Ulaganje u investicijske fondove

Investicijski fondovi su financijske organizacije ili institucionalni investitori koji prikupljaju sredstva od svojih ulagača te ih plasiraju u kratkoročne i dugoročne investicije, odnosno u različite financijske oblike. Pojavljuju se na financijskom tržištu kao institucionalni ulagatelji koji putem javne ponude prikupljaju financijska sredstva te ih, uz uvažavanje načela sigurnosti, profitabilnosti, likvidnosti i razdiobe rizika, ulažu u prenosive vrijednosne papire ili nekretnine, te depozite u financijskim institucijama. – Wikipedia.

Uvod

U blog postu o otvorenoj, aktivnoj, štednji može se vidjeti da štednja ne služi povećanju vrijednosti novca, nego eventualno očuvanju vrijednosti, ali zauzvrat daje određenu sigurnost.

Recimo da u svojoj ukupnoj imovini imate puno gotovine, koja znači likvidnost – primjerice, manja šansa da ćete morati zagrabiti u npr. portfelj za školovanje djece u slučaju neplaniranih rizika, kao što je bolest. Tada tada u tom portfelju možete imati dugoročniji pristup s, primjerice, preuzimanje više rizika nelikvidnosti ali s većim očekivanim prinosom. – Ulagačke osnove: Investicijski ciljevi i alokacija u investicijske klase

Međutim, ako želimo povećati vrijednost novca, što dolazi uz određeni rizik, onda je potrebno gledati druge investicijske klase, kao što su nekretnine (potrebno imati dosta kapitala da bi se kupilo nešto na dobroj lokaciji + nisu likvidne), investicijsko zlato (upitna isplativost kupovine “na komad” zbog troškova transporta + troškovi skladištenja), dionice (ako se kupuju “na komad” pitanje je koliko će to na kraju biti isplativo imajući u vidu sve naknade), korporativne i državne obveznice, (ako se kupuju “na komad” pitanje je koliko će to na kraju biti isplativo imajući u vidu sve naknade)…

Malog ulagač, početnik, koji još nema dovoljno znanja i kapitala za konkretnija ulaganja u jednu konkretnu investicijsku klasu, a koji ipak želi postepeno raditi na povećanju imovine ostaje za istražiti nešto treće.

U što god od gore navedenog uložili potrebno je znati koji je cilj ulaganja, na koji vremenski period te uz koji rizik. Treba se također pitati “Jesam li spreman sve uloženo izgubiti?” – ako je odgovor ˝da˝ može se ulagati u rizičnije investicijske klase kao što su dionice, ali ako je odgovor ˝ne˝ mogu se gledati npr. obveznice.

Jasno, investitori ili štediše (što je isto) žele što manje rizika. Za isti očekivani prinos, preferiraju manje rizičnu investiciju. Ili, za isti rizik, žele veći prinos. – Ulagačke osnove: Rizik i prinos (1)

Zlatna sredina mogu biti investicijski fondovi koji ulaganjem u više različitih financijskih instrumenata umanjuju rizik. Npr. umjesto da pojedinac kupi dionice i/ili obveznice može uzeti udjele u nekom mješovitom investicijskom fondu i tako smanjiti potencijalni rizik jer ako jedna dionica tj. obveznica “padne” neka druga ima mogućnost da taj gubitak poništi ili donijeti prinos.

Investicijski fondovi

Dijele se u dvije grupe – aktivno i pasivno upravljani fondovi (u pravilu imaju niže naknade od aktivnih fondova).

Iako, aktivno upravljani, investicijski fondovi imaju svojih mana smatram da se toga ne treba bojati nego bolje analizirati dostupne opcije za investiranje imajući to u vidu. U nastavku više o aktivno upravljanim fondovima.

Fondovi mogu biti aktivno i pasivno upravljani. Pretpostavka aktivnog upravljanja jest da je moguće ostvariti prinose bolje od ukupnog tržišta, odnosno bolje od prinosa na neki određeni tržišni segment, poput dioničkog indeksa. U tu svrhu, razvijaju se tehnike analize i trgovanja koje bi omogućile odabir investicija s natproječnim rezultatima. No, takvi rezultati su često umanjeni zbog samog načina aktivnog upravljanja, koje uzrokuje visoke troškove analize i upravljanja, kao i transakcijske i porezne troškove. Pasivno upravljani fondovi temelje svoj pristup na držanju dobro diversificiranog portfelja te na dugoročnom rastu tržišta kapitala i ekonomije. U posljednje vrijeme popularni postaju indeksni fondovi koji prate neki indeks kao svoj benchmark, odabirajući one investicije i u onom omjeru kako bi u potpunosti oponašali prinose odabranog indeksa. – Analiza upravljanja portfeljem – Financijski klub

Ulagači u fondove u tri godine zaradili od 8 do 15 posto uloga, a štediše u banci tek 1%
Izvor: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/evo-sto-se-vise-isplati-ulagaci-u-fondove-u-tri-godine-zaradili-od-8-do-15-posto-uloga-a-stedise-u-banci-tek-1/6469609/

Fondovi s dospijećem (Target Date)

U početku nastoje povećati vrijednost imovine ulaganjem na dioničkim tržištima, a u zadnjim godinama ulaganja rade na očuvanju vrijednosti sredstava. – Izvor

Obveznički fondovi (Fixed Income)

Ulažu u državne i korporativne obveznice, kamatonosone instrumente kojima se trguje. Karakterizira ih manja rizičnost od primjerice dioničkih fondova. – Izvor

Dionički fondovi (Equity, Stock)

Primarno investiraju u dionice zbog dugoročnog ostvarivanja viših prinosa. Promjenjivost cijene udjela pri tome je manje važna što je dulji rok investiranja. – Izvor

Novčani fondovi (Money Market, Cash)

Investiraju u depozite banaka, instrumente novčanih tržišta i kratkoročne dužničke vrijednosnice. Rast vrijednosti imovine fonda je polagan, ali kontinuiran. – Izvor

Mješoviti fondovi (Mixed, Balanced)

Kombinacija obvezničkih i dioničkih fondova zbog mogućnosti ostvarenja viših prinosa ulaganjima u dionice, ali istodobno i stabilnost ulaganja u obveznice. – Izvor

Zaključak

Ovaj blog post nije preporuka za ulaganje nego glasno razmišljanje na temu, otvorenih, investicijskih fondova koje sam u zadnje vrijeme počeo intenzivnije proučavati. Ako imate iskustva s njima ili nekakav prijedlog slobodno se javite u komentarima.

Nije mi cilj niti mogu pisati kao Nenad Bakić, ali mogu preporučiti Bakićeve tekstove o osnovama ulaganja.

Mjerilo uspješnosti otvorenog investicijskog fonda jest rast vrijednosti udjela čiji rast se tretira kao prinos. Vrijednost udjela mijenja se ovisno o promjenama cijena (tečajeva) vrijednosnih papira u koje su uložena sredstva. Na primjer ako cijene vrijednosnih papira u vlasništvu fonda u vremenskome periodu od godinu dana poraste za 25%, automatski dolazi do porasta imovine fonda (prinosa), pa je na taj način ostvaren i porast svakog pojedinog udjela u fondu u visini od 25%.- Wikipedia

Otvorena, aktivna, štednja

U zadnjih sam nekoliko dana pročitao sav sadržaj sa bloga novac.blog.hr što me je u konačnici i potaknulo na objavu teksta u nastavku.

Ovo nije preporuka što bi netko trebao raditi nego samo glasno razmišljanje koje može dovesti do konstruktivne rasprave vezane uz štednju. Volio bi čuti i vaša mišljenja koja slobodno možete ostaviti u komentarima.

Uvod

Uvijek se rado sjetim izjave Mirka Filipovića (Cro Cop) koji je rekao:

Znaš kad se špara lova? Kad je imaš. … Onda shvatiš da će jednog dana to prestati i više dotoka novca nema i da ćeš živjeti od onoga što si priskrbio i od onoga kako si rasporedio taj novac.

U slučaju otkaza, zdravstvenih problema koji onemogućavaju daljnji rad i uzrokuju prekid radnog odnosa, potrebe za brigom za člana kućanstva koji nije u mogućnosti brinuti se sam za sebe i sl. čovjek se lako nađe u poziciji da i sljedeći mjesec mora platiti režije, da se mora prehraniti i obući ili možda platiti skupe lijekove, a novaca nema. Situacije su to u kojim se, nažalost, svatko od nas može naći.

Kada dođe do neke od ranije navedenih situacija kasno je za razmišljanje o štednji.

Možda na život ne treba gledati toliko negativno, ali realnost je takva. Osobno se vodim sljedećim razmišljanjem: ako je nešto trenutno dobro u životu to neće trajati vječno, ali isto tako, ako je nešto loše niti to neće trajati vječno. I zato je korisno i racionalno u dobrom razdoblju pripremiti se na malo manje dobro tj. loše.

Što je otvorena, aktivna, štednja?

P.S. Sve u nastavku tiče se štednje u kunama.

Otvorena oročena štednja daje vam mogućnost višekratne uplate tijekom trajanja oročenja. Kada vrijeme oročenja istekne, isplaćuje vam se ušteđeni iznos zajedno s kamatom. – Središnji državni portal

To je vrsta štednje u kojoj se jednom uplati fiksni iznos i onda kroz ugovoreno razdoblje, npr. 36 mjeseci, može se uplaćivati proizvoljan iznos jednom mjesečno ili kad god osobi odgovara. U svakom slučaju najbolje se držati mjesečnih uplata, po mogućnosti preko trajnog naloga.

Već sam više puta spominjao trajni nalog. Banka vam uzme lovu i prije nego ju vi sami stignete “uštediti”. – novac.blog.hr

Cilj može biti skupiti dovoljno novaca da se može normalno živjeti 3 do 6 mjeseci bez dodatnih primanja. Jednom kada se taj iznos skupi može se nastaviti uplaćivati manji iznos u istu aktivnu štednju, otvoriti novu za neku drugu svrhu, a ostatak uložiti u neki drugi financijski instrument (dionice, fondovi,…).

Otvorena, aktivna, štednja
Kamata na oročenu štednju u kunama

Ušteđena svota može se brže skupiti ako se dodatni prihod, npr. povrat poreza, poklon, regres ili povišica, uplati u štednju umjesto da se potroši. Ne sjećam se gdje sam to pročitao, ali išlo je u smislu da se dodatan prihod može podijeliti na dva dijela – jedan koji ide na štednju, a drugi se može potrošiti na nešto što osoba u tom trenutku želi/treba.

Najbolje što se može dogoditi kod štednje je da vam taj novac nikada ne zatreba tj. da ga niste prisiljeni potrošiti, a zauzvrat dobijete određenu sigurnost.

Zašto ne štediti?

U svakoj od sljedećih izjava ima istine što može ili ne mora biti razlog zašto ne štediti.

  • Od štednje se neću obogatiti.
  • Štednja i ne služi bogaćenju jer novac koji stoji na računu ne radi ništa da bi se umnožio. Za to postoje drugi financijski instrumenti. Štednja je tu kao sigurnost.

    Grafikon stopa inflacije
    Grafikon stopa inflacije

    Male stvari na kraju jako puno znače. Nije važno da li ćete uštedjeti 100 kn, 1.000 kn ili 10.000 kn. Najvažnije je da promjenite svoj stav prema novcu. Da ne trošite više nego što imate nego da ulažete, štedite i povećavate svoje bogatstvo. Na početku je komplicirano – kao da jedete desnom rukom, a ljevak ste. – novac.blog.hr

  • Kamata na aktivnu, otvorenu, štednju je nikakva.
  • Istina, pogotovo ako se gleda manje vremensko razdoblje i neka druga valuta. Ipak, i dalje je bolja od nikakve. Ako ništa drugo dobro je dok se kreće oko stope inflacije da barem nju pokrije.

    Kamatne stope kroz vrijeme
    Izvor: Bilten o bankama, HNB & eclectica.hr
  • Trebat’ će mi “100 godina” da nešto uštedim.
  • Vrijeme u ovom slučaju čini čuda. Vrijeme će ovako i onako proći pa je bolje onda ipak imati nešto, nego ne imati ništa.

  • Nemam od čega štediti.
  • Nažalost, u ovom se slučaju malo toga može napraviti i to je jedan od razloga koji govori sam za sebe. Za nadati se da to razdoblje neće potrajati vječno i da će se u budućnosti ipak neki manji iznos moći staviti na štednju.

    Što ako već imam veću količinu ušteđenog novca?

    Ako jednom dođete u situaciju da imate veći iznos na štednom računu i suočite se s ovakvim mjerama vrijeme je za ‘plan B’.

    Za velike depozitare u Hrvatskoj, one koji u banci drže više od 50.000 eura, u pravilu vrijede posebna pravila i s bankama imaju posebne aranžmane. Međutim, ni oni više ne mogu računati na neki osobit tretman. Tako su se neki požalili da je kamatna stopa koju im banka nudi gotovo ravna nuli. U bankama potvrđuju takav trend, ističući da je likvidnost u sustavu ogromna, da već dugo traje te da nitko u sustavu ne želi sebi stvarati dodatni trošak. – Udar na štediše: Na štednju veću od pola milijuna eura kazna do jedan posto

    Tada ćete već ili znati što s tim novcima ili ćete tražiti novi način kako ostvariti optimalan prinos.