Nekoliko puta mi je već palo na pamet napisati jedan ovakav blog post, a “točka na i” bio je Blagonićev tekst koji sam sinoć pročitao pa reko da i ja podijelim jednu osobniju priču iako to do sada nisam imao običaj raditi.
Ovim blog postom želim ispričati kratku priču o procesu koji još traje, priču o procesu učenja. Ako vam je itko ikada rekao “ma to je tebi pet minuta posla, ti ćeš to u par klikova” ne znajući koliko ste nekada morali sati izgubiti učeći da bi kasnije nešto znali i mogli napraviti u par minuta vjerujem da imate i sami što reći na ovu temu.
Početak prije početka
Sve je počelo čak i prije nego sam dobio prvo računalo. Sjećam se jednog jutra prije nego sam taj dan krenuo u školu gledao sam „Dobro jutro Hrvatska“ , a posebno me zanimao dio o predstavljanju novih web stranica. To sam jutro vidio predstavljanje prvog hrvatskog blog servisa blog.hr i tu si adresu zapisao na papirić koji sam dugo vremena čuvao tj. sve do trenutka nekih cca godinu dana kasnije kada sam napokon dobio pristup Internetu i kada je došlo vrijeme za čačkanje po blog.hr-u. Taj osjećaj u trenutku kada sam otvorio svoj prvi blog neću nikada zaboraviti. Mislio sam da svi samo čekaju vidjeti moj novi blog.
Blog.hr prva ljubav
Otvorio sam blog i odmah se zainteresirao za male izmjene u izgledu i rasporedu sadržaja. Tu sam polako učio osnove HTML-a i CSS-a. Tada mi se izrada tema činila kao nešto nedostižno o čemu sam znao čitati na tutor.blog.hr. S vremenom mi je krenulo pa sam otvorio nekoliko blogova, saznao za GeoCities, shvatio kako ih međusobno mogu povezati da izgledaju kao jedna cjelina i naučio koja su ograničenja takvih servisa, da slike kojima želim npr. uobličiti kategorije u desnom stupcu moram hostati na nekom vanjskom servisu i dr.
Negdje u to vrijeme na svijet je stigao i Google AdSense pa sam uletio i u to. Onda nisam znao kako se uopće prijaviti za “zaradu na internetu“, pa mi je “pomogao” jedan bloger koji je rekao da to ide preko njega – ja njemu pošaljem svoje podatke, on meni oglasne jedinice pa mi javi kada zaradim dovoljno za isplatu. Trebalo mi je mjesec do dva da skužim da od toga ništa. Na teži sam način naučio kako razlikovati moje oglasne jedinice od onih koje nisu moje što je opet nekakav početak. Svaka škola se plaća.
Shared hosting
Cca 2 godine nakon toga došao je na red i zakup shared hostinga i prvih domena. Tu sam naučio upravljati svim aspektima web stranica putem cPanela. U početku nisam znao što većina onih ikona uopće znači, ali metodom pokušaja i pogrešaka naučio sam i to. Nestao je strah od toga da ću kliknuti na nešto pogrešno. FTP mi je bio otkriće godine.
Više nisam čačkao samo po HTML-u i CSS-u nego su na red došli PHP, JavaScript i MySQL pa CMS-ovi kao što su Joomla (+ Kunena forum), Drupal i WordPress, SMF, phpBB, njihove instalacije, nadogradnje, migracije i dr.
Ideje su dolazile same od sebe, puno sam ‘guglao’ i tražio koji bi CMS najbolje odgovarao za koji projekt. Želio sam isprobati i testirati što više različitih rješenja. To su bila najbolja vremena u kojima sam najviše naučio.
Tada nikome nije bilo jasno što radim, zašto sam po cijele noći budan i zašto trošim novac na neke tamo domene. Međutim, da sam tada išao na vrijeme spavati i novac umjesto na domene potrošio “na biber” danas vjerovatno ne bi bio tu gdje jesam i ne bi pisao ovaj blog post.
Male web zajednice
Cijele sam noći znao biti za računalom nakon što bi zakupio domenu za novi projekt razvijajući ga. I dobro mi je išlo. Puno sam ljudi upoznao održavajući svoje male web zajednice. S nekima od njih sam u kontaktu i dan danas i to smatram najvećom vrijednošću. Održavao sam zajednice od nekoliko osoba pa do >1000 osoba.
Tada sam već htio imati jedno web mjesto gdje ću moći navesti sve projekte na kojima sam radio. U prvom redu da ih imam zbog sebe, a onda i zbog drugih koji bi me pitali što radim pa bi mi bilo lakše poslati poveznicu na osobne web stranice nego sve objašnjavati. Uskoro sam počeo pisati blog (možda je sada vrijeme i za video blog!?) u WordPressu pa zagrebao i u SEO područje, upoznao se s ključnim riječima, optimizacijom sadržaja, naslova i ono najvažnije na(učio) pisati.
S vremenom kada stvarate sadržaj na webu doći će i vrijeme za potrebom uklanjanja nekih sadržaja. Tu sam se zainteresirao za temu online reputacije, a to se ne može raditi bez kombiniranja različitih znanja i vještina koje dobijete usput radeći sve ostalo.
Faza stagnacije
Tu negdje dolazi faza stagnacije od 2-3 godine kada sam bio fokusiran na Microsoft tehnologije kao što su SharePoint i njihova rješenja za startupe kao što su DreamSpark i BizSpark uslijed čega sam poprilično zapostavio razvoj za web i u tom vremenu nisam pokrenuo niti jedan osobni web projekt. Ok, održavao sam postojeće, ali nije to to. Ideja nije nedostajalo, ali je nedostajalo vremena i fokusa.
Ipak, kao Microsoft Student Partner, među ostalim, radio sam i na marketingu, bio (trenutno sam još uvijek) community manager za MSP Osijek i MSacademicHR, bio u pravo vrijeme na pravom mjestu za uhvatiti vlak naziva „Društvene mreže“.
Stvaranje i upravljanje zajednicama na društvenim mrežama (Facebook, Google+, Twitter, LinkedIn), Facebook oglašavanje, Google AdWords i dr. postali su nešto u čemu sam se pronašao. Sve to mogu kasnije koristiti za svoje buduće projekte ili radeći za poslodavca nudeći time opet neku širinu.
Gdje me je sve to odvelo?
Tada nisam mogao znati gdje će me svi ti koraci odvesti u životu niti da će mi nekoliko godina kasnije upravo razvoj za web biti posao. Radio sam sve to iz znatiželje, ljubavi prema stvaranju nečeg novog, želje za stvaranjem i razvojem, zbog ispitivanja vlastitih granica. Uživao sam u mnogim neprospavanim noćima kada bih doradio neke detalje na nekoj od stranica, kada bih u 3h ujutro uspio popraviti netom pokidanu bazu podatka, u noćnim raspravama na nekom od svojih foruma… i svim onim trenucima kada bih naučio nešto novo.
Jedan od razloga zašto danas mogu pratiti čitav proces od planiranja, izrade web rješenja, održavanja, promocije i svega ostaloga su vremena kada sam sve to radio bez da sam znao što će mi to kasnije donijeti i bez stvaranja pritiska da od toga moram imati neke mjerljive koristi inače je sve uzalud. Jednostavno sam uživao u tom procesu učenja i jedna je stvar vodila ka drugoj.
Vještine koje sam naučio u tom procesu direktno su utjecale na ono što danas radim.
Naravno da ne mogu u svemu biti neki veliki dr mr, ali opet je dobro imati širinu znanja i vještina, dobro je znati iz prve ruke što sve postoji. Uvijek treba tražiti nešto novo, nešto bolje.
U ova moderna i brza vremena kada se tehnologije brzo mijenjaju mnoge vještine koje danas možda nemaju neku vrijednost ili se ta vrijednost ne vidi već sutra postaju vrijedne.
Ovo je tek početak
Ovo nije kraj procesa učenja, nego je tek početak. Toliko je toga što još želim naučiti. Ono što radim danas i što se možda može činiti kao da nema nikakvog smisla, već sutra može značiti razliku.
Danas se sve toliko brzo mijenja i nemoguće je očekivati da ću čitav život raditi jedno te isto, ali čime god se kasnije bavio i ma gdje me život odveo web development će uvijek ostati tu negdje pa makar kao hobi. Pa taman da se prebacim u pčelarstvo znanja i vještine iz svih ovih područja biti će mi od koristi.
Kakva je vaša priča?