Ako nemaš sumnju u to kako će tvoja budućnost izgledati nemaš niti ambiciju nešto postići

Jeste li se ikada pitali čime se stvarno želite baviti u životu? Možda želite putovati kao što to rade Hrvoje Jurić ili Tomislav Perko, želite imati svoju tvrtku, otvoriti mali kvartovski kafić i biti sam svoj gazda. Što vas sprječava da krenete u ostvarenje svojih želja?

Nekada jednostavno znate čime ćete se baviti čak i prije nego ste krenuli u to. Znate da „morate“ biti izvan „sustava“ na koji je većina navikla, a to je posao od 8 do 16h. Ili upravo suprotno, potreban vam je sustav, struktura i red. Za vas ne postoji druga opcija nego ići odabranim putem. Možda vas je strah što će okolina misliti, ali svejedno krećete u nepoznato i putem upoznajte kako svijet tako i sebe. Mnogi će reći ”Znaš, stvarno želim biti standup komičar, imati svoju tvrtku, proputovati svijet,… ali to mogu ili ću učiniti tek nakon što ________ (umetni izgovor).“, ali kada imate samo taj jedan jedini put kojim morate ići izgovorima jednostavno nema mjesta. Strah vas je kako se nositi s preprekama, pitate se jeste li dorasli tome, istovremeno, okolinu je strah vašeg uspjeha i pitaju se kako vam dokazati da niste za to, ali gurate naprijed jer druga opcija za vas ne postoji. Ili ćete uspjeti ili vas neće biti.

Mnogi će na sve ovo reći „Lako je tebi tako se ponašati, putovati, razvijati startup pa ako i propadneš baš te briga. O meni ovise drugi ljudi i ne mogu si to dopustiti.„

Bezbroj je mogućih izgovora. Svatko može naći jedan. Izgovori kojima si onaj koji ih izgovara može jedino opravdati vlastiti strah od toga da krene u nešto novo, da se makne iz svoje zone komfora. Jer ako i uspije u svojem naumu, dio okoline mu to neće oprostiti jer će poremetiti i njihovo viđenje svijeta. Tada će i ta okolina vidjeti da se može kad se hoće pa se zid opravdanja počinje rušiti, a nitko ne voli kada im drugi ruše obrambene zidove koje su oko sebe godinama gradili.

Svi mi imamo neke prepreke i ograničenja. Ništa nije idealno i put do uspjeha nije ravan. Svaka osoba koja je ikada učinila nešto značajno imala je prepreke i probleme, imala je ljude oko sebe koji o njoj ovise, imala je 24 sata u danu, 7 dana u tjednu i 365 dana u godini. Glazbenici, sportaši, matematičari,… ma tko god bili i čime se god bavili imali su prepreke i probleme pri postizanju izvrsnosti. Oni su uspjeli. Pobijedili su sebe, svoje strahove i sumnje.

Naravno, uvijek postoji i neka (polu)opcija u slučaju da niste do kraja spremni početi živjeti život na način na koji to želite. Tu je plan B. Mislite da ne možete živjeti od putovanja po svijetu pa radite tijekom tjedna da bi mogli putovati vikendom. Na taj se način možete približiti slici svijeta kojeg si želite stvoriti, a da istovremeno ne odskačete previše od prosjeka.

Ako želite svirati kao Maksim Mrvica znači li to da ste spremni svaki dan satima vježbati? Mrvica nije njegov koncert, nije samo spot, on je stvoren od sati i sati vježbanja. Želite dobiti sponzore za svoja putovanja? Koliko ste prije toga spremni putovanja odraditi na rubu umora, gladi i na izmaku snaga bez ikakve garancije da će vas to ikada igdje dovesti? Oni koji sada putuju i za koje se može reći da su u tome uspješni, oni nisu samo njihove objavljene knjige, oni su stvoreni od sati i sati lutanja, putovanja nepoznatim, razmišljanja ”što meni ovo uopće treba!?”.

Svi se susreću sa preprekama i što više želite ići svojim putem biti će i više prepreka. Pratiti postojeće staze može vas dovesti samo do nečega što je već otkriveno od nekoga tko je ranije imao muda tražiti svoj put.

Svi prolazimo kroz teška vremena i razmišljanja kako više ništa nema smisla osim skakanja na glavu u prazan bazen. Trenutci sumnje u sebe i vlastiti izbor nešto su što vas u konačnici jača i odvaja one koji stvarno idu prema onome što žele od onih koji na to nisu spremni. Naravno da je teško uhvatiti se u nedoumici kojim putem krenuti, ali to su odluke koje svako za sebe mora donijeti. To su odluke koje dolaze s godinama. To su odluke koje svakome od nas daju pravo, ali i odgovornost za budućnost. Netko tko je postigao nešto značajno u životu sigurno nije dobio detaljne upute ili se zamarao člancima tipa ”10 načina kako i 10 načina zašto’.

To je ono što vas čini osobom, gradi vam karakter i stvara temelje da možete čvrsto stajati na zemlji znajući da kojim god putem išli i na kakve god probleme naišli da ih možete savladati. Gradite si samopouzdanje, postajete osoba koja će jednoga dana postavljati čvrste temelje za život i svojoj djeci. Postajete osoba koja će jednog dana nekome biti uzor.

Ako nemaš sumnju u to kako će tvoja budućnost izgledati nemaš niti ambiciju nešto postići. 

Što kada nemaš druge mogućnosti osim uspjeti!?

P.S. Na pisanje ovog blog postao potaknuo me jedan podcast Joe Rogana u kojemu govori o tome kako se počeo baviti standup komedijom jer ništa drugo nije znao raditi i smatrao je da za ništa drugo nije sposoban. Nije imao izbora. Zbog toga je bio prisiljen pobijediti strah od javnog nastupa i mnoge druge strahove.

P.P.S. Ovaj blog post je napisan 10. studenoga 2015.

Slika preuzeta sa https://www.facebook.com/events/166811593795440/

Pregled blogerske godine 2017.

Blogerska godina 2017. bila je vrlo zanimljiva. Ukupno sam objavio 54 blog posta, pri čemu je posebno zanimljivo da najpopularniji blog post uopće nije vezan uz razvoj za web nego uz Amazon Kindle, neke od značajnijih promjena tiču se prebacivanja bloga na HTTPS.

Jedan blog post tjedno

Iako blog postoji od 2009. godine tek sam prošle godine na današnji dan, 31.12.2016., odlučio pisati i objavljivati jedan blog post tjedno i to vikendom. I uspio sam u tome!

Jesam li zadovoljan svim objavljenim blog postovima ove godine? Naravno da ne. Nekoliko njih bi najradije obrisao, ali ostavit ću ih kao podsjetnik nekih prošlih vremena i kao način suočavanja s odlukama koje sam donio u nekom trenutku vremena kao i sa svim posljedicama do kojih zbog toga može doći.

Da nije bilo te odluke i da sam svaki vikend iznova morao tražiti inspiraciju vjerojatno ne bi uspio u ovome jer pritisnut drugim obavezama u određenom trenutku lako je zanemariti blog kao nešto nebitno i propustiti objaviti blog post taj tjedan. Nakon toga opet nema garancije da će sljedeći vikend postojati dovoljno inspiracije, motivacije ili vremena za novi blog post i onda se vrlo lako može dogoditi pauza od više tjedana ili mjeseci.

Sjećam se jedne nedjelje kada mi je zbog drugih obaveza bilo teško odvojiti 3-4 sata vremena za pisanje blog posta te sam pomislio kako nema ništa loše u tome ako propustim objaviti blog post jedan vikend. No međutim, tu nedjelju negdje oko 20h toliko me je kopkalo što nisam objavio blog post da sam jednostavno sjeo za računalo i krenuo s pripremom blog posta. Pokrenuo me osjećaj odgovornosti prema samom sebi i odluci da se barem godinu dana držim odluke o jednom blog postu tjedno.

Objava jednog blog posta tjedno postala je navika, rutina, tj. nešto što radim bez potrebe za traženjem inspiracije i motivacije.

Inspiration is for amateurs – the rest of us just show up and get to work. – Chuck Close

Čemu sve ovo?

Često dobijem pitanja – što ti imaš od tog bloga i zašto to uopće radiš, u čemu je fora? Pokušati ću i to pojasniti.

Blog mi nudi mogućnost dokumentiranja tema s kojima se susrećem ili koje su mi možda zadavale probleme, ali sam ih na kraju uspio riješiti. Kasnije im se uvijek mogu vratiti i osvježiti znanje.

Osim toga, drago mi je kada nekome moji blog postovi mogu pomoći. Svaka osoba posjeduje određene vještine ili znanja s kojima nekome može pomoći. Postojanje ovog bloga neće promijeniti ništa bitno na ovome svijetu, ali vjerujem da to nije razlog zašto nekome ne bi pomogao barem na način na koji to mogu. Jedan od kanala putem kojeg se trudim dijeliti znanje je i StackOverflow.

Osobno zadovoljstvo koje osjećam prilikom objave svakog blog posta je možda i najveći razlog postojanja ovog bloga. Uz to, tjera me da ostanem u toku s tehnologijama koje koristim (npr. WordPress, web hosting) kako bi ovaj blog uopće mogao postojati kao i s temama o kojima pišem.

Planovi za 2018.

Nastavljam s objavom barem jednog blog posta tjedno, vjerojatno će to i dalje biti vikendom. Što se tema tiče fokus će i dalje biti na razvoju za web koristeći JavaScript (Angular, Ionic, Node).

Također, pokrećem i blog na engleskom jeziku koji će u prvoj fazi pokrivati iste teme kao i ovaj blog.

Sljedeći logičan korak bi možda mogao biti snimanje video tutorijala jer već duže vrijeme razmišljam o tome. Međutim mislim da će biti jako teško uskladiti sve postojeće obaveze, održavanje bloga na hrvatskom i engleskom uz snimanje video tutorijala, pretpostavljam, na oba jezika.

Amazon Kindle Paperwhite III SP

Nemam običaj pisati recenzije za hardver, ali mislim da je sada pravo vrijeme da to povremeno počnem raditi pa će tako ovaj blog post biti kraći osvrt na nedavno kupljeni Amazon Kindle Paperwhite 2015 SP. U Hrvatskoj se može nabaviti za cca 1.300,00kn. Više o uređaju u nastavku.

Uvod

Amazon Kindle Paperwhite 2015 screenshot

Do sada sam pročitao najviše pravih, fizičkih, papirnatih, knjiga. Nakon toga slijede e-knjige (u 99% slučajeva PDF). To će se sada sigurno promijeniti jer će mi Kindle postati primarnim izvorom knjiga pod uvjetom da u istom trenutku i pod istim uvjetima ne mogu nabaviti pravu, papirnatu, knjigu.

Iako najviše volim uzeti pravu knjigu jer ona mi ipak daje najbolji osjećaj, ponekada to nije praktično i nedavno je došlo pravo vrijeme za svijet e-knjiga. Čitao sam ih i do sada u PDF formatu, na PC-u, smartphoneu i tabletu, ali to nije to. Na mobitelu je to mučenje u pokretu, na tabletu su problemi s vidljivošću u polumraku ili na suncu, a na PC-u sam vezan uz jedno mjesto, a kada čitam najčešće se želim maknuti od PC-a.

Fizičke knjige

Kao što sam već rekao, do sada sam pročitao najviše pravih, paprinatih, knjiga. Neko vrijeme sam ih čak i kupovao jer sam htio imati svoju kolekciju. S vremenom sam shvatio da to i nema puno smisla jer mi samo zauzimaju prostor, moram ih povremeno čistiti od prašine i većini njih se nikada više ne vratim.

Članstvo u gradskoj knjižnici s druge se strane čini kao bolja opcija jer za cijenu jedne kupljene knjige mogu cijelu godinu čitati sve što želim pod uvjetom da je dostupno. Tu onda dolazimo do problema nedostupnosti knjiga koje bi htio čitati jer to su većinom strana izdanja.

Nude mi se dva izbora. Naručiti knjigu direktno od izdavača i čekati da mi stigne na kućnu adresu ili se prebaciti na e-knjige i čitati što želim i kada želim, često i uz puno nižu cijenu. U drugom slučaju, ako mi se neka knjiga posebno svidi onda mogu kupiti i papirnato izdanje za privatnu kolekciju.

Kindle Paperwhite III

Stvar je izuzetno praktična – lagan je, lakši od prosječne knjige, može se čitati u gotovo bilo kojem položaju bez potrebe da se razmišlja o fizičkoj “brizi” za knjigu, savinutosti papira, kutu gledanja i slično. Kupnja i download s Amazonovog weba vrlo su praktični, a jako je zgodna i fora s obilježavanjem i automatskim “šeranjem” najboljih odlomaka na društvenim mrežama. – Kindle Paperwhite – prvi (osobni) dojmovi, Oleg Maštruko

Zašto baš Kindle? – Prije kupnje nekoliko sam dana čitao, gledao i slušao razne recenzije i ispostavilo se da mi Amazon Kindle najbolje odgovara. Amazonov eko sustav i kvaliteta softvera dosta su mi bili važni prilikom odabira. Poznati su mi i drugi modeli kao npr. Barnes & Noble NOOK ili Kobo, ali mi je Kindle prva poveznica na e-knjige tako da nisam niti gledao dalje od Amazona. Samo je bilo pitanje koji ću model uzeti.

  • Kindle – Najpovoljniji uređaj. Nije mi bio u opciji jer nema pozadinsko osvjetljenje.
  • Kindle Paperwhite – Mislim da je ovo najbolji izbor za svakoga tko ulazi u svijet e-knjiga.
  • Kindle Voyage – Isti kao i Paperwhite uz dodatak tipki na rubovima uređaja za jednostavnije listanje i bolje osvjetljenje.
  • Kindle Oasis– Najjači uređaj u ponudi. Logičan izbor na svakoga tko je duže vrijeme sa zadovoljstvom koristio neki od povoljnijih uređaja. Također ciljam na ovaj model kada zaključim da je vrijeme za promjenu.

Amazon Kindle usporedba

Dobre strane

  • Trenutna dostupnost – U bilo kojem trenutku mogu doći do željene knjige. Bilo to u nedjelju poslije podne, za Badnjak, u vlaku ili autu,…, znači bilo kada i bilo gdje.
  • Trajanje baterije – Označava se u tjednima jer uređaj ne troši bateriju za vrijeme prikaza stranice nego samo za vrijeme listanja.
  • Osvjetljenje – Mogu sjediti predvečer u dvorištu i čitati knjigu bez potrebe za dodatnim vanjskim izvorom svjetla. Isto tako mogu to raditi u podne pod najvećim suncem, iako je ovo malo vjerojatno, i opet neću imati nikakvih problema sa vidljivošću.
  • Društvenost – Svoj GoodReads račun mogu povezati sa Kindleom tako da direktno s uređaja upravljam računom, čitam i dajem ocjene i recenzije, pratim napredak svojih prijatelja i objavljujem vlastiti.
  • Interaktivnost – E-knjiga se može prilagoditi mojim trenutnim potrebama, a to znači upravljanje fontom, veličinom slova, marginama i mnoštvom drugih opcija. S druge strane, označavanjem neke riječi otvara se riječnik s detaljnim opisom odabranog pojma. Uz to postoji i prevoditelj na nekoliko jezika pa niti knjige na drugim jezicima osim hrvatskog i engleskog ne predstavljaju problem.
  • Slike zaslona – Postoji i mogućnost hvatanja slike zaslona (screenshot) koja se onda može podijeliti na npr. društvenim mrežama. Ipak, to se ne može učiniti direktno na Kindle uređaju nego je potrebno isti spojiti na PC i preuzeti screenshot.
  • Podrška za PDF – Osim Kindle knjige na uređaju se može čitati i PDF format na način da bilo koji PDF sa PC-a pošaljem na svoj Amazon Kindle e-mail čime mi ta knjiga postaje dostupna na svim mojim uređajima.

Malo manje dobre strane

  • Podrška za PDF – Ovo se nalazi i kao prednost, ali i kao nedostatak jer iskustvo čitanja nije najsretnije riješeno. Potrebna je određena doza volje i strpljenja kako bi se čitanje nekog dužeg PDF-a privelo kraju.
  • Nejednako osvjetljenje na dnu ekrana – Na nekim uređajima se u određenim svjetlosnim uvjetima može primjetiti nejednako osvjetljenje na dnu ekrana. To se može riješiti pojačavanjem ili smanjivanjem osvjetljenja zaslona.
  • Osjećaj napretka – Iako Kindle nudi različite mogućnosti prikaza napretka čitanja knjige ipak ništa ne može zamijeniti držanje prave knjige u rukama gdje automatski po osjećaju znam koliko još imam do kraja.

Zaključak

Amazon Kindle Paperwhite 2015
Izvor: https://www.shinyshiny.tv/2015/06/review-kindle-paperwhite-2015.html

Amazon Kindle Paperwhite otvorio mi je neki novi svijet koji mi se jako sviđa. Ovo ne znači da u potpunosti odustajem od čitanja “pravih” knjiga nego da si želim omogućiti više izbora kad već postoji tehnologija koja mi to omogućava.

Kako sam p(ostao) ‘onaj koji pravi web stranice’

Nekoliko puta mi je već palo na pamet napisati jedan ovakav blog post, a “točka na i” bio je Blagonićev tekst koji sam sinoć pročitao pa reko da i ja podijelim jednu osobniju priču iako to do sada nisam imao običaj raditi.

Ovim blog postom želim ispričati kratku priču o procesu koji još traje, priču o procesu učenja. Ako vam je itko ikada rekao “ma to je tebi pet minuta posla, ti ćeš to u par klikova” ne znajući koliko ste nekada morali sati izgubiti učeći da bi kasnije nešto znali i mogli napraviti u par minuta vjerujem da imate i sami što reći na ovu temu.

Početak prije početka

Sve je počelo čak i prije nego sam dobio prvo računalo. Sjećam se jednog jutra prije nego sam taj dan krenuo u školu gledao sam „Dobro jutro Hrvatska“ , a posebno me zanimao dio o predstavljanju novih web stranica. To sam jutro vidio predstavljanje prvog hrvatskog blog servisa blog.hr i tu si adresu zapisao na papirić koji sam dugo vremena čuvao tj. sve do trenutka nekih cca godinu dana kasnije kada sam napokon dobio pristup Internetu i kada je došlo vrijeme za čačkanje po blog.hr-u. Taj osjećaj u trenutku kada sam otvorio svoj prvi blog neću nikada zaboraviti. Mislio sam da svi samo čekaju vidjeti moj novi blog.

Blog.hr prva ljubav

Otvorio sam blog i odmah se zainteresirao za male izmjene u izgledu i rasporedu sadržaja. Tu sam polako učio osnove HTML-a i CSS-a. Tada mi se izrada tema činila kao nešto nedostižno o čemu sam znao čitati na tutor.blog.hr. S vremenom mi je krenulo pa sam otvorio nekoliko blogova, saznao za GeoCities, shvatio kako ih međusobno mogu povezati da izgledaju kao jedna cjelina i naučio koja su ograničenja takvih servisa, da slike kojima želim npr. uobličiti kategorije u desnom stupcu moram hostati na nekom vanjskom servisu i dr.

Negdje u to vrijeme na svijet je stigao i Google AdSense pa sam uletio i u to. Onda nisam znao kako se uopće prijaviti za “zaradu na internetu“, pa mi je “pomogao” jedan bloger koji je rekao da to ide preko njega – ja njemu pošaljem svoje podatke, on meni oglasne jedinice pa mi javi kada zaradim dovoljno za isplatu. Trebalo mi je mjesec do dva da skužim da od toga ništa. Na teži sam način naučio kako razlikovati moje oglasne jedinice od onih koje nisu moje što je opet nekakav početak. Svaka škola se plaća.

Shared hosting

Cca 2 godine nakon toga došao je na red i zakup shared hostinga i prvih domena. Tu sam naučio upravljati svim aspektima web stranica putem cPanela. U početku nisam znao što većina onih ikona uopće znači, ali metodom pokušaja i pogrešaka naučio sam i to. Nestao je strah od toga da ću kliknuti na nešto pogrešno. FTP mi je bio otkriće godine.

Više nisam čačkao samo po HTML-u i CSS-u nego su na red došli PHP, JavaScript i MySQL pa CMS-ovi kao što su Joomla (+ Kunena forum), Drupal i WordPress, SMF, phpBB, njihove instalacije, nadogradnje, migracije i dr.

Ideje su dolazile same od sebe, puno sam guglao i tražio koji bi CMS najbolje odgovarao za koji projekt. Želio sam isprobati i testirati što više različitih rješenja. To su bila najbolja vremena u kojima sam najviše naučio.

Tada nikome nije bilo jasno što radim, zašto sam po cijele noći budan i zašto trošim novac na neke tamo domene. Međutim, da sam tada išao na vrijeme spavati i novac umjesto na domene potrošio “na biber” danas vjerovatno ne bi bio tu gdje jesam, ne bi pisao ovaj blog post niti bi ga vi čitali.

Male web zajednice

Cijele sam noći znao biti za računalom nakon što bi zakupio domenu za novi projekt razvijajući ga. I dobro mi je išlo. Puno sam ljudi upoznao održavajući svoje male web zajednice. S nekima od njih sam u kontaktu i dan danas i to smatram najvećom vrijednošću. Održavao sam zajednice od nekoliko osoba pa do >1000 osoba.

Tada sam već htio imati jedno web mjesto gdje ću moći navesti sve projekte na kojima sam radio. U prvom redu da ih imam zbog sebe, a onda i zbog drugih koji bi me pitali što radim pa bi mi bilo lakše poslati poveznicu na osobne web stranice nego sve objašnjavati. Uskoro sam počeo pisati blog (možda je sada vrijeme i za video blog!?) u WordPressu pa zagrebao i u SEO područje, upoznao se s ključnim riječima, optimizacijom sadržaja, naslova i ono najvažnije na(učio) pisati.

S vremenom kada stvarate sadržaj na webu doći će i vrijeme za potrebom uklanjanja nekih sadržaja. Tu sam se zainteresirao za temu online reputacije, a to se ne može raditi bez kombiniranja različitih znanja i vještina koje dobijete usput radeći sve ostalo.

Faza stagnacije

Tu negdje dolazi faza stagnacije od 2-3 godine kada sam bio fokusiran na Microsoft tehnologije kao što su SharePoint i njihova rješenja za startupe kao što su DreamSpark i BizSpark uslijed čega sam poprilično zapostavio razvoj za web i u tom vremenu nisam pokrenuo niti jedan osobni web projekt. Ok, održavao sam postojeće, ali nije to to. Ideja nije nedostajalo, ali je nedostajalo vremena i fokusa.

Ipak, kao Microsoft Student Partner, među ostalim, radio sam i na marketingu, bio (trenutno sam još uvijek) community manager za MSP Osijek i MSacademicHR, bio u pravo vrijeme na pravom mjestu za uhvatiti vlak naziva „Društvene mreže“.

Stvaranje i upravljanje zajednicama na društvenim mrežama (Facebook, Google+, Twitter, LinkedIn), Facebook oglašavanje, Google AdWords i dr. postali su nešto u čemu sam se pronašao. Sve to mogu kasnije koristiti za svoje buduće projekte ili radeći za poslodavca nudeći time opet neku širinu.

Gdje me je sve to odvelo?

Tada nisam mogao znati gdje će me svi ti koraci odvesti u životu niti da će mi nekoliko godina kasnije upravo razvoj za web biti posao. Radio sam sve to iz znatiželje, ljubavi prema stvaranju nečeg novog, želje za stvaranjem i razvojem, zbog ispitivanja vlastitih granica. Uživao sam u mnogim neprospavanim noćima kada bih doradio neke detalje na nekoj od stranica, kada bih u 3h ujutro uspio popraviti netom pokidanu bazu podatka, u noćnim raspravama na nekom od svojih foruma… i svim onim trenucima kada bih naučio nešto novo.

Jedan od razloga zašto danas mogu pratiti čitav proces od planiranja, izrade web rješenja, održavanja, promocije i svega ostaloga su vremena kada sam sve to radio bez da sam znao što će mi to kasnije donijeti i bez stvaranja pritiska da od toga moram imati neke mjerljive koristi inače je sve uzalud. Jednostavno sam uživao u tom procesu učenja i jedna je stvar vodila ka drugoj.

Vještine koje sam naučio u tom procesu direktno su utjecale na ono što danas radim.

Naravno da ne mogu u svemu biti neki veliki dr mr, ali opet je dobro imati širinu znanja i vještina, dobro je znati iz prve ruke što sve postoji. Uvijek treba tražiti nešto novo, nešto bolje.

U ova moderna i brza vremena kada se tehnologije brzo mijenjaju mnoge vještine koje danas možda nemaju neku vrijednost ili se ta vrijednost ne vidi već sutra postaju vrijedne.

Ovo je tek početak

Ovo nije kraj procesa učenja, nego je tek početak. Toliko je toga što još želim naučiti. Ono što radim danas i što se možda može činiti kao da nema nikakvog smisla, već sutra može značiti razliku.

Danas se sve toliko brzo mijenja i nemoguće je očekivati da ću čitav život raditi jedno te isto, ali čime god se kasnije bavio i ma gdje me život odveo web development će uvijek ostati tu negdje pa makar kao hobi. Pa taman da se prebacim u pčelarstvo znanja i vještine iz svih ovih područja biti će mi od koristi.

Kakva je vaša priča?

Svaka osoba koja je ikada postigla nešto značajno nailazila je na prepreke

O ljudima puno možete saznati slušajući ih dok komentiraju uspjeh druge osobe ili još više čitajući ‘anonimne’ komentare na omiljenom web portalu. Netko je osnovao tvrtku ili ulovio startup hype i dobro mu ide, drugi već mjesecima ili čak godinama putuje svijetom time privlačeći sponzore i nudeći svoje životno putovanje svima nama na uvid. Onda se upali lampica ”Pa kako to!? Ja pošten, a nemam za biber. Kako je on uspio, a ja nisam?Razmišljanje kojim je moguće opravdati jedino vlastiti neuspjeh.

Opravdanja tipa: „Da, ali ja imam ______ i moram se brinuti za _____. Tko mu daje novac za _____? Lako je tako. O meni ovise ______ i ne mogu si to dopustiti. Nemam vremena jer ______.„ samo su dio onoga što se može čuti i pročitati.

Jedna jako važna stvar se često zaboravlja, a to je da nitko od nas nije imun na prepreke, probleme i ograničenja, svi ih imamo. Svi prolazimo kroz teška vremena i razmišljanja kako više ništa nema smisla osim skakanja na glavu u prazan bazen. Put do uspjeha nije ravan i jako je teško kada se izgubiš na tom putu. I upravo su te poteškoće ono što nas čini stabilnom osobom i gradi karakter. Svaka osoba koja je ikada postigla nešto značajno, posebno i vrijedno pažnje imala je prepreke i probleme, imala je ljude oko sebe koji o njoj ovise, imala je 24 sata u danu, 7 dana u tjednu i 365 dana u godini, često manjak sna i višak sporednih obaveza koje se moraju riješiti. Glazbenici, sportaši, matematičari,… ma tko god bili i čime god se bavili imali su prepreke i probleme pri postizanju cilja.

Svaka osoba koja je ikada postigla nešto značajno imala je prepreke, probleme i ograničenjaOtpor stvara snagu, a na putu ostvarenja svojih želja, ciljeva, planova neizbježno je nailaziti na otpor. Tijelo, mišići i mozak ne žele otpor. Zato je potrebna snaga volje htjeti se svjesno upustili u nešto gdje će cijelo vaše biće vrištati da to ne želi i pri tome pružati stotine razloga zašto prestati. Mišići mrze vježbanje, ali mu se i prilagođavaju.

Kada znate što želite i barem okvirno gdje želite biti stvari se jednostavno dogode. Kada živite ono što želite i način na koji želite postoje ljudi koji to prepoznaju i na neki način žele biti dio tog vašeg putovanja i vašeg iskustva. Tada dolaze poslovni partneri, kvalitetni zaposlenici, sponzori i dr.

Ambicija je često vođena strahom. Nekoga će taj strah paralizirati, a nekome će biti dodatan motiv kako bi dao sve od sebe. I često najbolji rezultati dolaze baš zbog tog straha. Skok u nepoznato pa što bude. Putem se snalaziš i učiš. Postaješ super motiviran jer ne želiš više nikada osjetiti taj paralizirajući strah. Daješ sve od sebe. Mnogi neće vidjeti tvoju borbu, ali će vidjeti konačan rezultat i misliti da je uspjeti pobijediti samoga sebe lako.

Osoba je uspješna kada je sretna, zadovoljna i ispunjena s onim čime se bavi i što radi, kada zna što želi i ide prema tome. Kada nađe smisao, radi ono što voli i uživa u tome. Za nekoga će to biti poduzetništvo, za nekoga umjetnost, pjevanje, sviranje, a netko će godinama putovati po svijetu i biti zadovoljan krovom nad glavom i dva obroka dnevno.

 “Ne sudi nikoga dok nisi barem sat vremena hodao u njegovim cipelama.”