Ove smo godine za ljetovanje odabrali ponudu Brod Toursa, s kojima smo već bili u Makarskoj i na Pagu, koja se odlično nadovezala na našu želja da posjetimo jug Hrvatske.
Za cijenu od 499€ po osobi + 22,40€ turističke pristojbe dobilo se sljedeće (kopirano iz službenog opisa putovanja):
„Prijevoz turističkim autobusom, smještaj u Turističkom kompleksu Villas Plat *** na bazi 7 polupansiona ( buffet večera i buffet doručak ), smještaj u dvokrevetnim ili dvokrevetna soba + pomoćni ležaj, sobe tuš / wc / tv / klima / balkon more, turističkog pratitelja grupe, troškove organizacije.“
Kompleks Villas Plat***
Kompleks Villas Plat sastoji se od glavnog dijela s recepcijom, mini trgovine, WC-om, malom teretanom, kafićem tj. restoranom i pomoćnim prostorijama.
Osim toga, tu su i smještajni objekti.
Bliže recepciji nalaze se tri objekta s apartmanima preko puta kojih se nalazi bazen s morskom vodom.
S druge strane, bliže moru, nalaze se smještajni objekti Eva i Felicia uz koje se nalazi kafić na plaži. Uz kafić tu je i restoran gdje se poslužuju doručak i večera.
Kompleks je kao stvoren za odmor ako se želite izolirati na nekoliko dana. Cjelodnevno kupanje i povremeni odmor u kafiću uz plažu sasvim su dovoljni za “resetiranje”. Za sve ostalo potrebno se uputiti prema Dubrovniku ili Cavtatu.
Dubrovnik
Do Dubrovnika je iz Plata moguće stići na nekoliko načina. Javnim autobusnim prijevozom koristeći Libertas autobusne linije 10 i 16, brodska linija (15€ ako kupujujete direktno kod broda, a 20€ ako kartu uzimate na recepciji) koja kreće odmah ispod restorana tj. uz plažu, ili taksijem.
Linija 16 prometuje između Dubrovnika i Plata po cijeni od 2,90€ za jedan smjer. S druge strane linija 10 prometuje između Dubrovnika i Cavtata, ali je i s njom moguće voziti se samo do/od Plata jer češće prometuje.
Dubrovačke zidine i tvrđava Lovrijenac
Kupovinom ulaznice za Dubrovačke zidine dobije se i mogućnost posjeta tvrđavi Lovrijenac koja se nalazi u blizini.
Za tu smo svrhu unaprijed kupili Dubrovnik Pass (35 do 55€ po osobi) koji nam osim ulaza na Dubrovačke zidine, tvrđavu Lovrijenac i druge atrakcije nudi i besplatan javni gradski prijevoz.
Brdo Srđ
Na Srđ je moguće stići na nekoliko načina. Automobilom, gradskom autobusnom linijom do određenog dijela, motorom, biciklom ili pješke planinskom stazom.
Dvoumili smo se između žičare i pješaćenja i odabrali pješaćenje koje bi, prema recenzijama, trebalo trajati cca sat vremena. Ipak, dok smo stigli u blizinu početka planinske staze bili smo toliko ošamućeni od sunca da smo se samo uputili prema žičari i tako odlučili otići na Srđ i vratiti se u grad.
Na vrhu se nalazi nekoliko “atrakcija”. Besplatna je bila zalazak sunca dok su ostale restoran Panorama, muzej Domovinskog rata i dr.
Žičara
Cijena žičare, za odrasle osobe, u jednom smjeru iznosi 15€ dok je povratna karta 27€. Vožnja traje oko 2 minute, a u gondolu stane 32 osobe.
Naravno, za najbolji pogled potrebno je u gondolu ući među prvima i stajati uz rub. Pa se tako u jednom smjeru može odabrati pogled prema gradu, a u drugom pogled prema Srđu.
Cavtat
Kako sam već i spomenuo u ovom slučaju koristili smo autobusnu liniju 10 koja prometuje između Dubrovnika i Cavtata. Cijena karte u jednom smjeru iznosi 3,70€.
Za razliku od Plata gdje navečer nema baš puno opcija za večernju šetnju uz obalu, Cavtat to nudi. Iako je mjesto malo i može ga se obići za jedan dan upravo to lutanje po malim ulicama i spoznaja da je sve dostupno pješke pridaje osjećaju opuštenosti.
Ne treba propustiti posjetiti Mauzolej obitelji Račić, djelo hrvatskog kipara Ivana Meštrovića iz 1922. godine, na groblju sv. Roka, na najvišoj točki poluotoka Rata, iznad Cavtata.
U ovom ću blog postu kronološki navesti knjige koje sam pročitao tijekom 2024. godine. Isto sam napravio 2015., 2016., 2017., 2018., 2021. i 2022. godine.
Ako imate nešto za preporučiti slobodno to napravite dolje u komentarima.
Ovo je prva knjiga od Veličana koju sam uzeo za čitanje. Već nekoliko godina mi stoji na to-do listi za čitanje, ali sam ju tek prije koji dan dobio kao rođendanski poklon.
Vrlo pitka knjiga od koje se teško odvojiti jednom kada uvuče u radnju. Sviđa mi se stil pisanja, direktan i s dozom humora. Veličan ima dobre usporedbe i zna povući paralelu između nečega što se događalo prije s onim što se njemu događa u tom trenutku.
“Poljubio sam Maggie u obraze, ali i dečka koji tu radi, jer to je ovdje normalno. Kad bih kod nas poljubio domara u nekom hotelu, vjerojatno bih dobio šamarčinu i vritnjak.”
Još jedna Veličanova knjiga koju sam dobio na poklon. Pitka je kao i prva koju sam pročitao. Fokus je više na duševnom i fizičkom stanju autora knjige, a manje na naširokom opisivanju svega i svačega tijekom putovanja.
Još pod dojmom njegove knjige “Odavde do tralala : putovanje svilenom cestom” koja me u mislima odvela u skroz neki drugi svijet, ipak joj dajem ocjenu 4 od 5 umjesto prvotno 5 od 5.
Sad kada gledam taj svoj komentar ponašam se kao da ću ostati bez petica ako ih dam više puta, ali eto neka tako ostane. Do neke sljedeće knjige.
“Dan 84. Posljednji dan mog puta i prvi dan kad ne moram hodati. … Lagao bih kada bih rekao da sam bio uzbuđen, da mi je srce lupalo, čelo se znojilo. Istina je bila drukčija. … Uopće nisam razmišljao o putu. Sada sam bio tu, na cilju, i to je to.”
Bilo je zanimljivo čitati knjigu autorice koja mi je prije 15ak godina bila profesorica iz Statistike na fakultetu. Tada ih se vidi jednodimenzionalno, a upravo ovakve knjige daju skroz drugu perspektivu. Dok su nama profesori u to vrijeme “igrali” jednu ulogu zapravo su ih u nefakultetsko vrijeme imali više.
Knjiga nije klasičan putopis – ili možda je!? Ovisi o čitatelju. Meni osobno je bilo previše povijesnih i drugih poveznica koje su mi uzimale dojam trenutka i vremena u kojem se putovanje događa.
“Pisanjem o putovanjima ostvarujem dublje razumijevanje doživljenog pa je tako pisanje za mene i kontenplacija i radna terapija u kojoj mi znojenje (na stolcu, a za zaslonom) popravlja raspoloženje i dovodi me u stanje reda.”
Tema knjige može se činiti kao nešto što svi znamo, a opet svakom novom stranicom može se naučiti i spoznati nešto novo. Bilo to o nama samima ili o našim partnerima.
Sadržaj je obrađen na jednostavan i lako razumljiv način što je možda jedan od razloga njezine popularnosti.
“Tek rijetko suprug i supruga govore istim ljubavnim materinjim jezikom. Počesto govorimo vlastitim materinjim emotivnim jezikom ljubavi, te nas zbuni kada naš bračni partner ne razumije što mu pokušavamo iskazati. Iskazujemo svoju ljubav, no naša poruka nije shvaćena budući da govorimo jezikom koji je našem partneru poput stranog jezika. U tome i počiva temeljni problem, a svrha ove knjige jest ponuditi rješenje.”
Iz pročitanog je vidljivo da je kao osoba bio jako “težak”, a vjerovatno da nije bio takav ne bi niti uspio postati to što je postao. Za velike stvari je potrebna žrtva, a čini mi se da je Steve tijekom svojeg života žrtvovao upravo sebi najbliže ljude.
“Some leaders push innovations by being good at the big picture. Others do so by mastering details. Jobs did both, relentlessly.”
Knjiga se fokusira na osobu Steve Jobsa, a ne na njegov poslovni uspjeh, i kao takva daje dodatni uvid u njegove odluke da zanemari osobno da bi postigao poslovno.
Teško se oteti dojmu da iza svega stoji neka dijagnoza jer na takav se način “normalna” osoba ne ponaša. Da ga takav, po njegove najbliže osobe brutalan, put nije odveo u poslovne pobjede bio bi samo jedan usamljeni čovjek koji bi morao shvatiti da nije najvažnija osoba na svijetu.
“Steve was learning how to gain power by insinuating negative self-images onto others.”
7.) Američki san – Milan Jovanović Strongman [2/5]
Za Milana sam prvi put čuo u reality showu “Put ka vatrenom ringu” iz 2010. godine. Kasnije kada se aktivirao na društvenim mrežama nastavio sam ga pratiti, primarno na YouTubeu.
Milan na vrlo zanimljiv, jednostavan i šaljiv način prepričava svoja životna iskustva, neovisno o platformi. Isti dojam imao sam i u knjizi gdje mi je već dijelom uspijevao održati pažnju. Knjigi ipak zamjeran manji fokus na život u SAD-u naspram onoga u Srbiji.
“Došavši u Majami bez jasne koncepcije igre, sa 41 dolarom u džepu, sveo sam svoj manevarski prostor na minimum. Nije bilo vremena za potezanje diplome i konkurisanja kod softverskih kompanija, morao sam pod hitno da se dobacim do neke egzistencije. Nekako najlogičnije mi je bilo da probam da unovčim moj najočigledniji imetak od 145kg čistih mišića na 193cm visine. S tim karakteristikama bio sam najpodesniji za posao izbacivača.”
Ovo će biti izvještaj s putovanja gdje ću se držati činjenica jer prave doživljaje teško može prenijeti i slika, a kamoli tekst.
Što se Istanbula tiče ovo je druga sreća ove godine. Još u trećem mjesecu trebali smo ondje ići avionom, također agencijski, ali je to u zadnji tren bilo otkazano.
Kasnije smo vidjeli još jedan aranžman u organizaciji agencije Kuna putovanja s kojima smo prošle godine bili u Pragu.
I tako smo došli do odluke da ipak idemo u Istanbul od 25.06. do 30.06., ali autobusom, uz sve mane takve vrste putovanja.
Cijena po osobi je iznosila 285€ + 10€ boravična pristojba + 10€ putno osiguranje. Za navedeno se dobilo: autobusni prijevoz, 1 noćenje sa doručkom u Sofiji , 3 noćenja sa doručkom u Istanbulu.
1. dan – utorak, 25.06.2024.
Polazak prema dogovorenoj satnici. Vožnja preko Hrvatske, Srbije i Bugarske. Dolazak u Sofiju u popodnevnim satima. Po dolasku slijedi razgledavanje bugarske prijestolnice. Nakon razgleda odlazak u hotel, odmor. Noćenje.
Prvi dan protekao je u autobusu. Iz Vinkovaca smo krenuli oko 06:45h. Pri dolasku autobusa iznenadilo nas što nije pun tako da je ukupan broj putnika iznosio 25 osoba + vodič i vozač.
Unutrašnjost autobusa prijevozničke tvrtke DJ-LINE
U Srbiji smo napravili dvije pauze. Prva je bila na OMV benzinskoj postaji na autoputu A1 prije Sremske Mitrovice. Ovdje je potrebno nešto kupiti, bilo što samo da se dobije račun, kako bi se onda barkod s tog računa skenirao na ulasku u WC.
Sljedeća je, duža, pauza bila u Motelu Krnjevo. Iako je bila manja gužva već pri našem dolasku svi smo bili brzo usluženi. Terasa motela ponudila nam je ugodan prostor za odmor.
Motel Krnjevo
Sada smo bili spremni za nastavak putovanja prema Bugarskoj granici. Usput nam je vodič Ivan predstavio fakultativne izlete tako da smo imali 10ak minuta vremena za odlučiti se za nešto od ponuđenog.
Ponuđena je vođena tura s lokalnim vodičem u iznosu od 35€ po osobi, vožnja Bosporom u trajanju od 90 minuta za 20€ po osobi te večera uz trbušne plesačice po cijeni od 35€.
Realno sve navedeno se u vlastitom aranžmanu može naći povoljnije. Vođena tura se može obići samostalno jer je 90% ponuđenih atrakcija ionako besplatna. Vožnja se nađe za oko 6€ po osobi ili i manje ako se samo želi brodom prijeći sa jedne strane na drugu. A što se hrane tiče ponuda je ogromna i stvarno se za svakoga može nešto pronaći sa i bez trbušnih plesačica i za manji iznos.
Na kraju smo odabrali sve ponuđeno čisto da dobijemo bolje mišljenje o cijeloj ponudi i ovom putovanju.
Bugarska, Sofija
Bilo je oko 17h kada smo prešli srpsko – bugarsku granicu i nastavili put prema Sofiji.
Srpsko – bugarska državna granica
U Sofiju smo stigli oko 18:20h po lokalnom vremenu (+1h) te s vodičem izašli u centru gdje smo pješke obišli najvažnije znamenitosti od kojih je jedna katedrala Alexander Nevsky u koju je ulazak besplatan, ali ako želite fotografirati potrebno je platiti 10 lira. Obilazak je trajao sat vremena nakon čega smo dobili sat i pol vremena slobodno.
Katedrala Alexander Nevsky
Prije polaska sam spremio nekoliko lokacija gdje bi se moglo dobro pojesti. Jedna od tih lokacija je Happy Bar, ali nažalost bio je pun, a ispred i veliki red gdje se čekalo slobodan stol. Mi nismo imali vremena čekati. Otišli smo onda do obližnje Bille i obavili manju kupovinu nakon čega je bilo vrijeme za nešto pojesti.
S obzirom da idemo za Istanbul uzeli smo doner u znakovitom Istanbul Kebab objektu. Cijena od 4,62€ je skroz u redu za jedan kebab. Stigli smo još malo prošetati i nešto popiti pa smo kratko nakon 21h bili na putu prema hotelu Moskva***.
Hotel Moskva***, Sofija
Hotel odiše grandioznošću nekih prošlih vremena i na prvu mi se svidio. Velike sobe s pogledom, prostrano i praktično kupatilo,…
2. dan – srijeda, 26.06.2024.
08:00 – 09:00h – doručak, polazak prema Istanbulu. Dolazak u Istanbul u popodnevnim satima, smještaj u Hotel. Vlastite aktivnosti, slobodno vrijeme za shopping i otkrivanje grada, odmor. Noćenje.
Drugi je dan započeo buđenjem u 06:30h kako bi već u 7h bili na doručku što nam ostavlja dovoljno vremena za odmor i lagano spremanje za polazak prema Istanbulu.
Bilo je oko 9h kada smo autobusom nastavili put. Tijekom putovanja imali smo još dvije glavne pauze i jednu isključivo za WC.
Prva pauza slijedila je oko 11h na OMV-ovoj benzinskoj postaji dok smo se još nalazili u Bugarskoj, a druga “pauza” bila je nakon prelaska Turske granice dok smo čekali provjeru autobusa.
Metropark
Treća, glavna i najduža pauza, bila je u restoranu Metropark u sklopu Mola Petrola gdje je trebalo obnoviti zalihe energije nakon jutrošnjeg doručka, a s obzirom da nam je bio najavljen obilazak Taksima nakon dolaska u Istanbul. Ipak, da hrana ne bi prisjela potrebno je malo paziti jer hoće “slučajno” naplatiti nešto što niste naručili.
Stigli u Istanbul
U hotel smo stigli nešto prije 18h te imali pola sata vremena za odlaganje stvari u hotelske sobe hotela Graziella Gold****, presvući se i sići dolje kako bi se našli s vodičem.
Prije polaska u obilazak trebalo je pripremiti nešto gotovine i dok je ostatak grupe išao u mjenjačnicu žena i ja otišli smo na obližnji bankomat te iskoristili Revolut kartice. Za dizanje gotovine bez naknade koristili smo Ziraat bankomate.
Trg Taksim
Svi zajedno smo onda išli podzemnom željeznicom od stanice Yenikapi do stanice tj. trga Taksim. Ondje smo vidjeli mobilnog prodavača simit peciva pa smo odmah uzeli dva komada s Nutellom da nam zasladi obilazak.
Na Taksimu smo s vodičem proveli neko vrijeme u obilasku i brzinskoj orijentaciji, a onda od 20h do 21:30h dobili slobodno vrijeme za vlastite aktivnosti oko trga i popularne Avenije İstiklal.
Avenija İstiklal
U dogovoreno vrijeme cijela grupa se našla na dogovorenom mjestu te smo krenuli prema stanici podzemne željeznice Sishane i krenuli prema stanici Yenikapi koja se nalazi blizu hotela gdje smo stigli oko 23h.
3. dan – četvrtak, 27.06.2024.
08:00 – 09:30 h – doručak u hotelu. 10:00 h – odlazak u razgledavanje grada s lokalnim vodičem, na hrvatskom jeziku – (Plava džamija, Topkapi palača – prvo dvorište, Aya Sofija, Hipodrom – paket ulaznica uz doplatu po želji 35,00 €), Kapali čaršija, Bazar… Slobodno vrijeme za vlastite aktivnosti i kupovinu na Bazaru… Odlazak na trg Taksim. Noćenje.
Još jedno buđenje u 06:30h i odlazao na doručak u 7h. Simpatičan mali restoran na posljednjem, petom, katu hotela ponudio je dovoljno za početak dana i aktivnosti koje su nas čekale.
Doručak
U 9h smo se svi skupili ispred hotela gdje nas je uz našeg vodiča dočekao i lokalni vodič s kojim smo krenuli u obilazak nekih od glavnih znamenitosti Istanbula. Planirano trajanje obilaska je bilo od 9h do 15h. Od toga je prvih sat vremena potrošeno u prodavaonici kožnih jakni gdje su neki članovi grupe obnovili gaderobu, a kasnije i 45 minuta za pauzu za ručak.
Plava džamija
Obišli smo sve navedeno u opisu putovanja. Oko 12:45h bilo je vrijeme za pauzu gdje smo u restoranu Dervis obnovili zalihe enegije jednim dobrim ručkom. 45 minuta kasnije pješačka se tura nastavila, a obišli smo još Aja Sofiju i prvo dvorište Topkapi palače.
Dervis Cafe
Pješački je obilazak završio u 15h nakon čega smo imali slobodno vrijeme ostatak dana. I upravo je ovo najbolji dio dana kada napokon imamo priliku i vrijeme za vlastite aktivnosti u vlastitom tempu.
Aja Sofija
Ponovili smo obilazak nekih od ranijih znamenitosti kako bi ih bolje upoznali te se zaputili prema Grand Bazaru vidjeti što se nudi. Usput smo ušli u nekoliko manjih trgovina slasticama te uz čaj s domaćinima razmijenili koju riječ i degustirali ponudu.
Kupovina uz čaj
Kupilo se i probalo svega. Od domaćih čajeva, baklava, lokuma… U međuvremenu smo i odmorili uz piće na terasi Central Istanbul restorana u blizini Grand Bazara.
Nastavak obilaska prodavaonica slatkoća oko Grand Bazara rezultirao je s više kilograma različitih baklava i nekoliko vrsta rahat lokuma. Pri kupovini većih količina prodavači pitaju hoće li se konzumirati odmah ili nositi pri čemu će ih odmah vakumirati.
Sultan lokum
Osim u manjih prodavaonicama bili smo i u Koska trgovinama gdje smo se opskrbili pakiranim slasticama i kavama da imamo nešto za usporediti s ostatkom ostalih kupljenih slastica.
Kao da slatkoga nije bilo dosta sjeli smo na Hazif Mustafa 1864 terasu i probali nekoliko baklava, naravno uz čaj.
Hazif Mustafa 1864Hazif Mustafa 1864 baklave sa čajem i lokumom
I konačno, nakon 12 sati lutanja po Istanbulu, u 21h bili smo u hotelu.
4. dan – petak, 28.06.2024.
08:00 – 09:30 h – doručak u hotelu. 10:00 h – Odlazak na Azijski dio Istanbula, zadržavanje na vidikovcu Čamlidža gdje se pruža prekrasan pogled na Istanbul, vožnja brodom po Bosporu u trajanju od 1,5h (fakultativna doplata po želji 20,00 €). Povratak u hotel. Slobodno vrijeme za vlastite aktivnosti, odlazak na Bazar u shooping, uživanje u gradu. Navečer odlazak na tursku večer uz program trbušnih plesačica (fakultativna doplata po želji 35,00 €). Uživanje u gradu, mogućnost noćnog izlaska, povratak u hotel. Noćenje.
I opet, buđenje u 6:30h kako bi se već u 7h bilo na doručku i onda do 9h imalo vremena na miru spremiti za još jedan aktivan dan.
U blizini hotela nas je autobusom pokupio naš vozač te smo išli na azijsku stranu i najvišu točku Istanbula, vidikovac Camlica. Ondje smo stigli u 10h te imali sat vremena za slikanje i usput nešto pojesti i popiti. Osim lijepog pogleda iznenadile su nas i dosta povoljne cijene.
Pogled na Istanbul sa vidikovca Camlica
Zatim smo se, u 12h, vratili na europski dio Istanbula gdje smo obišli Egipatski bazar poznat po začinima. I dok smo razmišljali što kasnije kupiti išli smo pronaći mjesto gdje ćemo nešto pojesti. Odabrali smo Ozgur Sandvic jer nam je od okolnih objekata djelovao najviše lokalno i počastili se kebabima s Ayran jogurtom.
Ozgur Sandvic
E nakon toga je već bilo jednostavnije gurati se kroz gužve. Prva na redu bila je Kurukahveci Mehmet Efendi mljevena kava čiji nas je miris i kroz vrećice pratio ostatak dana.
Za nešto više u tom trenutku nije bilo vremena jer smo se u 14:30h trebali s vodičem naći ispred Egipatskog bazara kako bi kroz pola sata krenuli na krstarenje Bosporom.
Krstarenje Bosporom na brodu Basari 4
Krstarenje je završilo do 15:45h i svi smo poprilično izgorili od sunca s obzirom da smo bili na vrhu broda dok nas je vjetar “šibao” sa svih strana.
Sulejmanova džamija (Suleymaniye Camii)
Onda smo se s vodičem zaputili prema palači Sulejmanija gdje smo imali prilike vidjeti grobove Sulejmana Veličanstvenog i njegove Hurem. Kada je u 16:40h došlo vrijeme za polazak prema hotelu mi smo se odlučili za nastavak obilaska.
Vratili smo se u okolicu Egipatskog bazara kako bi kupili čaj i još malo uživali u raznim bojama i mirisima. Nakon toga je stvarno bilo vrijeme za lagani polazak prema hotelu kako bi se stigli odmoriti i spremiti za večerašnju tursku večeru.
Gar Musichall, predjeloGar Musichall, glavno jelo
U 20:30h skupili smo se ispred hotela i krenuli pješke do nekoliko stotina metara udaljenog Gar Musichall restorana. Sama večera ne opravdava cijenu, ali ok plaća se i show, koji je trajao skoro do ponoći kada smo se i vratili u hotel.
Generalni dojam večere je “šišanje”, kao i kod ostalih takvih večera na drugim destinacijama.
5. dan – subota, 29.06.2024.
07:00 – 9:00h – doručak u hotelu. 12:00 h – odjava iz hotela. Odlazak u grad kako bi potrošili zadnje turske lire iz novčanika, slobodno vrijeme za čaj, kavu, kolač. Polazak kući.
Buđenje je bilo nešto teže nego proteklih dana jer umor se samo nakupljao, a tijelo se ne stigne oporaviti.
Nakon doručka brzo smo se spremili i izašli iz sobe kako bi zadnji put u ovom putovanju prošetali ulicama Istanbula. Puni dojmova, na put prema Hrvatskoj smo krenuli oko 13h.
Sat u blizini hotela koji nam je služio kao referentna točka
Prva pauza bila je na stajalištu Metroparka gdje smo uzeli neke sitnice i ubrzo nastavili putovanje. Na izlasku iz Turske čekali smo sat vremena, a na ulazak u Bugarsku još skoro tri sata.
Nekih stotinjak kilometara nakon prelaska Bugarske granice napravili smo pauzu u McDonaldsu kod Plovdiva, a onda više nismo stajali sve do Srbije. Dalje je bila samo vožnja.
6. dan – nedjelja, 30.06.2024.
Planirani povratak u jutarnjim satima.
Nakon cjelonoćne vožnje pauzu smo imali na OMV-ovoj benzinskoj postaji blizu Šida gdje smo i sišli s autoceste.
Benzinska postaja Tifon, Vinkovci
U Vinkovcima smo konačno bili u 08:30h čime je i ovo naše putovanje završilo. Ostatak grupe tek se trebao vratiti u Osijek tj. Đakovo.
Zaključak putovanja
Ovih nekoliko dana definitivno nije dovoljno za doživjeti ovaj ogroman grad i sve ono što on nudi i to neovisno o tome jeste li ovdje došli samostalno ili agencijom.
Ako želite obići što više atrakcija puno toga se “preleti” pa nisi niti svjestan dok si tamo gdje si zapravo i ne možeš si dopustiti odlutati u mislima u neka prošla vremena je već (ti) se žuri na sljedeći lokaciju.
Srećom ipak su tu pametni mobiteli koji će dio tih lokacija i doživljaja zabilježiti svojim “okom” za kasnije analiziranje i prisjećanje.
Prošlo je 5 godina od kupovine zadnjih naočala tj. okvira i naočalnih leća. Tada sam ih uzeo u optici Ghetaldus te odabrao ZEISS DuraVision Platinum leće o čemu sam pisao na ovom blogu.
Sada je došlo vrijeme za nove jer okvir je tijekom godina dao svoje, a također i stakla. I dok sam razmišljao gdje ovaj put sve kupiti sjetio sam se iskustava ljudi oko sebe, a koja su redom bila pozitivna i vezana uz Zenni Optical.
Odabir okvira
Iako Zenni ima relativno veliku ponudu okvira raznih vrsta, dimenzija i materijala imao sam nekoliko kriterija prilikom odabira okvira.
I dalje sam tražio half-rim okvir, ali ovaj put sa većim udjelom metala, a manjim udjelom plastike. Na taj način sam dobio manju ukupnu težinu okvira.
Također nisam htio da naočalna leća bude viša od 30mm, a idealno između 25 i 28mm.
Na kraju sam odabrao model Oval Glasses 452012 jer su najsličnije jednom od okvira kojeg sam imao prije nekoliko godina.
Ipak, da ponavljam narudžbu odabrao bih okvir koji nudi magnetne dodatke. Jedan od takvih je ovaj na slici ispod.
Oval Magnetic Snap-on 584312
Umjesto toga ja sam uz okvir naručio dodatak na sunčane naočale i noćnu vožnju, ali umjesto pomoću magneta na okvir se dodaju pomoću metalnih nožica omotanih gumom. To nije skroz praktično, pogotovo ako se želi obaviti jednom rukom.
Naočalne leće
Što se naočalnih leća tiče ovaj sam put odabrao Trivex (1.53 Trivex Impact Resistant) koji unatoč većoj cijeni od svih ponuđenih vrsta na Zeissu nudi ono što sam najviše i htio, a to je kristalno čistu uz istovremeno čvrstu leću sa 100% zaštite od UV zraka.
Zenni Optical
Dodatno sam uzeo oleofobni sloj za zaštitu od vode i masnoća kao što su npr. otisci prstiju te antirefleksni premaz. To će mi olakšati svakodnevno korištenje naočala jer ću manje vremena trošiti na održavanje leće.
Zaključak
S obzirom da mi je ovo prva narudžba sa Zennija zadovoljan sam cijelim iskustvom, brzinom dostave i općenito korisničkom podrškom koja je vrlo brza na odgovorima i spremna pomoći.
Ukratko, to znači da se osim URL-a putem kojega će se pozivati API mijenjaju i parametri potrebni za pristup tim podacima.
“Portal otvorenih podataka Sudskog registra namijenjen je razvojnim inženjerima koji u svoja aplikativna rješenja žele preuzimati podatke Sudskog registra (https://sudreg.pravosudje.hr) u strojno čitljivom obliku.
Za pristup podacima potrebno je napraviti registraciju. Nakon uspješno predanog registracijskog obrasca korisnik će dobiti e-mail za potvrdu svog korisničkog računa. Verifikacijom računa korisnik će biti preusmjeren na stranice aplikacije te će mu se dodijeliti Client ID, Client Secret i link za dohvat tokena koji omogućuju pristup RESTapi sučeljima.”
Registracija i aktivacija
Prije registracije potrebno je prijaviti se, a to je moguća napraviti korištenjem e-građana te putem servisa Facebook, Google i Microsoft na linku https://data.gov.hr/ckan/dataset/sudski-registar i klikom na ‘Prijava’ u gornjem desnom kutu ekrana.
Nakon prijave mogu se vidjeti detalji o postupku registracije i što se njome dobije. Klikom na “Registracija” pokreće se postupak.
Klikom na “Registracija” otvara se jednostavna forma gdje se navodi naziv i opis projekta u kojemu će se koristiti API.
Klikom na “Predaj zahtjev” otvara se sljedeći ekran gdje se vide detalji poput parametara
Client Id i
Client Secret koji će biti potrebni za slanje upita na API tj. dobivanje tokena.
Prije nego se prikazani podaci mogu koristiti potrebno je potvrditi tj. verificirati e-mail klikom na “Potvrdi”.
Nakon toga preostaje još kliknuti na “Aktivacija” i to je to što se registracije tiče.
I konačno, podaci su spremni za korištenje.
Provjera rada API-ja
Kako je i navedeno u dokumentaciji API mogu provjeriti koristeći Curl (Client for URL) naredbu i to želim napraviti prije nego krenem s postavljanjem Angular forme.
Naredba se upisuje u naredbeni redak (CMD) u sljedećem obliku:
curl-i-k--user ClientId:ClientSecret--data"grant_type=client_credentials"https://sudreg-data.gov.hr/api/oauth/token
Iz navedenog mogu vidjeti u kojem obliku i koje parametre će mi API vratiti. U ovom slučaju najvažniji mi je parametar
access_token koji će mi trebati prilikom pozivanja drugih API-ja.
Također vidim da token vrijedi 6 sati (21600 sekundi) od trenutka kreiranja.
Dohvaćanje tokena testirat ću i koristeći Postman.
Odmah ću, također putem Curl naredbe, isprobati jedan API u kojem ću proslijediti
access_token da bi dobio podatke. Želim se uvjeriti da sve radi prije nego počnem s kreiranjem API servisa u Angularu.
Kako se može vidjeti iz gornje naredbe ovdje prosljeđujem samo dva parametara u headeru i već sam dobio “osjećaj” kako će funkcionirati svi ostali API pozivi.
Nadam se bez grešaka koje neki od njih trenutno imaju. 🙂
API detalji_subjekta
S obzirom da me API
detalji_subjekta trenutno najviše zanima više ću pažnje obratiti na njega što se tiče dokumentacije.
Što se funkcionalnosti tiče i s obzirom da je ovo samo demo prikaz neću ići previše u detalje.
Unutar
ngOnInit() funkcije pozivam API za dohvaćanje tokena. U produkcijskom okruženju ne bih to radio na ovaj način nego bih spremio token i novi ne bih tražio sljedećih 6 sati dok trenutni ne istekne.