Imali ste ideju koju je netko drugi realizirao prije vas? Čak bi možda bolje pitanje bilo – koliko ste već takvih ideja imali? Pri tome primarno mislim na one ideje koje su drugi realizirali zbog vaše inercije.
Tijekom dana na pamet vam može pasti hrpa ideja. I sve se one čine super i svaka rješava velike svjetske probleme. No kako vrijeme prolazi, a najčešće već drugi dan entuzijazam za razvojem ideje toliko će opasti da je se više nećete niti sjećati, a istovremeno će vam nove ideje padati na pamet, ili će ostati zapisane negdje na nekom papiriću sve do trenutka kada vidite da je netko drugi krenuo u realizaciju “vaših” ideja.
Tada se diže kuka i motka jer ”vidiš ti kako mi je netko ukrao ideju a baš sam sutra nakon jutarnjeg jodlanja mislio to počet’ radit’”.
I dok tako razmišljate o konstelaciji Saturnovih prstenova netko noćima ne spava jer ne želi čekati više niti trenutak s početkom realizacije i umire od želje da razvojem svoje ideje rasturi – tržište, svoju želju za stvaranjem ili nešto treće.
Ideja ne vrijedi ništa
Jer smisliti ideju ne košta ništa i jako malo je potrebno uložiti u proces razmišljanja kako bi se došlo do neke ideje, ali realizacija košta i traži ulaganje.
Ideja vrijedi koliko i njena realizacija, a realizacija koliko i tim koji stoji iza nje. Zašto? Ako je tim jedan od onih koji toliko vjeruje u svoju ideju a da nije niti krenuo u realizaciju uz bacanje silnih priča o njoj odmah vam je jasno da od toga nema ništa. Jer prva stvar prilikom stvaranja bilo čega je unutarnja (intrizična) motivacija koja vas tjera da počnete na ideji raditi već jučer.
Kada nekome izložite svoju ideju i pričate o njoj veća je šansa da ćete doći do korisnih povratnih informacija, da će vas to usmjeriti prema drugom tragu i da ćete krenuti u realizaciju ili barem shvatiti da to u tom trenutku nije za vas. Druga opcija je nikome ne govoriti ništa jer ako previše pričate imati ćete osjećaj kao da već nešto i radite, uljuljat će vas taj osjećaj i nećete napraviti ništa, a vrijeme će brzo proći. Nađite neku sredinu.
Kako ljudima svakodnevno padaju razne ideje na pamet može se zaključiti da ideja općenito ima na bacanje i da vaša ideja nije unikatna. Ako još pri tome kažete da nemate konkurencije onda je jasno da nemate pojma o čemu pričate. Čak i da imate ideju koja je ispred vašeg vremena inercija i ne djelovanje dovesti će vas opet do toga da će netko drugi tu ideju realizirati. Kada bi se uspješni poslovi stvarali samim činom krađe nečije ideje možda bi i taj strah bio opravdan. Da bi stvorili vrijednost od ideje treba vremena, a da bi ostvarili neku vrijednost realizacijom te ideje tj. ostvarili profit treba još više vremena.
Zašto vam nitko neće ukrasti ideju
Zašto se ne trebate bojati da će vam netko ukrasti ideju? – Najvažniji i najbolniji razlog je što nikoga nije briga za vašu ideju. Ma zapravo nikoga nije briga za vas, a kamoli za vašu ideju pa čak i da sutra umrete nitko vjerojatno ne bi ni skužio. Groblja su puna onih koji su imali ideju.
Osobe kojima se bojite prezentirati ideju imaju svoje živote i ciljeve koje žele postići, ako želite razgovarati s potencijalnim investitorima oni imaju i svoje poslove i hrpu tekućih problema tako da je veća vjerojatnost da bi im krađa vaše ideje više bio uteg za vratom nego što bi od iste toliko profitirati da bi se usudili riskirati postojeće poslove kako bi ulagali resurse u vašu super ideju. I to je jedan od razloga zašto vam netko samo tako neće ukrasti ideju i na tome se obogatiti ili je vjerojatnost da će se to dogoditi toliko mala da se isplati riskirati.
Cijena (ne)realizacije
Koliko vas planira nešto napraviti? Ne planirajte nego počnite. Vrijeme brzo prolazi. Dok vi planirate netko drugi već radi na tome. Nije sramota propasti jer se u procesu dosta nauči te skupe iskustva koja će biti korisna za bilo kakvo daljnje djelovanje.
Ili ćete platiti cijenu (pokušaja) razvoja ideje ili cijenu neaktivnosti i inercije kada vidite da je netko drugi realizirao “vašu” ideju. Birajte koja vam je draža. U prvom slučaju za tu cijenu dobijete korisno iskustvo, a u drugom samo osobno razočarenje uz razmišljanje što bi bilo kad bi bilo.
Ne planirajte nego počnite
Lijepo je imati ideju i maštati o realizaciji, vidjeti negdje u daljini konačni cilj, ali bez konkretnog rada na ideji treba si priznati da ipak nije postojala jaka želja osim pukog maštanja kako bi to bilo lijepo. Uložite ako ništa drugo onda samo 2-3 mjeseca vlastitog vremena u razvoj ideje i ako tada niste sigurni da je to ideja s kojom želite poharati svijet odbacite ju i krenite s novom.
Ideje su jeftine jer ih svi imamo, ali ih nećemo svi realizirati. I to je ono što je bitno na kraju dana. Zato nitko nije niti zainteresiran da vam ukrade vašu ideju jer već ima hrpu svojih za koje je ipak više vezan jer svako za svoje misli da je najbolje. Na kraju krajeva dan ima samo 24 sata, a bankovni račun ograničeni broj znakova neke valute da bi se netko uopće i upuštao u krađu i realizaciju vaše ideje.
Koliko ste tuđih ideja čuli do sada? Koliko ste od tih ideja realizirali? Eto.
