.

Opel Astra H GTC 2008 1.4 (90KS)

Općenito o Astri GTC

U pitanju je Opel Astra H GTC Enjoy iz 2008. godine (30.04.2008.) sa 1.4 benzinskim motorom od 90KS. To je inače osnovni motor u ponudi, ali se više nego dobro ponaša na cesti.

Auto sam preuzeo sa 71 000km na satu u odličnom stanju s obzirom na godište. U međuvremenu su promijenjene sve tekućine i filteri te postavljen novi ljetni set guma, kako ne bi bilo iznenađenja.

Opel Astra H GTC 2008 1.4 (90KS)

Paket opreme Enjoy sadržava ručice na vratima u boji vozila, maglenke, ISOFIX, grijane i elektro pokretane retrovizore, klimu, putno računalo i dr.

Iako se o ukusima ne raspravlja, Astra GTC izgleda odlično s obzirom na godinu početka proizvodnje (2004.). Oštre, sportske, linije posebno će privući mlađe vozače. Astra GTC je niža od “obične H” verzije za tri centimetra, a posebno je zanimljivo da je GTC dulji od “obične” Astre H za četiri centimetra.

Opel Astra H GTC 2008 1.4 (90KS)
Montaža ljetnih guma Dunlop SP Sport Maxx RT MFS

Unutrašnjost

Što se unutrašnjosti tiče Astra GTC je iznenađujuće prostrana, kako za vozača i suvozača tako i za putnike na stražnjoj klupi. Sjedala su, barem meni, odlično profilirana i dobro drže u zavojima.

Opel Astra H GTC 2008 1.4 (90KS)

Mane koje bi mogao spomenuti:

Preglednost kada se vozi unatrag, ali to je bilo i za očekivati u automobilu sa sportskom siluetom. Ipak, čak ni to nije problem jer tu su elektro retrovizori pomoću kojih se moguće vrlo precizno unatrag parkirati i na vrlo uskim mjestima.

– Na instrument tabli ne postoji pokazivač radne temperature, ali tome se može doskočiti na putnom računalu na način da se nekoliko sekundi drži tipka Settings i onda klik na tipku BC kroz razne opcije dok se ne dođe do ekrana na kojemu se nalazi i podatak o temperaturi motora.

– Ono što kroničko nedostaje u unutrašnjosti je prostor za odlaganje stvari. Znači, osim onih u vratima nema pretinaca za staviti sitnije stvari kao npr. mobitel i novčanik. Postoji nešto malo prostora između ručne kočnice i mjenjača, ali ako se ondje ostavi mobitel i novčanik teže ga je izvući dok je ručna spuštena. Jedino što preostaje je prostor iza sjedala od vozača i suvozača gdje se nalaze pretinci na bočnim stranama auta.

Opel Astra H GTC 2008 1.4 (90KS)

Motor (Z14XEP)

Ranije spomenuti 1.4 litreni benzinac od 90KS s tek 125Nm okretnog momenta iznenađujuće dobro ubrzava i drži brzinu. Motor zahtjeva nešto više okretaja kako bi pružio dovoljno snage.

Opel Astra H GTC 2008 1.4 (90KS)

Jedna od prednosti ovog motora je pogonski lanac umjesto remena. Svi ostali benzinci koji su bili u ponudi uz Opel Astru H GTC imaju remen.

Motor je uparen sa 5-stupanjskim ručnim mjenjačem koji odlično obavlja svoju funkciju i vrlo precizno ulazi u brzine.

Pogonski kotači i gume

Dunlop Sport Maxx RT

Auto se nalazi na standardnim dimenzijama 205/55/R16 tj. 195/65/R15 tako da nije problem pronaći dobre premium gume, ali je zbog broja rupa na felgama nešto teže pronaći zanimljiv model aluminijskih felgi.

205/55/R16 – ljeto

Inače vrlo dobre gume Bridgestone Turanza ER300 koje su do nedavno bile na autu sada su zamijenile Dunlop SP Sport Maxx RT MFS (DOT 0118 DE) koje sam uzeo na preporuku ekipe sa Opel Club Hrvatska foruma.

195/65/R15 – zima

Uz auto su stigle Sava Eskimo S3+ gume koje sam stigao isprobati taman prije ljetne sezone i moram priznati da su se pokazale kao dobre gume, pa čak i na ovako teškom automobilu.

Opel Astra H GTC 2008 1.4 (90KS)

Zaključak

Što se održavanja tiče Astra GTC nema nekih svojih specifičnosti tako da sve ono što vrijedi za Astru H vrijedi i za GTC.

Do sada sam prešao oko 1500km što je malo za neke konkretnije zaključke, ali se nadam da uz redovno održavanje ne bi trebalo biti većih problema. Ako nešto i bude lako nadopišem.

Opel Astra H GTC

Godište: 2008. Opel Astra H GTC 2008 1.4 (90KS)
Dimenzije: 429x175x143 cm
Kilometraža: 72.000
Motor: 1.4, benzinski, atmosferski
Obujam: 1364 ccm
Snaga: 66 kW/90 KS
Mjenjač: ručni, 5 stupnjeva
Prtljažnik: 340 litara
Brzina: 175 km/h

Ako nemaš sumnju u to kako će tvoja budućnost izgledati nemaš niti ambiciju nešto postići

Jeste li se ikada pitali čime se stvarno želite baviti u životu? Možda želite putovati kao što to rade Hrvoje Jurić ili Tomislav Perko, želite imati svoju tvrtku, otvoriti mali kvartovski kafić i biti sam svoj gazda. Što vas sprječava da krenete u ostvarenje svojih želja?

Nekada jednostavno znate čime ćete se baviti čak i prije nego ste krenuli u to. Znate da „morate“ biti izvan „sustava“ na koji je većina navikla, a to je posao od 8 do 16h. Ili upravo suprotno, potreban vam je sustav, struktura i red. Za vas ne postoji druga opcija nego ići odabranim putem. Možda vas je strah što će okolina misliti, ali svejedno krećete u nepoznato i putem upoznajte kako svijet tako i sebe. Mnogi će reći ”Znaš, stvarno želim biti standup komičar, imati svoju tvrtku, proputovati svijet,… ali to mogu ili ću učiniti tek nakon što ________ (umetni izgovor).“, ali kada imate samo taj jedan jedini put kojim morate ići izgovorima jednostavno nema mjesta. Strah vas je kako se nositi s preprekama, pitate se jeste li dorasli tome, istovremeno, okolinu je strah vašeg uspjeha i pitaju se kako vam dokazati da niste za to, ali gurate naprijed jer druga opcija za vas ne postoji. Ili ćete uspjeti ili vas neće biti.

Mnogi će na sve ovo reći „Lako je tebi tako se ponašati, putovati, razvijati startup pa ako i propadneš baš te briga. O meni ovise drugi ljudi i ne mogu si to dopustiti.„

Bezbroj je mogućih izgovora. Svatko može naći jedan. Izgovori kojima si onaj koji ih izgovara može jedino opravdati vlastiti strah od toga da krene u nešto novo, da se makne iz svoje zone komfora. Jer ako i uspije u svojem naumu, dio okoline mu to neće oprostiti jer će poremetiti i njihovo viđenje svijeta. Tada će i ta okolina vidjeti da se može kad se hoće pa se zid opravdanja počinje rušiti, a nitko ne voli kada im drugi ruše obrambene zidove koje su oko sebe godinama gradili.

Svi mi imamo neke prepreke i ograničenja. Ništa nije idealno i put do uspjeha nije ravan. Svaka osoba koja je ikada učinila nešto značajno imala je prepreke i probleme, imala je ljude oko sebe koji o njoj ovise, imala je 24 sata u danu, 7 dana u tjednu i 365 dana u godini. Glazbenici, sportaši, matematičari,… ma tko god bili i čime se god bavili imali su prepreke i probleme pri postizanju izvrsnosti. Oni su uspjeli. Pobijedili su sebe, svoje strahove i sumnje.

Naravno, uvijek postoji i neka (polu)opcija u slučaju da niste do kraja spremni početi živjeti život na način na koji to želite. Tu je plan B. Mislite da ne možete živjeti od putovanja po svijetu pa radite tijekom tjedna da bi mogli putovati vikendom. Na taj se način možete približiti slici svijeta kojeg si želite stvoriti, a da istovremeno ne odskačete previše od prosjeka.

Ako želite svirati kao Maksim Mrvica znači li to da ste spremni svaki dan satima vježbati? Mrvica nije njegov koncert, nije samo spot, on je stvoren od sati i sati vježbanja. Želite dobiti sponzore za svoja putovanja? Koliko ste prije toga spremni putovanja odraditi na rubu umora, gladi i na izmaku snaga bez ikakve garancije da će vas to ikada igdje dovesti? Oni koji sada putuju i za koje se može reći da su u tome uspješni, oni nisu samo njihove objavljene knjige, oni su stvoreni od sati i sati lutanja, putovanja nepoznatim, razmišljanja ”što meni ovo uopće treba!?”.

Svi se susreću sa preprekama i što više želite ići svojim putem biti će i više prepreka. Pratiti postojeće staze može vas dovesti samo do nečega što je već otkriveno od nekoga tko je ranije imao muda tražiti svoj put.

Svi prolazimo kroz teška vremena i razmišljanja kako više ništa nema smisla osim skakanja na glavu u prazan bazen. Trenutci sumnje u sebe i vlastiti izbor nešto su što vas u konačnici jača i odvaja one koji stvarno idu prema onome što žele od onih koji na to nisu spremni. Naravno da je teško uhvatiti se u nedoumici kojim putem krenuti, ali to su odluke koje svako za sebe mora donijeti. To su odluke koje dolaze s godinama. To su odluke koje svakome od nas daju pravo, ali i odgovornost za budućnost. Netko tko je postigao nešto značajno u životu sigurno nije dobio detaljne upute ili se zamarao člancima tipa ”10 načina kako i 10 načina zašto’.

To je ono što vas čini osobom, gradi vam karakter i stvara temelje da možete čvrsto stajati na zemlji znajući da kojim god putem išli i na kakve god probleme naišli da ih možete savladati. Gradite si samopouzdanje, postajete osoba koja će jednoga dana postavljati čvrste temelje za život i svojoj djeci. Postajete osoba koja će jednog dana nekome biti uzor.

Ako nemaš sumnju u to kako će tvoja budućnost izgledati nemaš niti ambiciju nešto postići. 

Što kada nemaš druge mogućnosti osim uspjeti!?

P.S. Na pisanje ovog blog postao potaknuo me jedan podcast Joe Rogana u kojemu govori o tome kako se počeo baviti standup komedijom jer ništa drugo nije znao raditi i smatrao je da za ništa drugo nije sposoban. Nije imao izbora. Zbog toga je bio prisiljen pobijediti strah od javnog nastupa i mnoge druge strahove.

P.P.S. Ovaj blog post je napisan 10. studenoga 2015.

Slika preuzeta sa https://www.facebook.com/events/166811593795440/

Pregled blogerske godine 2017.

Blogerska godina 2017. bila je vrlo zanimljiva. Ukupno sam objavio 54 blog posta, pri čemu je posebno zanimljivo da najpopularniji blog post uopće nije vezan uz razvoj za web nego uz Amazon Kindle, neke od značajnijih promjena tiču se prebacivanja bloga na HTTPS.

Jedan blog post tjedno

Iako blog postoji od 2009. godine tek sam prošle godine na današnji dan, 31.12.2016., odlučio pisati i objavljivati jedan blog post tjedno i to vikendom. I uspio sam u tome!

Jesam li zadovoljan svim objavljenim blog postovima ove godine? Naravno da ne. Nekoliko njih bi najradije obrisao, ali ostavit ću ih kao podsjetnik nekih prošlih vremena i kao način suočavanja s odlukama koje sam donio u nekom trenutku vremena. U tom trenutku iz tko zna kojih razloga nije moglo bolje od onoga što je objavljeno.

Da nije bilo te odluke i da sam svaki vikend iznova morao tražiti inspiraciju vjerojatno ne bi uspio u ovome jer pritisnut drugim obavezama u određenom trenutku lako je zanemariti blog kao nešto nebitno i propustiti objaviti blog post taj tjedan. Nakon toga opet nema garancije da će sljedeći vikend postojati dovoljno inspiracije, motivacije ili vremena za novi blog post i onda se vrlo lako može dogoditi pauza od više tjedana ili mjeseci.

Sjećam se jedne nedjelje kada mi je zbog drugih obaveza bilo teško odvojiti 3-4 sata vremena za pisanje blog posta te sam pomislio kako nema ništa loše u tome ako propustim objaviti blog post jedan vikend. No međutim, tu nedjelju negdje oko 20h toliko me je kopkalo što nisam objavio blog post da sam jednostavno sjeo za računalo i krenuo u akciju. Pokrenuo me osjećaj odgovornosti prema samom sebi i odluci da se barem godinu dana držim zadanog tempa.

Objava jednog blog posta tjedno postala je navika, rutina, tj. nešto što radim bez potrebe za traženjem inspiracije i motivacije.

Inspiration is for amateurs – the rest of us just show up and get to work. – Chuck Close

Čemu sve ovo?

Često dobijem pitanja – što ti imaš od tog bloga i zašto to uopće radiš, u čemu je fora?

Blog mi nudi mogućnost dokumentiranja tema s kojima se susrećem ili koje su mi možda zadavale probleme, ali sam ih na kraju uspio riješiti. Kasnije im se uvijek mogu vratiti i osvježiti znanje.

Osim toga, drago mi je kada nekome moji blog postovi mogu pomoći. Svaka osoba posjeduje određene vještine ili znanja s kojima nekome može pomoći. Postojanje ovog bloga neće promijeniti ništa bitno na ovome svijetu, ali vjerujem da to nije razlog zašto nekome ne bi pomogao barem na način na koji to mogu. Jedan od kanala putem kojeg se trudim dijeliti znanje je i StackOverflow.

Osobno zadovoljstvo koje osjećam prilikom objave svakog blog posta je možda i najveći razlog postojanja ovog bloga. Uz to, tjera me da ostanem u toku s tehnologijama koje koristim (npr. WordPress, web hosting) kako bi ovaj blog uopće mogao postojati kao i s temama o kojima pišem.

Planovi za 2018.

Nastavljam s objavom barem jednog blog posta tjedno, vjerojatno će to i dalje biti vikendom. Što se tema tiče fokus će i dalje biti na razvoju za web koristeći JavaScript (Angular, Ionic, Node).

Također, pokrećem i blog na engleskom jeziku koji će u prvoj fazi pokrivati iste teme kao i ovaj blog.

Sljedeći logičan korak bi možda mogao biti snimanje video tutorijala jer već duže vrijeme razmišljam o tome. Međutim mislim da će biti jako teško uskladiti sve postojeće obaveze, održavanje bloga na hrvatskom i engleskom uz snimanje video tutorijala, pretpostavljam, na oba jezika.

Kako sam p(ostao) ‘onaj koji pravi web stranice’

Nekoliko puta mi je već palo na pamet napisati jedan ovakav blog post, a “točka na i” bio je Blagonićev tekst koji sam sinoć pročitao pa reko da i ja podijelim jednu osobniju priču iako to do sada nisam imao običaj raditi.

Ovim blog postom želim ispričati kratku priču o procesu koji još traje, priču o procesu učenja. Ako vam je itko ikada rekao “ma to je tebi pet minuta posla, ti ćeš to u par klikova” ne znajući koliko ste nekada morali sati izgubiti učeći da bi kasnije nešto znali i mogli napraviti u par minuta vjerujem da imate i sami što reći na ovu temu.

Početak prije početka

Sve je počelo čak i prije nego sam dobio prvo računalo. Sjećam se jednog jutra prije nego sam taj dan krenuo u školu gledao sam „Dobro jutro Hrvatska“ , a posebno me zanimao dio o predstavljanju novih web stranica. To sam jutro vidio predstavljanje prvog hrvatskog blog servisa blog.hr i tu si adresu zapisao na papirić koji sam dugo vremena čuvao tj. sve do trenutka nekih cca godinu dana kasnije kada sam napokon dobio pristup Internetu i kada je došlo vrijeme za čačkanje po blog.hr-u. Taj osjećaj u trenutku kada sam otvorio svoj prvi blog neću nikada zaboraviti. Mislio sam da svi samo čekaju vidjeti moj novi blog.

Blog.hr prva ljubav

Otvorio sam blog i odmah se zainteresirao za male izmjene u izgledu i rasporedu sadržaja. Tu sam polako učio osnove HTML-a i CSS-a. Tada mi se izrada tema činila kao nešto nedostižno o čemu sam znao čitati na tutor.blog.hr. S vremenom mi je krenulo pa sam otvorio nekoliko blogova, saznao za GeoCities, shvatio kako ih međusobno mogu povezati da izgledaju kao jedna cjelina i naučio koja su ograničenja takvih servisa, da slike kojima želim npr. uobličiti kategorije u desnom stupcu moram hostati na nekom vanjskom servisu i dr.

Negdje u to vrijeme na svijet je stigao i Google AdSense pa sam uletio i u to. Onda nisam znao kako se uopće prijaviti za “zaradu na internetu“, pa mi je “pomogao” jedan bloger koji je rekao da to ide preko njega – ja njemu pošaljem svoje podatke, on meni oglasne jedinice pa mi javi kada zaradim dovoljno za isplatu. Trebalo mi je mjesec do dva da skužim da od toga ništa. Na teži sam način naučio kako razlikovati moje oglasne jedinice od onih koje nisu moje što je opet nekakav početak. Svaka škola se plaća.

Shared hosting

Cca 2 godine nakon toga došao je na red i zakup shared hostinga i prvih domena. Tu sam naučio upravljati svim aspektima web stranica putem cPanela. U početku nisam znao što većina onih ikona uopće znači, ali metodom pokušaja i pogrešaka naučio sam i to. Nestao je strah od toga da ću kliknuti na nešto pogrešno. FTP mi je bio otkriće godine.

Više nisam čačkao samo po HTML-u i CSS-u nego su na red došli PHP, JavaScript i MySQL pa CMS-ovi kao što su Joomla (+ Kunena forum), Drupal i WordPress, SMF, phpBB, njihove instalacije, nadogradnje, migracije i dr.

Ideje su dolazile same od sebe, puno sam guglao i tražio koji bi CMS najbolje odgovarao za koji projekt. Želio sam isprobati i testirati što više različitih rješenja. To su bila najbolja vremena u kojima sam najviše naučio.

Tada nikome nije bilo jasno što radim, zašto sam po cijele noći budan i zašto trošim novac na neke tamo domene. Međutim, da sam tada išao na vrijeme spavati i novac umjesto na domene potrošio “na biber” danas vjerovatno ne bi bio tu gdje jesam, ne bi pisao ovaj blog post niti bi ga vi čitali.

Male web zajednice

Cijele sam noći znao biti za računalom nakon što bi zakupio domenu za novi projekt razvijajući ga. I dobro mi je išlo. Puno sam ljudi upoznao održavajući svoje male web zajednice. S nekima od njih sam u kontaktu i dan danas i to smatram najvećom vrijednošću. Održavao sam zajednice od nekoliko osoba pa do >1000 osoba.

Tada sam već htio imati jedno web mjesto gdje ću moći navesti sve projekte na kojima sam radio. U prvom redu da ih imam zbog sebe, a onda i zbog drugih koji bi me pitali što radim pa bi mi bilo lakše poslati poveznicu na osobne web stranice nego sve objašnjavati. Uskoro sam počeo pisati blog (možda je sada vrijeme i za video blog!?) u WordPressu pa zagrebao i u SEO područje, upoznao se s ključnim riječima, optimizacijom sadržaja, naslova i ono najvažnije na(učio) pisati.

S vremenom kada stvarate sadržaj na webu doći će i vrijeme za potrebom uklanjanja nekih sadržaja. Tu sam se zainteresirao za temu online reputacije, a to se ne može raditi bez kombiniranja različitih znanja i vještina koje dobijete usput radeći sve ostalo.

Faza stagnacije

Tu negdje dolazi faza stagnacije od 2-3 godine kada sam bio fokusiran na Microsoft tehnologije kao što su SharePoint i njihova rješenja za startupe kao što su DreamSpark i BizSpark uslijed čega sam poprilično zapostavio razvoj za web i u tom vremenu nisam pokrenuo niti jedan osobni web projekt. Ok, održavao sam postojeće, ali nije to to. Ideja nije nedostajalo, ali je nedostajalo vremena i fokusa.

Ipak, kao Microsoft Student Partner, među ostalim, radio sam i na marketingu, bio (trenutno sam još uvijek) community manager za MSP Osijek i MSacademicHR, bio u pravo vrijeme na pravom mjestu za uhvatiti vlak naziva „Društvene mreže“.

Stvaranje i upravljanje zajednicama na društvenim mrežama (Facebook, Google+, Twitter, LinkedIn), Facebook oglašavanje, Google AdWords i dr. postali su nešto u čemu sam se pronašao. Sve to mogu kasnije koristiti za svoje buduće projekte ili radeći za poslodavca nudeći time opet neku širinu.

Gdje me je sve to odvelo?

Tada nisam mogao znati gdje će me svi ti koraci odvesti u životu niti da će mi nekoliko godina kasnije upravo razvoj za web biti posao. Radio sam sve to iz znatiželje, ljubavi prema stvaranju nečeg novog, želje za stvaranjem i razvojem, zbog ispitivanja vlastitih granica. Uživao sam u mnogim neprospavanim noćima kada bih doradio neke detalje na nekoj od stranica, kada bih u 3h ujutro uspio popraviti netom pokidanu bazu podatka, u noćnim raspravama na nekom od svojih foruma… i svim onim trenucima kada bih naučio nešto novo.

Jedan od razloga zašto danas mogu pratiti čitav proces od planiranja, izrade web rješenja, održavanja, promocije i svega ostaloga su vremena kada sam sve to radio bez da sam znao što će mi to kasnije donijeti i bez stvaranja pritiska da od toga moram imati neke mjerljive koristi inače je sve uzalud. Jednostavno sam uživao u tom procesu učenja i jedna je stvar vodila ka drugoj.

Vještine koje sam naučio u tom procesu direktno su utjecale na ono što danas radim.

Naravno da ne mogu u svemu biti neki veliki dr mr, ali opet je dobro imati širinu znanja i vještina, dobro je znati iz prve ruke što sve postoji. Uvijek treba tražiti nešto novo, nešto bolje.

U ova moderna i brza vremena kada se tehnologije brzo mijenjaju mnoge vještine koje danas možda nemaju neku vrijednost ili se ta vrijednost ne vidi već sutra postaju vrijedne.

Ovo je tek početak

Ovo nije kraj procesa učenja, nego je tek početak. Toliko je toga što još želim naučiti. Ono što radim danas i što se možda može činiti kao da nema nikakvog smisla, već sutra može značiti razliku.

Danas se sve toliko brzo mijenja i nemoguće je očekivati da ću čitav život raditi jedno te isto, ali čime god se kasnije bavio i ma gdje me život odveo web development će uvijek ostati tu negdje pa makar kao hobi. Pa taman da se prebacim u pčelarstvo znanja i vještine iz svih ovih područja biti će mi od koristi.

Kakva je vaša priča?