Pravo na zaborav – Google feat. Europski sud pravde

Odluka Europskog suda pravde koja kaže da Google na zahtjev fizičke osobe, u određenim okolnostima, mora ukloniti sporne informacije iz rezultata pretraživanja na prvu se čini kao rješenje svih problema svima onima koji žele neke informacije o sebi trajno obrisati. Da to nije tako jednostavno moći ćete vidjeti u nastavku.

Nedugo prije odluke Europskog suda objavio sam tekst pod naslovom ”Zašto Google neće obrisati stranicu koja vam se ne sviđa” koji vam može poslužiti kao uvod u temu.

Prije su ljudi kako bi došli do vašeg telefonskog broja morali znati u kojoj ulici živite kako bi nazvali 988 i mogli zatražiti vaš broj, a danas je dovoljno da znaju vaše ime i prezime kako bi iz bilo kojeg dijela svijeta došli do vas i pronašli o vama više nego mislite da je to moguće čak i prije nego vas odluče kontaktirati.

Prema Googleu, pravo na zaborav moguće je konzumirati kada objavljeni podaci više nisu aktualni, narušavaju privatnost, zastarjeli su, irelevantni i kao takvi više nisu u interesu javnosti. Ljudi s godinama mijenjaju svoj izgled, osjećaje, načine razmišljanja i sl. te imaju pravo živjeti svoj život bez da ih neki nevini period iz prošlosti prati do kraja života.

Međutim, kada su u pitanju javne osobe ovo pravo nije moguće konzumirati!? Posebno u slučaju kriminalnih radnji. Zapravo kada su u pitanju kriminalne radnje čak nije niti potrebno da se radi o javnoj osobi kako bi Google s velikom vjerojatnošću odbio zahtjev.

However, inasmuch as the removal of links from the list of results could, depending on the information at issue, have effects upon the legitimate interest of internet users potentially interested in having access to that information, the Court holds that a fair balance should be sought in particular between that interest and the data subject’s fundamental rights, in particular the right to privacy and the right to protection of personal data. The Court observes in this regard that, whilst it is true that the data subject’s rights also override, as a general rule, that interest of internet users, this balance may however depend, in specific cases, on the nature of the information in question and its sensitivity for the data subject’s private life and on the interest of the public in having that information, an interest which may vary, in particular, according to the role played by the data subject in public life. – Court of Justice of the European Union PRESS RELEASE No 70/14

Pravo na zaborav - Google feat. Europski sud pravdeViše pitanja nego odgovora

Problem teritorijalnosti – kakve koristi od propisa koji uvjetuje micanje podataka iz rezultata pretraživanja nacionalne tražilice koja pokriva određeno geografsko područje kada živimo u vremenu u kojemu Internet ne poznaje granice. Pravo na zaborav može ići u tri smjera – na nacionalnoj razini, EU razini ili globalno. Sve tri razine dovode u sukob fizički i logični prostor tj. fizičke i logičke granice koje netko mora odrediti.

Sukob prava na zaborav i sukob na pristup informacijama – osoba A želi ukloniti određeni sadržaj dok osoba B želi imati mogućnost pristupa tom sadržaju kako bi mogla donijeti najbolju odluku za sebe.

Informacija od javnog interesa nasuprot informacijama koje interesiraju javnost – nije lako odrediti koje su to informacije od javnog interesa i one kao takve ostaju u rezultatima pretraživanja nasuprot informacijama koje javnost u nekom trenutku zanimaju, a koje ne moraju istovremeno biti i od javnog interesa te mogu biti uklonjene iz rezultata pretraživanja.

Relevantnost sadržaja – teško je odrediti relevantnost sadržaja ako se ne zna u kojem je kontekstu objavljen i za koju svrhu taj sadržaj kasnije može biti tražen pomoću tražilica. Sadržaj opet može postati (i)relevantan ovisno o okolnostima. Može li informacija koja je jednom postala irelevantna opet postati relevantna?

Algoritmi ili ljudi? – tko odlučuje koji sadržaj ukloniti iz rezultata pretraživanja, a koji ne. Algoritam to može učiniti brže, ali čovjek točnije?

Ova pitanja tiču se nekoliko strana uključenih ovom odlukom: osoba o kojoj su objavljene informacije i koja želi ukloniti te informacije, vlasnik medija na kojemu su objavljene informacije koji želi imati taj sadržaj na svojim web stranicama, tražilica koja živi od indeksiranja sadržaja i želi ga imati što više, korisnici tražilice tj. javnost koja pretražuje te informacije kako bi donosile neke odluke i zaključke, te Agencija za zaštitu osobnih podataka, Vrhovni sud i Europski sud pravde koji ne stvaraju ili objavljuju takve informacije, ali imaju moć odlučiti kako će s njima postupati ostale uključene strane.

Pravo na zaborav - Google feat. Europski sud pravde Najbolji način za borbu protiv neželjenog sadržaja je redovita objava novog sadržaja. Google, u ovom trenutku i ovom odlukom, ne može sporne informacije učiniti da nestanu s Weba i prema tome pravo na zaborav zapravo je žmirenje na jedno oko. Ako netko želi naći neku informaciju o vama on će to i učiniti neovisno o Googleovom pravu na zaborav.

Savjetodavno vijeće

O pravu na zaborav puno se raspravljalo i upravo iz razloga da se donese najbolja odluka osnovano je Savjetodavno vijeće koje raspravlja o svim aspektima odluke Europskog suda. Namjera je postići ravnotežu između prava osobe da bude zaboravljena i prava javnosti na pristup informacijama. Održano je sedam višesatnih rasprava i svakom novom bi se odgovorilo na neka pitanja i otvorila mnoga koja bi ostala neodgovorena.

Pravo na zaborav – Google feat. Europski sud pravde

Možda ne možete pobjeći od prošlosti, ali možete izabrati kakva će vam biti digitalna budućnost.

Prema vašem mišljenju, koje informacije bi Google trebao zadržati, a koje zaboraviti?

Zašto Google neće obrisati stranicu koja vam se ne sviđa

Google ne želi glumiti policajca niti birati strane. Prema tome, koliko god se vama vaš zahtjev činio opravdanim i koliko god vi kao osoba A imali dokaz da je ono što o vama piše osoba B neistinito Google se uopće ne želi dovesti u poziciju da mora birati strane jer bi u tom slučaju morao saslušati i osobu B i naravno da bi na kraju jedna strana ostala nezadovoljna. Svjesni ste do čega bi takva praksa dovela. Google bi trebao imati poseban odjel koji bi se bavio takvim pritužbama. To bi posebno bilo izraženo u slučajevima kada stranica koju želite da Google ukloni nije očiti spam i koja ne krši neki zakon tj. po zahtjevu suda. Da ne bude zabune, ne briše se samo sadržaj koji je o nekome objavila druga osoba nego je sve više slučajeva kada osoba želi obrisati sadržaj koji je sama objavila, a to su najčešće slike. Uostalom čak i da Google uvede praksu uklanjanja svih stranica koje mu njegovi korisnici prijave iz bilo kojeg razloga to opet ne znači ništa jer te stranice i dalje ostaju na webu pošto ih Google može ukloniti jedino iz svog indeksa tj. ne može ih obrisati na izvornom mjestu njihove objave što znači da ti podaci i dalje postoje na webu te su dostupni putem drugih tražilica tipa Bing, Yahoo i dr.

Zašto Google neće obrisati stranicu koja vam se ne sviđa?

Što u slučaju kada je Google vlasnik servisa (Blogger, YouTube, Street View,…) na kojemu se sadržaj nalazi?

Tada je situacija malo drugačija jer Google u tom slučaju ima direktan utjecaj na sadržaj i može raditi sa svojim servisima što god želi. Prema tome ako ste nešto loše pronašli u nekom Picasa albumu slika, na Blogeru ili na bilo kojem Google servisu imate veće šanse da će vam Google pomoći. Kako Google ima stvarno puno usluga i servisa neću sada pisati upute kako prijaviti sadržaj za neke od njih jer bi to bilo gubljenje vremena i skretanje s teme. Siguran sam da ćete i sami pronaći potrebne forme za prijavu u slučajevima kada vam to bude trebalo.

Pokretanje sudskih postupaka košta

Oslanjanje na sudove mnogima gasi ikakve šanse za brisanjem sadržaja. Male tvrtke i pojedinci, a takvih je najviše, teško da si mogu priuštiti oslanjanje na sudove i vođenje sudskih parnica pogotovo u slučaju zahtjeva za uklanjanjem sadržaja koji je u nekoj sivoj zoni tj. ne krši direktno zakon. Uostalom, čak i da neka tamo stranica nekim svojim dijelom krši neki od zakona teško je za očekivati da bi to nekom inercijom išlo službenim putem bez podizanja tužbe od strane fizičke ili pravne osobe kojoj taj sadržaj šteti.

Kaže se da s velikom moći dolazi i velika odgovornost pa bi i Google, s obzirom da ima stvarno veliku moć, možda i mogao nešto poduzeti po ovom pitanju.

Kako ukloniti podatke iz Google rezultata pretraživanja?

Od samih početaka pisanja ovog bloga redovito mi na e-mail stižu ista pitanja kao npr. ‘Može li se ona stranica ukloniti iz Google rezultata pretraživanja?’, ‘Kako natjerati Google da obriše te stranice?’ i sl. Najčešće se radi o sadržaju koji je usko vezan uz neku osobu i sadržaju koji toj osobi smeta iz bilo kojeg razloga. U redu, znam da je Google tražilica najzastupljenija, ali pojedinci kao da ne shvaćaju da Google nije jedina tražilica i da uklanjanje sadržaja s nje neće riješiti problem.

Ako želite znati što je moguće, a što nije i kako ostvariti barem dio zacrtanog cilja i kada znati da se dalje jednostavno ne može posjetite sljedeći link -> Što učiniti kada ‘guglate’ svoje ime i prezime i vidite rezultat koji vam se ne sviđa?

Prva stvar koju želim razjasniti je da vi kao pojedinac u takvim situacijama možete malo toga učiniti. Pogotovo u slučaju ako stranica koju želite ukloniti nije očiti SPAM, ne sadrži povjerljive osobne podatke ili nešto treće što je lako dokazivo i podliježe nekom od kaznenih ili prekršajnih zakona. Također još jednom ponavljam da uklanjanje stranice iz Google rezultata pretraživanja neće riješiti problem jer će ta ista stranica biti dostupna diljem Internet-a tj. WWW-a (npr. archive.org). Znači, nije Google taj koji uklanja ili ne uklanja određenu web stranicu nego webmaster dotične web stranice.

Potrebno je ostvariti komunikaciju sa webmasterom. Kada se sadržaj ukloni i alat za indeksiranje Google tražilice ponovo posjeti stranicu, podaci se više neće pojavljivati u Googleovim rezultatima pretraživanja.

Angažiranje odvjetnika ili barem savjetovanje s nekim koji je specijaliziran za pitanja informatičke sigurnosti, zaštite podataka i sl. može vam biti od pomoći ako je nedvosmisleno vidljivo da se radi i povjerljivim podacima koji ne bi smjeli biti objavljeni u obliku u kojem su objavljeni.

Nitko ne voli pročitati nešto negativno o sebi (bilo to istina ili laž), ali kada je riječ konkretno o Google tražilici morate biti svjesni činjenice da ako se neka od stranica ne nalazi u prvih 10-20 rezultata to nije u tolikoj mjeri vrijedno pažnje iako se svakom pojedincu čini kao da je upravo njegov slučaj pitanje života ili smrti.

Umjesto da trošite vrijeme, novac i živce na pokušaje uklanjanja neželjenih stranica iskoristite to vrijeme i energiju za isticanje svega onoga što je pozitivno.

Kada bi Google bez posebne provjere išao uklanjati pojedine web stranice iz rezultata pretraživanja mislim da bi bio zatrpan svakojakim zahtjevima i stvar bi izmakla kontroli i baš zbog toga mislim da je potrebna bolja kontrola indeksiranog sadržaja i povećanje utjecaja Web 2.0 zajednice u smislu društvene odgovornosti i uklanjanja stranica koje služe za prijevaru, SPAM, uznemiravanje i sl. Ne moram posebno naglašavati da bi za Google bilo jako loše da počne glumiti policajca i zato je teško odrediti granicu koja bi zadovoljila dvije suprotne strane tj. dva suprotna zahtjeva. Sav će pritisak ići prema Googleu koji će na kraju zbog zahtjeva korisnika morati nešto promijeniti.

Ovdje se samo od sebe postavlja jedno pitanje – što ako je neprimjeren sadržaj lociran na nekom od Google servisa poput Blogger-a ili YouTube-a? Tko je u tom slučaju zadužen za njegovo uklanjanje i koga kontaktirati– Google ili osobu čiji je račun ondje otvoren?

Na kraju – nije zadaća Googlea da bira strane i provjerava sve izvore kako bi u konačnici znao koju stranicu ukloniti nego je zadaća svakog pojedinog korisnika da obrati pažnju s čije web lokacije preuzima i prihvaća sadržaje u bilo kojem obliku (tekst, slika, video, audio,…).

P.S.

Zamislite da neka TV kuća ili radio postaja objavi informaciju koja nije istinita, a tiče se vas. U tom slučaju koga biste kontaktirali dotičnu TV kuću odnosno radio postaju ili TV vodič?