S obzirom da je nedavno krenula druga po redu Software StartUp Akademija, kao rezultat suradnje udruge Osijek Software City i Microsofta Hrvatska, moguće je čuti dosta različitih priča s tim da je većini zajednička da žele nešto promijeniti, stvoriti, vidjeti, probati, bolje upoznati sebe pa i druge. I to je odlično. Pozitivna, stvaralačka, energija koja tjera maglu negativnosti.
Kada se uključite u takav projekt, koji je već pokazao svoje rezultate, ili kada samostalno krećete u avanturu zvanu stjecanje novih znanja i vještina osjetite uzbuđenje, motivacija je na vrhuncu, strast prema nečemu novome ruši sve prepreke pred sobom i u toj se strasti i motivaciji o boljoj viziji samih sebe u budućnosti izgubite, zadate si previše normi i okvira, uzimate ustaljene norme i okvire umjesto da stvarate vlastite, shvatite da ste previše toga uzeli odjednom ili ako ne shvatite sudarite se sa zidom nerealno postavljenih ciljeva. Da ne bi bilo zabune, ciljevi su potrebni i uvijek trebaju biti tu negdje kako biste išli prema njima, ali često su izvan okvira (manjak znanja, iskustva, nerealna očekivanja, očekivanje da sve bude na brzinu, iz prve,…) u kojima se u tom trenutku nalazite. Niste si dali vremena.
Izgubite se prije nego što ste zapravo i krenuli jer niste stvorili naviku koja je temelj vašeg puta prema cilju nego ste počeli kopirati tuđe prakse kako najbolje, efikasno učiti/raditi, iz čega, kada i koliko učiti/raditi i sl. Zatrpate se hrpom informacija i how-to rješenja i mislite da je to sada to. Jedan tjedan izdržite, svaki dan se nešto uči, postoji raspored jer tako treba biti, barem prema onome što ste negdje čuli ili pročitali. Ne možete dočekati sljedeću subotu i novu SSA radionicu, iz vas pršti energija. Mislite u sebi – vidiš da se može.
I što se onda događa? Subota je pa se ne probudite jer eto vikend je, ili ste možda bili prethodne subotu pa mislite da imate kredit za propustiti neku sljedeću nakon koje je sve lakše propuštati svaku sljedeću. Nabavili ste hrpu stručne literature, nekoliko knjiga stoji pored računala, na mail je stiglo nekoliko potvrda s prijavama na online predavanja i tu se opustite, a vrijeme prolazi dok knjige počinju skupljati prašinu, a mailovi s potvrdama završavaju na drugoj stranici vašeg mailoboxa.
Potrebna je navika!
Navika da se prijavite na takve događaje, pa u konačnici i da se pojavite na jednoj od radionica, navika da pitate mentore sve što vas zanima, navika da se ujutro ustanete sa željom da taj dan nešto novo naučite, navika da jednostavno instalirate i pokrenete neki program.
Tek kada steknete naviku možete se staviti u određene okvire tipa svaki dan ću učiti programirati toliko broj sati. Zato je u početku dovoljno samo se probuditi sa željom da radite nešto novo. Nekoliko dana pomalo proučavajte literaturu vezanu uz neki program ili programski jezik. Znam, reći ćete da od čitanja nema ništa nego je potrebno učiti kroz praksu i to je ok, ali u kasnijim fazama. Još jedan primjer – kod početka fizičke aktivnosti kontraproduktivno je odmah zadati si kilometarske rute pa čak i odmah početi trčati, formirati program vježbi u teretani ili sastavljati tablicu kalorija. Umjesto toga, naučite se ujutro ustati i jednostavno šetati, dopustite tijelu da se navike i postupno će vam ono dati znak kada je spremno za nešto više. Dopustite si da vas nova aktivnost polako prožima. Budite fleksibilni i otvoreni.
Krenite od navike koja će biti temelj vašeg puta prema cilju prije nego se ubacite u neki okvir koji će tek na stabilnoj navici biti dovoljno čvrst da ustrajete. Kada navika postane dio vašeg karaktera postajete osoba predana cilju.
Navika kao temelj osobnog uništenja. Tek kad svedete svoj život na navike, bit ćete uistinu hodajući mrtvaci. Osjećaj&intuicija su jedini ispravni vodiči za čovjeka, jer je svaki čovjek individualno biće, te na individualni način daje najbolje od sebe. Umjesto da sebe kontroliramo rutinama, bolje je kontrolirati svoje namjere i drzati se svojih odluka.