Postcrossing: kada ste posljednji put poslali razglednicu?

Postoji li u današnje vrijeme, opsjednutosti društvenim mrežama, privlačnost u razglednicama? Ako je suditi prema broju registriranih Postcrossing članova definitivno postoji.

Osobno sam Postcrossing otkrio 2014. godine. Zaintrigirala me činjenica da mogu primiti razglednicu iz bilo kojeg dijela svijeta, iz države ili grada koje vjerojatno nikada u životu neću niti posjetiti ili mi uopće do tada nije bilo poznato. Jednako tako veselila me činjenica da sa svojom razglednicom mogu nekome omogućiti isto.

Što je Postcrossing?

Projekt nastao 2005. godine u sobi, tadašnjeg studenta, Paula Magalhãesa koji je kao hobi imao slanje i primanje razglednica. U prvom redu to su bili rodbina i prijatelji, a onda i bilo tko u svijetu.

Projekt je ubrzo bio zapažen i ostvario prve registracije pa tako danas broji više od 800,000 članova koji su do sada poslali skoro 80,000,000 razglednica.

Postcrossing je projekt namijenjen za razmjenu razglednica s korisnicima iz cijelog svijeta. Svaki korisnik koji pošalje jednu ili više razglednica nekom drugom korisniku u svijetu (adresa/adrese se dobiju nasumice) također će dobiti onoliko razglednica koliko je poslao/la od nekog drugog korisnika ovog projekta iz svijeta.

Što se Hrvatske tiče trenutno na Postcrossingu ima 848 članova koji su do sada poslali više od 100,000 razglednica.

Slanje razglednica

Kako bi mogli primiti razglednicu prvo jednu morate poslati. Tek kada razglednica koju pošaljete stigne primatelju i bude registrirana vaša će adresa ući u “bubanj” da ju netko drugi može “izvući”.

Nakon registracije imate mogućnost slanja do 5 razlednica istovremeno dok je najveći broj istovremeno poslanih razglednica 100.

Time vam se daje vremena da upoznate kako Postcrossing funkcionira i osigurava pravednost da se ne bi dogodilo da odjednom zatražite npr. 30 adresa na koje ćete poslati razglednice pa ih ne pošaljete. Manja je šteta ako to napravite na 5 adresa tj. veća je šansa da ćete tih 5 poslati jer manje košta (razglednica + markica) od slanja njih 30.

Klikom na ‘Request address‘ sustav će nasumično odabrati drugo člana koji je već poslao barem jednu razgledanicu te vam prikazati njegove podatke.

Uz adresu na koji ćete naravno poslati razglednicu dobit ćete i oznaku koju je potrebno upisati na razglednicu. U slučaju Hrvatske oznaka počinje s “HR”, a nastavlje se s rednim brojem na može izgledatikao npr. “HR-123456”.

Kada primatelj primi razglednicu upravo će tu oznaku unijeti u sustav koji će onda prikazati ukupno vrijeme i udaljenost koji je razglednica prešla.

Osim adrese i oznake moći ćete vidjeti i profil primatelja gdje ćete imati mogućnost saznati više o osobi kojoj šaljete razglednicu.

Primanje razglednica

Sljedeći najbolji osjećaj, nakon onoga kada očekujete koju ćete adresu dobiti, je primanje razglednice.

Nakon primitka razglednice važno je istu registrirati koristeći oznaku koja bi na razglednici trebala biti navedena. Pri registraciji je moguće ostaviti i poruku pošiljatelju.

Nakon što je razglednica registrirana može se dodati njezina slika, ako ju već pošiljatelj nije dodao. Osim toga vide se i detalji popup datuma kada je razglednica poslana, koliko kilometara je prešla i tko ju je poslao.

Time je završeno putovanje jedne razglednice i u tom trenutku adresa pošiljatelja ulazi u “bubanj” za primanje razglednice.

Zaključak

Osim slanja i primanja razglednica iza projekta stoji puno šira priča. Na Postcrossing blogu se mogu saznati poštanske novosti iz cijelog svijeta, na forumu ostvariti konekcije s ljudima koji dijele istu strast prema razglednicama pa čak postoje i događanja gdje se članovi međusobno upoznaju.

Jeste li član Potcrossinga? Šaljete li inače razglednice i čestitke?

Iskustvo kupovine naočala sa Zenni Optical

Prošlo je 5 godina od kupovine zadnjih naočala tj. okvira i naočalnih leća. Tada sam ih uzeo u optici Ghetaldus te odabrao ZEISS DuraVision Platinum leće o čemu sam pisao na ovom blogu.

Sada je došlo vrijeme za nove jer okvir je tijekom godina dao svoje, a također i stakla. I dok sam razmišljao gdje ovaj put sve kupiti sjetio sam se iskustava ljudi oko sebe, a koja su redom bila pozitivna i vezana uz Zenni Optical.

Naočale sa Zenni Optical

Odabir okvira

Iako Zenni ima relativno veliku ponudu okvira raznih vrsta, dimenzija i materijala imao sam nekoliko kriterija prilikom odabira okvira.

I dalje sam tražio half-rim okvir, ali ovaj put sa većim udjelom metala, a manjim udjelom plastike. Na taj način sam dobio manju ukupnu težinu okvira.

Također nisam htio da naočalna leća bude viša od 30mm, a idealno između 25 i 28mm.

Na kraju sam odabrao model Oval Glasses 452012 jer su najsličnije jednom od okvira kojeg sam imao prije nekoliko godina.

Ipak, da ponavljam narudžbu odabrao bih okvir koji nudi magnetne dodatke. Jedan od takvih je ovaj na slici ispod.

Dodatak na naočale
Oval Magnetic Snap-on 584312

Umjesto toga ja sam uz okvir naručio dodatak na sunčane naočale i noćnu vožnju, ali umjesto pomoću magneta na okvir se dodaju pomoću metalnih nožica omotanih gumom. To nije skroz praktično, pogotovo ako se želi obaviti jednom rukom.

Naočalne leće

Što se naočalnih leća tiče ovaj sam put odabrao Trivex (1.53 Trivex Impact Resistant) koji unatoč većoj cijeni od svih ponuđenih vrsta na Zeissu nudi ono što sam najviše i htio, a to je kristalno čistu uz istovremeno čvrstu leću sa 100% zaštite od UV zraka.

1.53 Trivex
Zenni Optical

Dodatno sam uzeo oleofobni sloj za zaštitu od vode i masnoća kao što su npr. otisci prstiju te antirefleksni premaz. To će mi olakšati svakodnevno korištenje naočala jer ću manje vremena trošiti na održavanje leće.

Zaključak

S obzirom da mi je ovo prva narudžba sa Zennija zadovoljan sam cijelim iskustvom, brzinom dostave i općenito korisničkom podrškom koja je vrlo brza na odgovorima i spremna pomoći.

Zenni Optical laočale

Prvih 365 dana Buga

Svi mi, čitatelji portala, želimo pri svakoj posjeti vidjeti da ima nešto novo. A netko to sve treba napisati, urediti i objaviti. I koliko god se format vijesti činio jednostavnim ponekada to nije i neopravdano se podcjenjuje.

Ovim ću blog postom pokušati obraditi proces nastanka vijesti iz moje perspektive.

23.06.2023. je bilo točno godinu tj. 365 dana od kako sam počeo pisati vijesti za portal bug.hr i ovaj blog post je posveta tome.

Kako je sve počelo?

Početkom lipnja 2022. godine na Bug portalu je objavljena vijest pod naslovom “Želiš li pisati za Bug? Postani naš suradnik!” gdje je navedeno da traže vanjske suradnike za “testiranje i opisivanje hardvera, softvera i tehnologija” te “pisanje za web portal i časopis”.

Bilo je dovoljno javiti se s osnovim podacima na e-mail adresu i čekati. Ubrzo mi se javio izvršni urednik Drago te smo dogovorili suradnju.

Svaki dan

Već prvi dan, donio sam odluku kako ću napisati barem jednu vijest dnevno i to svaki dan bez iznimke.

Donošenje i provedba, takvih, odluka nisu mi strani jer sam na sličan način nekoliko godina svaki vikend objavljivao blog postove na ovom blogu.

Svaki dan bi započeo ili završio s razmišljanjem o novoj vijesti. Ako sam znao da ću nakon posla biti zauzet drugim obavezama ili ako bi rano ujutro išao na put pobrinuo bi se da prije toga napišem jednu vijest za taj dan.

U suprotnom, vijesti bi pisao nakon dolaska s posla ili navečer pred odlazak na spavanje. Kada bi imao više vremena napisao bi i više vijesti, ako se taj dan nešto zanimljivo događalo.

Također, isto sam radio i tijekom godišnjeg odmora, od svojeg full-time posla kao developer, gdje bi ujutro odmah nakon doručka napisao vijest. Nije mi bilo strano niti pisanje vijesti na mobitelu.

Proces kreiranja vijesti

Paralelno pregledavam bug.hr da vidim što je već objavljeno uz praćenje stranih IT portala. Tražim vijest za koju mi se čini da bi mogla biti zanimljiva. Zadnja odluka je uvijek na urednicima koji će odlučiti hoće li neka vijest ići objavu ili ne.

Kada nađem vijest otvorim draft u bug.hr admin sučelju i kreiram naslov uz oznaku “*WIP” što bi značilo “Work in progress” kako bi urednici znali da se još radi na tome tj. da u tom trenutku mogu preskočiti pregled vijesti jer još nije završena.

Onda kreiram podnaslov, kratki opis, tagove, glavni sadržaj te pronalazim glavnu sliku za vijest. Često ne tim redom nego kako mi dođe. Slike najčešće tražim na portalu unsplash.com i pri tome prvo pregledam je li netko, za odabrane tagove, već na portalu koristio sliku koju planiram ubaciti.

Proces se zna ubrzati ako je u pitanju objava za javnost od koje treba napraviti vijest jer u tom slučaju se dobiju i pomoćni materijali kao npr. slike pa ih nije potrebno tražiti.

Uz to, često u sadržaj vijesti ubacim Twitter objavu sa nekim dodatnim informacijama vezanim uz vijest.

Jednom kada je vijest spremna uklanjam oznaku ““*WIP”” i stvar prepuštam urednicima.

Zašto to radim?

Glavni, jedini i osnovni razlog – uživam u tome. I dalje, nakon više od 10 godina ovog bloga, volim pisati i kliknuti na “Objavi”, neovisno o mediju.

Puno toga se i lijepog i ružnog dogodilo tijekom proteklih godinu dana i nekoliko je puta bilo stvarno teško održati redovitost, ali sam ipak uspio svaki dan poslati, barem jednu, vijest.

Statistika

Ukupno napisanih vijesti: 432
Ukupno objavljenih vijesti: 424
Najviše napisanih vijesti u jednom danu: 4
Najranije napisana vijest: sub, 17.12.2022., 03:41h
Najkasnije napisana vijest: pet, 05.08.2022., 22:59h

30 dana bez društvenih mreža

Za 30-dnevni izazov u 10. mjesecu odabrao sam 30 dana bez društvenih mreža (Facebook, Instagram i LinkedIn).

Već 30.09. poslije podne sa mobitela sam deinstalirao aplikacije, a na PC-u se odjavio i maknuo prečace.

Prvih nekoliko dana uzeo bih mobitel, otključao ga i krenuo otvoriti Facebook ili Instagram totalno nesvjestan činjenice da sam u ovom izazovu i da zapravo nemam, vrlo vjerovatno, što pametno za vidjeti. Tada sam shvatio da je to navika koje sam se zapravo htio riješiti.

Zašto, samo, 30 dana bez društvenih mreža?

Htio sam sebi dokazati da nisam ovisan o društvenim mrežama i vidjeti do koje razine ide ta navika i koliko će mi sve to svakodnevno faliti.

Prva stvar ujutro i navečer bila bi “obići” društvene mreže i vidjeti što ima novo. Najčešće nije bilo ništa.

Također, još i prije početka izazova smatrao sam da su društvene mreže korisne i da nema smisla trajno ih se riješiti. To mišljenje sam završetkom ovog izazova potvrdio jer nitko umjesto mene nije odabrao što ću i koga pratiti i zato nemam potrebu na društvene mreže gledati toliko negativno.

Krajem prvog tjedna više nisam uopće imao potrebu za društvenim mrežama niti sam imao osjećaj da nešto propuštam (FOMO). Postalo mi je prirodno da ih ne koristim i nisam se više time zamarao.

Tako mi je i sada 07.11. kada pišem ovaj blog post. Iako je izazov prestao navika mi se nije vratila. Jednostavno mi više nije prva stvar otvoriti društvene mreže kada uzmem mobitel ili sjednem za PC. Dobar je to osjećaj. Znam da je klišej, ali više sam čitao nego inače.

Zaključak

Zaključak ovog izazova zapravo je opće poznat – nisu problem društvene mreže nego način na koji se koriste. Mogu biti vrlo korisne ako se koriste ispravno. A svatko za sebe treba odrediti što znači ispravno.

Aplikacije sam ponovno instalirao, ali neće mi više biti na prvom ekranu. Također, prisjetio sam se zašto sam se uopće registrirao na njih i to mi je pomoglo u osvješćivanju činjenice koliko sam se u međuvremenu udaljio od toga. Kako bi se vratio prvotnom cilju obavio sam reviziju sadržaja i osoba koje pratim jer se tijekom vremena korištenja tu stvarno skupilo svega.

Autor naslovne fotografije: Gerd Altmann.

Michelin CrossClimate Plus cjelogodišnje gume

Nikada prije nisam razmišljao o kupovini cjelogodišnjih guma jer mi je nekako po navici od starta ostalo da koristim dva seta, ali eto ove godine i to se promijenilo iz čiste znatiželje. U nastavku više o detaljima zašto sam se na to odlučio.

Čelični (195/65/15) i aluminijski (205/55/16 – Dunlop SP Sport Maxx RT MFS) set do sada su odrađivali svoj posao bez ikakvih problema.

Zašto cjelogodišnje gume?

Michelin CrossClimate+ Astra H je kod mene nešto više od 3 godine. Ukupno sam na dva seta guma prešao cca 14.000km. Gledajući da imam dva seta kotača jasno je da niti jedan od tih setova nije iskorišten u rasponu svojih mogućnosti. Na ljetnom setu se čak još uvijek vide i bijele linije na obodu gume, a zimski set više stoji nego što se kreće.

Uglavnom, kako se bliži kraj treće sezone Dunlop Sport Maxx RT guma počeo sam razmišljati o kupovini novih. S obzirom da nakon ljetne ide zimska sezona možda bi bilo dobro uzeti i novi set zimskih guma. Onda mi je došla misao zašto jednom ne bih probao cjelogodišnje gume. Čuo sam i čitao o njima razna iskustva, ali najbolje se nauči iz vlastitog.

Vozim umjereno, dosta kočenja motorom, zavoje ne prolazim kao na utrkam, većinom je u pitanju gradska vožnja i sl. Auto vozim ovdje po Slavoniji i nema tu nekih iznenađenja. Na posao, osim ako pada kiša, idem pješke jer mi je blizu. Auto se vozi jednom tjedno kada se ide u veću kupovinu ili na neki izlet. Ako je npr. napadalo snijega auto je pod ceradom i čeka bolje vrijeme. Uostalom u centru sam i mogu većinu toga obaviti pješke.

Da svaki dan prelazim barem 50 kilometara, da mi je auto neophodan za posao ili da živim na selu pa imam potrebu svaki dan ići do grada vjerovatno ne bi razmišljao o cjelogodišnjim gumama, ali u slučaju kada mi je sve suprotno od toga cjelogodišnje gume čine mi se kao logičan izbor.

Odabir cjelogodišnje gume

Gume Michelin CrossClimate Plus

Dosta sam istraživao što se sve nudi. Kao i kod odvojenog seta kada sam kupovao nove ljetne gume tražio sam premium. “Guglajući” sam saznao da iako su cjelogodišnje gume određeni kompormis između namjenske zimske i ljetne gume da one ipak imaju ista ta svojstva. Znači, iako je neka guma označena kao cjelogodišnja ipak je više ljetna ili zimska.

Na kraju se izbor cjelogodišnjih guma sveo se na:
Michelin CrossClimate Plus (ljetna smjesa)
Continental AllSeasonContact (ljetna smjesa)
GoodYear Vector 4Seasons (zimska smjesa)
Dunlop Sport All Season (zimska smjesa)
Bridgestone A005 Weather Control Evo (zimska smjesa)

Na kraju sam dvojbu suzio na izbor između Michelin CrossClimate Plus ili Continental AllSeasonContact. Najvažnija su mi svojstva na suhom i mokrom, a snijeg će auto slabo osjetiti jer ako ga baš i bude u velikim količinama ionako će stajati. Tako da sam se odlučio za premium gumu baziranu na ljetnoj smjesi i odabrao Michelin CrossClimate Plus.

Zaključak

Gume su montirane i ostaje za vidjeti kako će se ponašati kroz sva godišnja doba pa ću ovisno o potrebi nadopuniti ovaj blog post.

Ovo sada ne znači da zauvijek ostajem na cjelogodišnjim gumama. Sve ovisi kako će se Michelin CrossClimate Plus pokazati. Ako i kada bude potrebe da godišnje prelazim veću kilometražu najvjerovatnije se vraćam namjenskim, sezonskim, gumama premium proizvođača, a do tada mi je drago imati ovu priliku i kroz vlastito iskustvo probati cjelogodišnju gumu.

Ako imate kakva pitanja ili vlastita iskustva s cjelogodišnjim gumama slobodno se javite u komentarima.