Ako nemaš sumnju u to kako će tvoja budućnost izgledati nemaš niti ambiciju nešto postići

Jeste li se ikada pitali čime se stvarno želite baviti u životu? Možda želite putovati kao što to rade Hrvoje Jurić ili Tomislav Perko, želite imati svoju tvrtku, otvoriti mali kvartovski kafić i biti sam svoj gazda. Što vas sprječava da krenete u ostvarenje svojih želja?

Nekada jednostavno znate čime ćete se baviti čak i prije nego ste krenuli u to. Znate da „morate“ biti izvan „sustava“ na koji je većina navikla, a to je posao od 8 do 16h. Ili upravo suprotno, potreban vam je sustav, struktura i red. Za vas ne postoji druga opcija nego ići odabranim putem. Možda vas je strah što će okolina misliti, ali svejedno krećete u nepoznato i putem upoznajte kako svijet tako i sebe. Mnogi će reći ”Znaš, stvarno želim biti standup komičar, imati svoju tvrtku, proputovati svijet,… ali to mogu ili ću učiniti tek nakon što ________ (umetni izgovor).“, ali kada imate samo taj jedan jedini put kojim morate ići izgovorima jednostavno nema mjesta. Strah vas je kako se nositi s preprekama, pitate se jeste li dorasli tome, istovremeno, okolinu je strah vašeg uspjeha i pitaju se kako vam dokazati da niste za to, ali gurate naprijed jer druga opcija za vas ne postoji. Ili ćete uspjeti ili vas neće biti.

Mnogi će na sve ovo reći „Lako je tebi tako se ponašati, putovati, razvijati startup pa ako i propadneš baš te briga. O meni ovise drugi ljudi i ne mogu si to dopustiti.„

Bezbroj je mogućih izgovora. Svatko može naći jedan. Izgovori kojima si onaj koji ih izgovara može jedino opravdati vlastiti strah od toga da krene u nešto novo, da se makne iz svoje zone komfora. Jer ako i uspije u svojem naumu, dio okoline mu to neće oprostiti jer će poremetiti i njihovo viđenje svijeta. Tada će i ta okolina vidjeti da se može kad se hoće pa se zid opravdanja počinje rušiti, a nitko ne voli kada im drugi ruše obrambene zidove koje su oko sebe godinama gradili.

Svi mi imamo neke prepreke i ograničenja. Ništa nije idealno i put do uspjeha nije ravan. Svaka osoba koja je ikada učinila nešto značajno imala je prepreke i probleme, imala je ljude oko sebe koji o njoj ovise, imala je 24 sata u danu, 7 dana u tjednu i 365 dana u godini. Glazbenici, sportaši, matematičari,… ma tko god bili i čime se god bavili imali su prepreke i probleme pri postizanju izvrsnosti. Oni su uspjeli. Pobijedili su sebe, svoje strahove i sumnje.

Naravno, uvijek postoji i neka (polu)opcija u slučaju da niste do kraja spremni početi živjeti život na način na koji to želite. Tu je plan B. Mislite da ne možete živjeti od putovanja po svijetu pa radite tijekom tjedna da bi mogli putovati vikendom. Na taj se način možete približiti slici svijeta kojeg si želite stvoriti, a da istovremeno ne odskačete previše od prosjeka.

Ako želite svirati kao Maksim Mrvica znači li to da ste spremni svaki dan satima vježbati? Mrvica nije njegov koncert, nije samo spot, on je stvoren od sati i sati vježbanja. Želite dobiti sponzore za svoja putovanja? Koliko ste prije toga spremni putovanja odraditi na rubu umora, gladi i na izmaku snaga bez ikakve garancije da će vas to ikada igdje dovesti? Oni koji sada putuju i za koje se može reći da su u tome uspješni, oni nisu samo njihove objavljene knjige, oni su stvoreni od sati i sati lutanja, putovanja nepoznatim, razmišljanja ”što meni ovo uopće treba!?”.

Svi se susreću sa preprekama i što više želite ići svojim putem biti će i više prepreka. Pratiti postojeće staze može vas dovesti samo do nečega što je već otkriveno od nekoga tko je ranije imao muda tražiti svoj put.

Svi prolazimo kroz teška vremena i razmišljanja kako više ništa nema smisla osim skakanja na glavu u prazan bazen. Trenutci sumnje u sebe i vlastiti izbor nešto su što vas u konačnici jača i odvaja one koji stvarno idu prema onome što žele od onih koji na to nisu spremni. Naravno da je teško uhvatiti se u nedoumici kojim putem krenuti, ali to su odluke koje svako za sebe mora donijeti. To su odluke koje dolaze s godinama. To su odluke koje svakome od nas daju pravo, ali i odgovornost za budućnost. Netko tko je postigao nešto značajno u životu sigurno nije dobio detaljne upute ili se zamarao člancima tipa ”10 načina kako i 10 načina zašto’.

To je ono što vas čini osobom, gradi vam karakter i stvara temelje da možete čvrsto stajati na zemlji znajući da kojim god putem išli i na kakve god probleme naišli da ih možete savladati. Gradite si samopouzdanje, postajete osoba koja će jednoga dana postavljati čvrste temelje za život i svojoj djeci. Postajete osoba koja će jednog dana nekome biti uzor.

Ako nemaš sumnju u to kako će tvoja budućnost izgledati nemaš niti ambiciju nešto postići. 

Što kada nemaš druge mogućnosti osim uspjeti!?

P.S. Na pisanje ovog blog postao potaknuo me jedan podcast Joe Rogana u kojemu govori o tome kako se počeo baviti standup komedijom jer ništa drugo nije znao raditi i smatrao je da za ništa drugo nije sposoban. Nije imao izbora. Zbog toga je bio prisiljen pobijediti strah od javnog nastupa i mnoge druge strahove.

P.P.S. Ovaj blog post je napisan 10. studenoga 2015.

Slika preuzeta sa https://www.facebook.com/events/166811593795440/

Što očekivati od online reputacije u budućnosti?

Pokušaji kontrole i upravljanja online reputacijom postaju sve teži . Prošla su vremena kada su eBay i LinkedIn bili jedina mjesta gdje se nešto o Vama moglo reći i što je bilo usko vezano uz Vaše akcije koje bi izazvale reakcije. Također su prošla vremena kada je taj sadržaj mogla vidjeti samo mala skupina ljudi. Dobro došli u sadašnjost!

Došla su vremena kada ljudi imaju sve manje strpljenja, a sve više mogućnost da djelomično ili čak potpuno akonimno pišu što god žele o Vama, brandu, proizvodu, usluzi,… ili bilo čemu njima u tom trenutku bitnom i zanimljivom. I kao da to nije dovoljno sav taj sadržaj vrlo jednostavno se može pronaći putem tražilica te na kraju krajeva sadržaj stiže do pojedinca putem Twitter-a i Facebook-a bez ikakvog angažmana s njihove strane. To znači da apsolutni svaki korisnik spojen na Internet ima pristup svim tim informacijama.

Što otežava upravljanje reputacijom?
Generalno gledajući svaka informacija koju plasirate na Internet u nekom trenutku vremena može se okrenuti protiv Vas. Možda ste imali nekoliko prometnih nesreća – zar je stvarno potrebno svaku od njih dokumentirati i poslati na društvene mreže!? Vježbanje u teretani ili općenito bavljenje sportom je dobra stvar ako su vođeni pravim razlogom – zar je stvarno potrebno svakodnevno se slikati bez ili uz vrlo malo odjeće u svim mogućim pozama kako bi se nekome dokazalo/pokazalo kako brinete o sebi!? Nije li već sada jasno da su takvi postupci kontraproduktivni? Kratkoročno ćete dobiti nekoliko pohvala, a dugoročno više negativnih nego pozitivnih reakcije koje mogu biti izražene na više načina a ne samo putem komentara.  Ako sami ne štitite sebe nitko drugi neće to raditi umjesto Vas!

Informacijski centralizam
Evo pojma koji će ući u riječnike. Naime, o čemu se radi. Ovog trenutka možete pronaći bilo što o bilo kome pod uvjetom da sami stvorite vlastitu bazu podataka u koju ćete unositi sve pojedinosti, međutim to zahtijeva određenu dozu vremena i snalažljivosti. Ono što će označavati informacijski centralizam je mjesto na mreži svim mreža (kakvog god ona bila oblika u budućnosti) na kojemu će biti dostupni svi podaci o pojedincu, brandu i sl. Možda se čini da je Facebook upravo taj pojam, ali on je samo dio koji će činiti mozaik. Više neće biti pitanje koliko je netko snalažljiv u pronalasku i klasifikaciji podataka nego koliko ima vremena da samostalno prođe kroz već unaprijed složene podatke. Što je važnost veća biti će veće i uloženo vrijeme.

Sve kreće od pojedinca.
Čovjek kao društveno biće svjestan je utjecaja glasina, ali nedovoljno spreman suočiti se s brzinom širenja glasina i općenito svih vrsta informacija koje ga se tiču. Većina još misli da se glasine šire sporo i negdje iza kulisa ili u mračnom podrumu, ali s današnjim dosegom razine tehnologije cijela stvar ne može biti otvorenija nego što već je. Nalazimo se u svijetu koji je već dovoljno javan i sve što trebate je nečije ime da biste započeli proces promjene nečije reputacije.

Web alati za praćenje online reputacije ()
Postoje mnogi alati koji služe praćenju online reputacije i može se reći da rade svoj posao sve do trenutka kada stvarno pronađete nešto za Vas jako negativno i poželite to trajno ukloniti. Kao što lopata ne može izgraditi kuću tako niti jedan alat ne može u potpunosti ukloniti određenu informaciju. Nije toliki problem zamoliti pojedinca da obriše tweet ,sliku, forum post,…koliki je problem takve i slične informacije ukloniti s web stranice koje su specijalizirane da bi ih skupljale.

Što će postati manje važno?
Kao društvo morati ćemo prihvatiti stvarno stanje stvari. S vremenom ćemo na neki način manju pažnju pridavati golišavim slikama kolega s posla ili potencijalnih zaposlenika. Svaka društvena interakcija znači potencijalni rizik da budete negativno obilježeni po bilo kojoj osnovi. Sve u neku ruku dvosmislene informacije neće se tretirati kao više negativne nego pozitivne jer će ljudima postati svejedno, uzeti će informaciju kakva im je dana bez previše uplitanja u istraživanje uzroka ili posljedica. Recimo da Vaš potencijalni poslodavac pronađe slike na kojima ste pijani, uz to kod većine ili svih ostalih kandidata pronađe isto takve će stvari postati društveno prihvatljive i manje će ih se gledati kao tabu. Jednako kao što su razvod ili korištenje marihuane prije 15ak godina bili nepojmljivi većini društva danas se na to više i ne obaziremo. Isto tako mišljenje anonimca neće imati istu težinu kao informacija koju pruža osoba s imenom i prezimenom.

Što će postati više važno?
Konkretni dokazi o nasilničkom ponašanju, kriminalnom djelovanju, prekršajima i sl,. Upravo informatizacija omogućuje jednostavno pristupanje bazama podataka koje sadrže takve informacije te će iste biti korištene protiv pojedinaca, tvrtki itd. Važnost ovakve vrste informacija ogledat će se u tome da će pojedinac kojega se to tiče pod svaku cijenu htjeti ukloniti sporne informacije dok će potencijalni suradnici, poslodavci, partneri,… tražiti upravo takve informacije bez onih ‘manje važnih’ koje sam ranije spomenuo.

Kako god bilo ljudi će se uvijek bojati za vlastitu reputaciju, kada kažem vlastitu ujedno mislim i na reputaciju tvrtke ili nečega uz što je pojedinac osobno vezan i što mu puno znači u životu. Uvijek će postojati ljudi koji Vas vole i oni koji Vas ne vole dok će oni između ostati manjina. Istina je uvijek negdje između. Ipak, i dalje će većina definirati što je politički korektno i što nije dok će ta politička korektnost biti definirana stanjem morala u društvu a ne zakonima.

Foto: https://www.modgirlmarketing.com/