Odluka Europskog suda pravde koja kaže da Google na zahtjev fizičke osobe, u određenim okolnostima, mora ukloniti sporne informacije iz rezultata pretraživanja na prvu se čini kao rješenje svih problema svima onima koji žele neke informacije o sebi trajno obrisati. Da to nije tako jednostavno moći ćete vidjeti u nastavku.
Nedugo prije odluke Europskog suda objavio sam tekst pod naslovom ”Zašto Google neće obrisati stranicu koja vam se ne sviđa” koji vam može poslužiti kao uvod u temu.
Prije su ljudi kako bi došli do vašeg telefonskog broja morali znati u kojoj ulici živite kako bi nazvali 988 i mogli zatražiti vaš broj, a danas je dovoljno da znaju vaše ime i prezime kako bi iz bilo kojeg dijela svijeta došli do vas i pronašli o vama više nego mislite da je to moguće čak i prije nego vas odluče kontaktirati.
Prema Googleu, pravo na zaborav moguće je konzumirati kada objavljeni podaci više nisu aktualni, narušavaju privatnost, zastarjeli su, irelevantni i kao takvi više nisu u interesu javnosti. Ljudi s godinama mijenjaju svoj izgled, osjećaje, načine razmišljanja i sl. te imaju pravo živjeti svoj život bez da ih neki nevini period iz prošlosti prati do kraja života.
Međutim, kada su u pitanju javne osobe ovo pravo nije moguće konzumirati!? Posebno u slučaju kriminalnih radnji. Zapravo kada su u pitanju kriminalne radnje čak nije niti potrebno da se radi o javnoj osobi kako bi Google s velikom vjerojatnošću odbio zahtjev.
However, inasmuch as the removal of links from the list of results could, depending on the information at issue, have effects upon the legitimate interest of internet users potentially interested in having access to that information, the Court holds that a fair balance should be sought in particular between that interest and the data subject’s fundamental rights, in particular the right to privacy and the right to protection of personal data. The Court observes in this regard that, whilst it is true that the data subject’s rights also override, as a general rule, that interest of internet users, this balance may however depend, in specific cases, on the nature of the information in question and its sensitivity for the data subject’s private life and on the interest of the public in having that information, an interest which may vary, in particular, according to the role played by the data subject in public life. – Court of Justice of the European Union PRESS RELEASE No 70/14
Više pitanja nego odgovora
Problem teritorijalnosti – kakve koristi od propisa koji uvjetuje micanje podataka iz rezultata pretraživanja nacionalne tražilice koja pokriva određeno geografsko područje kada živimo u vremenu u kojemu Internet ne poznaje granice. Pravo na zaborav može ići u tri smjera – na nacionalnoj razini, EU razini ili globalno. Sve tri razine dovode u sukob fizički i logični prostor tj. fizičke i logičke granice koje netko mora odrediti.
Sukob prava na zaborav i sukob na pristup informacijama – osoba A želi ukloniti određeni sadržaj dok osoba B želi imati mogućnost pristupa tom sadržaju kako bi mogla donijeti najbolju odluku za sebe.
Informacija od javnog interesa nasuprot informacijama koje interesiraju javnost – nije lako odrediti koje su to informacije od javnog interesa i one kao takve ostaju u rezultatima pretraživanja nasuprot informacijama koje javnost u nekom trenutku zanimaju, a koje ne moraju istovremeno biti i od javnog interesa te mogu biti uklonjene iz rezultata pretraživanja.
Relevantnost sadržaja – teško je odrediti relevantnost sadržaja ako se ne zna u kojem je kontekstu objavljen i za koju svrhu taj sadržaj kasnije može biti tražen pomoću tražilica. Sadržaj opet može postati (i)relevantan ovisno o okolnostima. Može li informacija koja je jednom postala irelevantna opet postati relevantna?
Algoritmi ili ljudi? – tko odlučuje koji sadržaj ukloniti iz rezultata pretraživanja, a koji ne. Algoritam to može učiniti brže, ali čovjek točnije?
Ova pitanja tiču se nekoliko strana uključenih ovom odlukom: osoba o kojoj su objavljene informacije i koja želi ukloniti te informacije, vlasnik medija na kojemu su objavljene informacije koji želi imati taj sadržaj na svojim web stranicama, tražilica koja živi od indeksiranja sadržaja i želi ga imati što više, korisnici tražilice tj. javnost koja pretražuje te informacije kako bi donosile neke odluke i zaključke, te Agencija za zaštitu osobnih podataka, Vrhovni sud i Europski sud pravde koji ne stvaraju ili objavljuju takve informacije, ali imaju moć odlučiti kako će s njima postupati ostale uključene strane.
Najbolji način za borbu protiv neželjenog sadržaja je redovita objava novog sadržaja. Google, u ovom trenutku i ovom odlukom, ne može sporne informacije učiniti da nestanu s Weba i prema tome pravo na zaborav zapravo je žmirenje na jedno oko. Ako netko želi naći neku informaciju o vama on će to i učiniti neovisno o Googleovom pravu na zaborav.
Savjetodavno vijeće
O pravu na zaborav puno se raspravljalo i upravo iz razloga da se donese najbolja odluka osnovano je Savjetodavno vijeće koje raspravlja o svim aspektima odluke Europskog suda. Namjera je postići ravnotežu između prava osobe da bude zaboravljena i prava javnosti na pristup informacijama. Održano je sedam višesatnih rasprava i svakom novom bi se odgovorilo na neka pitanja i otvorila mnoga koja bi ostala neodgovorena.
Možda ne možete pobjeći od prošlosti, ali možete izabrati kakva će vam biti digitalna budućnost.
Prema vašem mišljenju, koje informacije bi Google trebao zadržati, a koje zaboraviti?
