Iako sam već objavio blog post pod naslovom “Knjige koje sam pročitao tijekom 2021. godine” unutar kojega navodim citate pročitanih knjiga, za ovu sam ipak odlučio objaviti poseban blog post. Razlog je veći broj citata.
Pravila koja ćete u ovoj knjizi pronaći nisu magično rješenje svakodnevnih životnih problema, ali mogu dati dobre smjernice i što je najvažnije – mogu vam na nov način objasniti neke od univerzalnih životnih izazova. Autor Jordan B. Peterson ih na vrlo dobar način artikulira u lako razumljivu formu.
1. pravilo – glavu gore i držite se uspravno
1.1. – Nakon izgubljene bitke, ma koliko se agresivno ponašao, jastog gubi volju da se dalje bori, čak i protiv drugih jastoga koje je prethodno porazio. Poraženi natjecatelj gubi samopouzdanje i to stanje može potrajati danima. Ponekad poraz može imati i teže posljedice. Ako dominantni jastog doživi težak poraz, on se u potpunosti mijenja. Zadobija novi, podčinjeni mozak koji je prikladniji za njegov novi, niži položaj. … Svatko tko je iskusio bolnu transformaciju nakon teškog poraza u ljubavi ili karijeri može se donekle poistovjetiti s nekoć pobjedničkim jastogom.
1.2. – “U mojem kraljevstvu”, kao što kaže Crvena kraljica u Alisi u zemlji čudesa, “moraš trčati što brže možeš samo da ostaneš na istom mjestu.” Nitko tko stoji mirno ne može pobijediti, ma koliko dobro bio sazdan.
1.3. – Ako je vaše držanje loše – primjerice ako ste pogrbljeni, ramena spuštenih i gurnutih naprijed, uvučenih prsa i spuštene glave, tako da djelujete maleno, poraženo i neučinkovito (tim ste držanjem, u teoriji, zaštićeni od napada s leđa) – tada ćete se doista osjećati maleno, poraženo i neučinkovito. Reakcije drugih ljudi to će dodatno osnažiti. Ljudi, baš kao i jastozi, odmjeravaju jedni druge i procjenjuju, dijelom prema držanju tijela. Ako se dakle predstavljate kao poraženi, ljudi će na vas i reagirati kao da gubite. Ako se počnete uspravljati, tada će vas ljudi promatrati i odnositi se prema vama drugačije.
1.4. – Stoga, obratite pozornost na svoje držanje. Prestanite se poginjati i povijati. Recite što vam je na umu. Izložite svoje želje tako kao da imate pravo na njih – ili barem jednako pravo kao i drugi. Hodajte uspravno i gledajte ravno ispred sebe. Usudite se biti opasni. Potaknite serotonin da obilno poteče vašim neuronskim putovima koji očajnički trebaju njegov smirujuć utjecaj.
2. pravilo – odnosite se prema sebi kao prema nekome kome ste dužni pomoći
2.1. – Ni najbrižniji roditelji ne mogu u potpunosti zaštititi svoju djecu, pa makar ih zaključali u podrum daleko od droge, alkohola i internetske pornografije. U takvu, ekstremnom scenariju, taj prepažljivi i prezabrinuti roditelj sam postane zamjena za druge strašne životne probleme.
2.2. – Ali Kristova arhetipska smrt služi kao primjer kako herojski prihvatiti konačnost, izdaju i tiraniju – kako hodati s Bogom usprkos tragediji poznavanja sama sebe – a ne kao naputak da u službi drugima naštetimo samima sebi. Žrtvovati se za Boga (ili, ako hoćete, za najviše dobro) ne znači tiho i voljno patiti kada neka organizacija ili osoba neprestano zahtijeva od nas više nego što nam nudi zauzvrat. To bi značilo podržavati tiraniju i dopustiti da nas tretiraju kao robove. Nije krjeposno biti zlostavljan od nasilnika, pa čak ni ako smo taj nasilnik mi sami.
3. pravilo – sprijateljite se s ljudima koji vam žele najbolje
3.1. – Ostavio sam iza sebe dobar dio svoje prošlosti. U malenu mjestu svatko zna tko si. Vučeš za sobom svoje godine poput psa koji trči s limenkama zavezanima za rep. Ne možeš umaći onome što si bio.
3.2. – Onda kada se preselite, sve je u zraku, barem na neko vrijeme. Stresno je, ali u kaosu su i nove mogućnosti. Nitko vas, pa ni vi sami, ne može ukalupiti u svoje stare predodžbe. Izbačeni ste iz svih svojih rutina. Možete stvoriti nove, bolje rutine, s ljudima koji teže boljim stvarima. Vjerovao sam da je to prirodni tijek stvari. Mislio sam da svaka osoba koja se preseli poput mene ima – i želi – iskustvo nalik feniksu. Ali to nije uvijek slučaj.
3.3. – Ponekad, kada ljudi imaju nisko samopoštovanje ili, možda, kada odbijaju preuzeti odgovornost za svoj život – odabiru nove poznanike, posve nalik onima koji su se ranije pokazali problematičnima. Takvi ljudi vjeruju da ne zaslužuju bolje – i zato to i ne traže. Ili se možda ne žele mučiti boljim. Freud je to nazvao “prisilnim ponavljanjem”. Smatrao je da je riječ o nesvjesnu porivu za ponavljanjem strahota iz prošlosti – ponekad to možda činimo zato da preciznije formuliramo te strahote, ponekad zato da ih pokušamo aktivnije nadvladati, a ponekad zato što nemamo izbora. Ljudi stvaraju svoje svjetove alatima koji su im na dohvat ruke. Manjkavi alati vode do manjkavih rezultata. Učestala upotreba manjkavih alata proizvodi iste manjkave rezultate. Tako oni koji ne uspijevaju izvući lekciju iz prošlosti osuđuju sami sebe na to da je ponove.
3.4. – Uspjeh: to je zagonetka. Vrlina – to je ono neobjašnjivo. Za neuspjeh trebate samo njegovati nekoliko loših navika. Samo trebate tratiti svoje vrijeme. A netko tko je dovoljno dugo održavao loše navike i tratio vrijeme znatno je neostvaren. Puno toga što je moglo biti raspršilo se, a ova njegova verzija sebe sada je postala stvarnost.
3.5. – Evo nešto za razmišljanje. Ako imate prijatelja čije prijateljstvo ne biste preporučili svojoj sestri, ili ocu, ili sinu, zašto biste sami imali takva prijatelja? Možda ćete reći: iz odanosti. Pa, odanost nije isto što i glupost. Odanost mora biti plod poštena i iskrena pregovora. Prijateljstvo je obostran sporazum. Niste moralno obavezni podupirati nekoga tko svijet čini gorim mjestom. Upravo suprotno. Trebate odabrati ljude koji žele svijet poboljšati, a ne pogoršati. Dobro je, a ne sebično, odabrati ljude koji su dobri za vas. Prikladno je i pohvalno povezati se s ljudima kojima bi život bio bolji kada bi vidjeli kako se vaš život poboljšava.
3.6. – Ako se okružite ljudima koji podupiru vašu želju za napretkom, oni ne će tolerirati vaš cinizam i destruktivnost. Umjesto toga će vas ohrabrivati kada budete činili dobro za sebe i za druge, a pažljivo će vas kažnjavati kada to ne budete činili. To će vas na najprikladniji i najobzirniji način potaknuti da odlučite činiti ono što biste trebali učiniti. Ljudi koji nemaju želju za napretkom činit će upravo suprotno: oni će bivšemu pušaču ponuditi cigaretu, a bivšemu alkoholičaru pivo. Bit će ljubomorni kada uspijete ili učinite nešto uistinu dobro. Uskratit će svoju prisutnost ili podršku ili će vas na neki način kazniti zbog toga uspjeha. Omalovažavat će vaše uspjehe uspoređujući ih s vlastitim prošlim postignućima, stvarnim ili izmišljenim. Možda vas samo pokušavaju testirati kako bi vidjeli je li vaša odlučnost stvarna, jeste li iskreni. Ali najvjerojatnije je da vas vuku prema dolje zato što vaši novi napretci prikazuju njihove pogrješke u sve goremu svjetlu.
4. pravilo – uspoređujte sebe s onim što ste vi bili jučer, a ne s onim što je netko drugi danas
4.1. – Ma koliko vi bili dobri u nečemu, ili ma kako vrjednovali svoja postignuća, uvijek postoji netko pored koga se činite nesposobnim. Možda ste dobar gitarist, ali niste Jimmy Page ili Jack White. Gotovo je sigurno da ne ćete biti zvijezda čak niti u lokalnom kafiću. Dobar ste kuhar, ali mnogo je izvrsnih šefova kuhinje. Recept vaše majke za riblje glave i rižu, ma koliko bio omiljen u njezinu rodnome selu, u današnje se vrijeme ne može mjeriti s voćnom pjenom i sladoledom od viskija. Neki mafijaški vođa ima luksuznu jahtu. Neki opsesivni direktor ima skupocjeni ručni sat koji čuva u još skupljoj kutiji od drva i metala. … A vi? Vaša je karijera dosadna i besmislena, vaše kućanske vještine drugorazredne, vaš ukus užasan, deblji ste od svojih prijatelja i svi izbjegavaju vaše zabave. Koga briga ako ste kanadski premijer kada je netko drugi američki predsjednik?
4.2. – Za početak, ne postoji samo jedna igra u kojoj možemo doživjeti uspjeh ili neuspjeh. Postoji mnogo igara i, još preciznije, postoji mnogo dobrih igara – igara koje odgovaraju vašim talentima, produktivno vas povezuju s drugim ljudima i opstaju postajući sve boljima tijekom vremena. Biti odvjetnik dobra je igra. Jednako tako i vodoinstalater, liječnik, stolar ili učitelj. Svijet dopušta mnogo oblika Bića. Ako ne uspijete u jednomu, možete pokušati u drugom. Možete odabrati nešto što više odgovara vašoj jedinstvenoj kombinaciji snaga, slabosti i situacije. Štoviše, ako promjena igre ne upali, možete izmisliti novu. … Malo je vjerojatno da igrate samo jednu igru. Imate karijeru, prijatelje, obitelj, osobne projekte, umjetničke pokušaje i športska nagnuća. Možda biste trebali procjenjivati svoj uspjeh uzimajući u obzir sve igre koje igrate. Zamislite da ste vrlo dobri u nekima, osrednji u drugima i užasni u preostalima. Možda tako treba biti. Možda ćete prigovoriti: Trebao bih pobjeđivati u svemu! Ali pobjeđivati u svemu možda znači samo to da ne činite ništa novo ni zahtjevno. Jer moguće je pobjeđivati tako da ne rastete, a rast može biti najvažniji oblik pobjeđivanja. …
Naposljetku, možda shvatite da su posebnosti mnogih igara koje igrate toliko specifične za vas, toliko jedinstvene, da bi bilo kakva usporedba s drugima bila neprikladna. Možda precjenjujete ono što nemate i podcjenjujete ono što imate. Zahvalnost doista ima realnu korist: ona je i dobra zaštita protiv opasnosti od ogorčenja i izigravanja žrtve. Vaš je kolega bolji od vas na radnome mjestu. Međutim, njegova žena ima ljubavnika dok je vaš brak stabilan i sretan. Kome je bolje? Slavna osoba kojoj se divite kronični je alkoholičar i zadrti licemjer. Je li njegov život uistinu bolji od vašeg?
Kada vas vaš nutarnji kritičar želi obeshrabriti s ovakvim usporedbama, on djeluje ovako: prvo odabire jedno proizvoljno područje usporedbe (možda slavu ili moć). Zatim se ponaša kao da je to područje jedino važno pa vas nepovoljno ocjenjuje uspoređujući vas s nekim tko je uistinu izvanredan na tomu području. Ovaj posljednji korak može dorjerati još dalje i uzeti nepremostiv jaz između vas i te osobe s kojom vas uspoređuje kao dokaz da je život u temelju nepravedan. Tako se najučinkovitije može potkopati vaša motivacija da bilo što učinite.
4.3. – Budite oprezni kada se uspoređujete s drugima. Jednom kada odrastete, jedinstveno ste biće. Imate svoje posebne, specifične probleme – financijske, intimne, psihološke i druge. Oni su ugrađeni u jedinstven širi kontekst vašeg postojanja. Vaša karijera ili posao odgovara vam na vrlo osoban način, ili vam ne odgovara, i taj je proces jedinstveno povezan s ostalim specifičnostima vašega života. Morate odlučiti koliko ćete vremena utrošiti na jednu stvar, a koliko na neku drugu. Morate odlučiti što ćete pustiti, a u čemu ćete ustrajati.
4.4. – Možda je prvi korak da napravite procjenu. Tko ste vi? Kada kupujete kuću i spremate se živjeti u njoj, unajmljujete agenta koji će popisati sve njezine nedostatke. Želite znati kakva je ta kuća u stvarnosti, a ne u vašoj mašti. Agentu ćete čak i platiti da vam donese loše vijesti. Morate znati. Morate otkriti skrivene nedostatke kuće. Morate znati je li riječ o kozmetičkim nesavršenostima ili strukturalnim nedostatcima. Morate znati jer ne možete popraviti nešto ako ne znate da je slomljeno, tj. da ste vi slomljeni. Treba vam agent. Nutarnji kritičar može igrati tu ulogu ako ga uspijete pravilno usmjeriti, ako uspijete s njime surađivati.
4.5. – Budućnost je nalik prošlosti, ne postoji ključna razlika. Prošlost je nepromjenjiva, a budućnost može biti bolja.
4.6. – Možete se zapitati: “Što bih mogao reći nekomu drugom – prijatelju, bratu, šefu, pomoćniku, što bi sutra pomoglo poboljšanju našega odnosa? Koji bih djelić kaosa mogao iskorijeniti kod kuće, na radnomu stolu, u kuhinji, večeras, tako da pozornica može biti postavljena za bolju predstavu? Koje zmije mogu istjerati iz svojega ormara – i svojega uma?” Pet stotina malenih odluka, pet stotina sićušnih postupaka sačinjavaju vaš dan, ovaj današnji i svaki drugi. Biste li mogli s jednom ili dvije odluke smjerati prema boljemu rezultatu? Boljemu po vašem osobnom mišljenju, po vašim osobnim standardima?
4.7. – Ako nešto na što ne obraćate pažnju proviri svojom ružnom glavom i tako izravno omete trenutnu aktivnost na koju ste se usredotočili, primijetit ćete to. U suprotnom, za vas to ne postoji. Simonsovim ispitanicima ni gorila ni bilo koji od šest sudionika igre nisu mogli odvratiti pažnju od lopte koju su trebali promatrati. Upravo zato što gorila nije ometao usko definiran zadatak koji je bio u tijeku, nije ga bilo moguće razlikovati od svega drugog što ispitanici nisu vidjeli dok su gledali u loptu. Zato su mogli bezbrižno zanemariti velikoga majmuna. Tako se i vi nosite s preplavljujućom složenošću svijeta: ignorirate je dok se pažljivo koncentrirate na svoje brige. Vidite ono što vam omogućuje da se krećete prema naprijed, prema željenim ciljevima. Prepreke zapažate kada se pojave na vašemu putu. Slijepi ste za sve ostalo (a toga “ostalog” je mnogo, tako da ste prilično slijepi). Tako i mora biti jer je puno više svijeta nego što je vas. Morate pažljivo usmjeravati svoje ograničene darove. Gledanje je vrlo zahtjevno i stoga morate odabrati što ćete vidjeti, a ostalo morate pustiti.
5. pravilo – ne dopuštajte svojoj djeci da rade bilo što zbog čega vam se neće svidjeti
5.1. – Naše se društvo trenutno suočava sa sve većim pritiskom da dekonstruira svoje tradicije koje ga čine stabilnim, i to zato da se u nj uključe sve manje i manje skupine ljudi koji se ne uklapaju, ili se ne žele uklopiti, u kategorije na kojima se temelji čak i naša percepcija. To nije dobro. Privatni problemi pojedinaca ne mogu se rješavati društvenom revolucijom zato što su revolucije destabilizirajuće i opasne.
5.2. – Zanemarivanje i loš odnos – koji dolaze u paketu s loše strukturiranim ili čak nepostojećim odgojnim pristupima – mogu biti namjerni, tj. motivirani eksplicitnim, svjesnim (ako su pogrješni) roditeljskim motivima. Ipak, najčešće je slučaj da su suvremeni roditelji jednostavno paralizirani strahom da ih njihova djeca ne će simpatizirati, ili čak voljeti, ako ih oni zbog bilo kojega razloga izgrde. Iznad svega žele prijateljstvo svoje djece i spremni su žrtvovati poštovanje da ga dobiju. To nije dobro. Dijete će imati mnogo prijatelja, ali samo dva roditelja – ako i toliko – a roditelji su više od prijatelja, a ne manje.
5.3. – Prema tome, svaki roditelj mora naučiti podnositi trenutnu ljutnju ili mržnju svojega djeteta nakon nužna korektivnoga postupka zato što je sposobnost djece da uvide dugoročne posljedice ili da se oko njih brinu vrlo ograničena.
5.4. – Roditelji koji odbijaju preuzeti odgovornost za discipliciranje svoje djece misle da se mogu jednostavno isključiti iz sukoba koji su nužni za pravilan odgoj djece. Ukratko, izbjegavaju biti “loši tipovi”.
6. pravilo – prije nego što počnete kritizirati svijet, prvo vlastitu kuću dovedite u savršen red
6.1. – Vjernik može mahati šakama u očajanju pred očitom Božjom nepravednošću i sljepoćim. … Pojedinac skloniji agnosticizmu ili ateizmu može okrivljavati subdinu ili s gorčinom razmišljati o okrutnosti slučajnosti. Netko se drugi može razdirati, tražeći u karakternim manama uzrok svoje patnje i propadanja. Sve su to varijacije na temu. Mijenja se samo ime mete, ali pozadinska psihologija ostaje ista.
6.2. – Razmotrite svoje okolnosti. Započnite s malim stvarima. Jeste li u potpunosti iskoristili sve ponuđene prilike? Radite li marljivo na svojoj karijeri, ili čak u poslu, ili puštate da vas gorčina i gnjev zadrže i povuku prema dolje? Jeste li se pomirili s bratom? Odnosite li se prema supružniku i djeci s dostojanstvom i poštovanjem. Imate li navike koje uništavaju vaše zdravlje i dobrobit? Nosite li se uistinu sa svojim odgovornostima? Jeste li prijateljima i članovima obitelji rekli sve što im imate reći? Ima li nešto što biste mogli učiniti i što znate da možete učiniti, a što bi učinilo boljima stvari oko vas? Jeste li pročistili svoj život?
6.3. – Ne okrivljujte kapitalizam, radikalnu ljevicu ili zlobu svojih neprijatelja. Nemojte pokušavati preustrojiti državu prije nego što dovedete u red vlastito iskustvo. Imajte malo poniznosti. Ako ne možete donijeti mir u vlastiti dom, kako se usuđujete pokušati voditi grad?
7. pravilo – težite za onim što je smisleno, a ne za onim što je probitačno
7.1. – Namjerna ljudska zloća može slomiti duh koji ni najveća tragedija ne bi uzdrmala.
7.2. – Što točno nadahnjuje takvo zlo? Ono ne nastaje samo kao posljedica teška života. Ne izbija jednostavno ni zbog samoga neuspjeha ili zbog shvatljiva razočaranja i ogorčenosti koje osjećamo zbog neupjeha. Ali teška životna sudbina, dodatno otežana zbog neprestano odbijenih žrtava (koliko god možda loše osmišljene bile; s koliko god malo interesa bile izvršene)? To će izobličiti ljude u prava čudovišta koja zatim svjesno počinju činiti zlo; počinju sebi i drugima oko sebe uzrokovati bol i patnju (i čine to samo boli i patnje radi).
7.3. – Dogmatsko vjerovanje u središnje aksiome kršćanstva (da je Krist smrću na križu otkupio svijet; da je spasenje sačuvano za poslije smrti; da se spasenje ne može postići djelima) urodilo je trima posljedicama koje su se međusobno pojačavale: prvo, umanjilo je vrijednost značenja ovozemaljskog života zato što je samo budući život važan. Također je značilo da je postalo prihvatljivo zanemariti i izbjeći odgovornost za patnju koja postoji ovdje i sada; drugo, uzrokovalo je pasivno prihvaćanje trenutne situacije, budući da se spasenje nikako ne može zaslužiti naporima u ovomu životu (ovo je i Marx ismijavao svojom tvrdnjom da je religija opijum za narod); i, konačno treće, pravo vjernika da odbije svako stvarno moralno breme (osim onoga da vjeruje u spasenje koje je Krist donio), budući da je Sin Božji već obavio sav važan posao.
7.4. – Čitajući Orwella postupno sam uvidio da dobar dio takva razmišljanja nije motiviran pravom brigom za siromašne već mržnjom prema bogatima i uspješnima.
8. pravilo – govorite istinu ili barem nemojte lagati
8.1. – Možete riječima nastojati izmanipulirati svijet tako da dobijete od njega ono što želite. … Kada pokušavaju utjecati na druge i manipulirati njima, ljudi se koriste govorom. … To je ono što svi rade kada nešto žele i odluče se pretvarati i lagati da bi udovoljili i laskali. To je spletkarenje, izmišljanje parola i propaganda. Živjeti na taj način znači biti opsjednut nekom lošom željom i zatim oblikovati svoj govor i djela tako da dostizanje željenoga rezultata bude izgledno i razumno.
8.2. – Zamislite osobu koja inzistira na tome da sve u njezinu životu bude ispravno. Izbjegava sukobe, smiješi se i radi ono što joj se kaže. Pronađe svoj kutak i tu se sakrije. Ne propituje autoritet, ne iznosi svoje ideje i ne žali se kada se prema njoj loše odnose. Želi biti nevidljiva, kao riba u jatu. No nemir joj potajice izgriza srce. Ona svejedno pati jer život je patnja. Usamljena je, izolirana i neispunjena. No, njezina poslušnost i zaborav same sebe oduzimaju sav smisao njezinu životu. Postala je rob, alat koji drugi mogu iskorištavati. Ne dobiva ono što želi ili treba jer bi za to morala reći što misli. Zato u njezinu životu nema ničega vrijednog što bi moglo biti protuteža životnim nevoljama. I od toga joj je mučno.
8.3. – Ideja da pakao postoji u metafizičkom obliku nije samo pradavna i sveopća; ona je istinita. Pakao je vječan. Uvijek je postojao. Postoji i sada. To je najjaloviji, najbeznadniji i najzlonamjerniji predio podzemnoga kaosa u kojemu stanuju razočarani i ogorčeni ljudi. Oni koji su dovoljno lagali, riječju i djelom, žive tamo, u paklu – sada. Prošetajte bilo kojom užurbanom gradskom ulicom. Dobro otvorite oči i obratite pažnju. Vidjet ćete ljude koji su u paklu upravo sada. To su ljudi koje instinktivno zaobilazite u širokom luku. To su ljudi koji se odmah naljute ako ih izravno pogledate ili umjesto toga ponekad posramljeno okrenu glavu. Vidio sam jednom kako to čini alkoholičar na ulici pred mojom kćerkom. Bio je u vrlo lošemu stanju. Ni u kom slučaju nije htio u njezinim očima ugledati odraz svojega poniženog stanja.
8.4. – Odredite svoje ambicije čak i ako niste sigurni da znate što bi one trebale biti. Ambicije imaju više veze s razvojem karaktera i sposobnosti nego sa statusom i moći. Status možete izgubiti. Karakter nosite sa sobom kamo god pošli i on vam omogućuje da nadvladate nedaće.
8.5. – Zamislite ovo: studirate građevinu zato što je to bila želja vaših roditelja – ali ne i vaša. No zato što radite suprotno svojim željama, bit ćete nemotivirani i neuspješni. Borit ćete se da se usredotočite i discplinirate, ali ne ćete uspjeti. Duša će vam odbijati tiraniju vaše volje (kako to drugačije nazvati?). Zašto pristajete na to? Možda ne želite razočarati roditelje (iako ćete, doživjevši neuspjeh, učiniti upravo to). Možda vam nedostaje hrabrosti za sukob koji je nužan da se oslobodite. Možda ne želite žrtvovati svoju djetinjastu vjeru u roditeljsko sveznanje, već želite nastaviti pobožno vjerovati da postoji netko tko vas poznaje bolje nego vi sami i tko jednako tako zna sve o svijetu Na taj se način želite zaštititi od posvemašnje egzistencijalne usamljenosti pojedinačnoga Bića i odgovornosti koja ide uz to. To je sve vrlo uobičajeno i razumljivo, no vi patite jer niste stvoreni da budete inženjer.
8.6. – Ako vaš život nije ono što bi mogao biti, pokušajte govoriti istinu. Ako se očajnički držite neke ideologije ili se koprcate u nihilizmu, pokušajte govoriti istinu. Ako se osjećate slabo, odbačeno, očajno i zbunjeno, pokušajte govoriti istinu. U raju svi govore istinu. Upravo je to ono što ga čini rajem. Govorite istinu. Ili barem nemojte lagati.
9. pravilo – pretpostavite da osoba koju slušate možda zna nešto što vi ne znate
9.1. – Prošlost se čini fiksnom, ali nije – ne u važnu psihološkomu smislu. Naposljetku, u prošlosti se skriva puno toga, a način na koji sve to organiziramo može biti podložan drastičnoj reviziji. Zamislite, na primjer, film u kojemu se događaju samo strašne stvari. No na kraju sve završi dobro. Sve se razriješi. Dovoljno sretan završetak može promijeniti značenje svih prethodnih događaja. Pored takva kraja sve te događaje možemo smatrati vrijednima. Sada zamislite drugi film koji je prepun uzbudljivih i zanimljivih događaja. Mnogo ih je. Nakon devedeset minuta počinjete se brinuti. “Ovo je sjajan film,” mislite, “ali toliko se toga događa. Nadam se da redatelj može sve to povezati.” Ipak, nije uspio. Umjesto toga, priča naglo završi i ostane nerazriješena ili se zaključi plitkim klišejem. Odlazite s projekcije silno isfrustrirani i nezadovoljni – uopće ne uzimajući u obzir da ste gotovo cijelo vrijeme svojega boravka u kinu bili posve uvučeni u priču i da te uživali. Sadašnjost može promijeniti prošlost, a budućnost može promijeniti sadašnjost.
9.2. – Na kraju krajeva, ako ne igrate glavnu ulogu u vlastitoj životnoj drami, onda ste sporedni glumac u nečijoj tuđoj drami, a taj vam netko može dodijeliti tužnz, usamljeničku i tragičnu ulogu.
9.3. – Ako čitate ovu knjigu, vrlo je velika vjerojatnost da ste privilegirana osoba. Znate čitati. Imate vremena čitati. U sedmom ste nebu. Bile su potrebne bezbrojne generacije da biste bili tu gdje ste sada.
10. pravilo – govorite precizno i jasno
10.1. – Kaos u obitelji izbija malo-pomalo. Gomilaju se uzajamno nezadovoljstvo i ogorčenost. Sav se nered gura pod tepih, gdje se zmaj njime gosti. Ali nitko ništa ne govori sve dok se zajedništvo i ispregovarani kućni red ne pokažu kao nedostatni ili se raspadnu pred nečim nepredviđenim i zastrašujućim. Svi glume da je sve u redu. Komunikacija bi zahtijevala priznanje zastrašujućih emocija: ogorčenosti, straha, usamljenosti, očajanja, ljubomore, frustracije, mržnje, dosade. Lakše je održavati mir iz trenutka u trenutak. Ali za to vrijeme, u pozadini, u kući Billyja Bixbeeja, kao i u svakoj kući koja joj je nalik, zmaj raste. Jednoga dana izlati na vidjelo u obliku koji nitko ne može zanemariti. Čupa cijelu obitelj iz njezinih temelja.
10.2. – Ako čekate sve dok vam ne pokuca na vrata ono što uporno odbijate istražiti, zacijelo ne ćete proći dobro. Neizbježno će se dogoditi upravo ono što najmanje želite, i to u trenutku kada budete najmanje spremni. Ono s čime se najmanje želite suočiti pojavit će se u trenutku kada vi budete najslabiji, a ono najsnažnije. I doživjet ćete poraz.
10.3. – Ono što u šumi čujete, a ne možete vidjeti, možda je tigar. Možda je čak mnogo tigrova, i ne možete odrediti koji je gladniji i smrtonosniji od kojega, a eno predvodi ih ni više ni manje nego krokodil. Ali možda nije ništa od toga. Ako se osvrnete i pogledate, možda ćete shvatiti da je to samo šušnula vjeverica. Nešto je u šumi, u to ste sigurni. No često je samo vjeverica. Međutim, ako uporno odbijate pogledati da utvrdite što je, onda je to zmaj, a vi niste nikakav vitez, nego prije miš koji se suočava s lavom; zec što se sledio pod pogledom vuka.
10.4. – Ako izbjegavate odgovornost da se suočite s neočekivanim i onda kada je to neočekivano moguće podnijeti, sada će vam stvarnost postati neodrživo neorganizirana i kaotična. Zatim će narasti i progutati sav red, sav smisao i svu predvidivost.
11.pravilo – ne ometajte djecu dok se skejtaju
11.1. – Zaključio je da oni reformisti koji su šetali uokolo u tvidu, voljeli filozofirati, poistovjećivati se sa žrtvama i izražavati suosjećanje i ogorčenje, često nisu voljeli siromašne kao što su tvrdili. Oni su zapravo samo mrzili bogate. Prikrivali su svoje ogorčenje i ljubomoru samilošću, licemjerstvom i isticanjem svoje pravednosti. … svaki put kada čujem kako netko na sav glas govori “Zalažem se za to i to!”, uvijek pitam “A protiv čega se borite?” To pitanje posebno dobiva na težini ako se ta ista osoba žali, kritizira i pokušava promijeniti druge ljude.
11.2. – Ima i drugih čimbenika u tome propadanju dječaka. Djevojčice će, primjerice, igrati muške igre, ali dječaci puno više oklijevaju igrati ženske igre. To je dijelom zato što je za djevojčicu pohvalno ako pobijedi dječaka u natjecanju, no isto je tako u redu ako izgubi od dječaka. Međutim, često nije u redu ako dječak pobijedi djevojčicu – a još je gore ako izgubi.
11.3. – Djevojčice mogu pobijediti unutar svoje hijerarhije – tako da budu dobre u onome što djevojčice cijene. Toj pobjedi mogu pridodati pobjeđivanje u hijerarhiji dječaka. Dječaci, s druge strane, mogu pobijediti samo pobjeđujući u muškoj hijerarhiji. Ako budu dobri u onome što djevojčice cijene, izgubit će status i kod djevojčica i kod dječaka. Među dječacima će izgubiti ugled, a djevojčicama više ne će biti privlačni i zanimljivi.
11.4. – Dječaci se ne mogu (ne žele) doista natjecati s djevojčicama. Nije posve jasno kako bi mogli pobijediti. Stoga, kada se igra pretvara u igru za djevojčice, dječaci odlaze. Postaju li sveučilišta – posebice fakulteti humanističkih znanosti – igre za djevojčice? … Ako stavite na stranu tzv. STEM program omjer muškaraca i žena još je nepravilniji. Žene čine gotovo 80 posto studenata koji se usavršavaju u područjima zdravstvene skrbi, javne uprave, psihologije i obrazovanja, a to je četvrtina svih diploma. … Ovim tempom za petnaest će godina na većini sveučilišnih područja biti vrlo malen broj muškaraca. To nisu dobre vijesti za muškarce. … Ali to nisu dobre vijesti ni za žene.
11.5. – Sve manji broj visokoobrazovanih muškaraca predstavlja sve veći problem ženama koje se žele udati, kao i onima koje žele imati vezu. Kao prvo, žene imaju snažnu želju udati se za nekoga na istoj ili višoj razini ekonomske dominacijske hijerarhije. Preferiraju partnere jednaka ili višeg statusa, i to vrijedi u svim kulturama. Spomenimo i to da to ne vrijedi za muškarce – oni su savršeno spremni vjenčati se za ženu na istomu ili nižem položaju, iako više vole nešto mlađe partnerice.
11.6. – Zašto žene žele partnera koji ima posao i, po mogućnosti, viši status? Dio razloga (i to ne mali) je taj što su žene ranjive kada dobiju djecu. Treba im netko sposoban da uzdržava majku i dijete onda kada je to potrebno. To je savršeno racionalan kompenzacijski čin, iako bi mogao imati i biološki temelj. Zašto bi žena koja odlučuje preuzeti odgovornost za jedno ili više novorođenčadi željela uz sebe odraslu osobu za koju se također treba brinuti? Dakle, nezaposleni je muškarac nepoželjna stavka jednako kao što je samohrano majčinstvo nepoželjna alternativa.
11.7. – 1930-ij, tijekom Velike depresije, staljinistički Sovjeti poslali su dva milijuna kulaka, svojih najbogatijih seljaka, u Sibir (bili su to zapravo seljaci koji su imali nešto krava, nekolicinu radnika ili nekoliko hekatara zemlje više nego što je bilo uobičajeno). Komunisti su smatrali da su ti kulaci zgrnuli bogatstvo otimajući od drugih oko sebe i da zaslužuju svoju sudbinu. … Više od trideset tisuća kulaka strijeljali su na licu mjesta, a puno je više njih dopalo šaka svojim najljubomornijim, najogorčenijim i neproduktivnim susjedima koji su svoje smrtonosne namjere zaodjenuli visokim idealima komunističke kolektivizacije.
11.8. – Kulaci, “paraziti naroda”, općenito govoreći, bili su najvještiji i najvrjedniji poljoprivrednici. Uvijek je mali broj ljudi zaslužan za većinu proizvodnje, neovisno o kojemu se području proizvodnje radi, i tako je i s poljoprivredom. Ruska poljoprivredna proizvodnja doživjela je krah.
11.9. – U društvima koja dobro funkcioniraju – ne u odnosu na hipotetsku utopiju, nego u usporedbi s drugim živućim ili povijesnim kulturama – status prvenstveno određuje kompetencija, a ne moć. Kompetencija. Sposobnost. Vještina. Ne moć. … Nitko nije toliko posvećen promicanju jednakosti da bi, ako mu je dijagnosticiran tumor mozga, odbio najobrazovanijeg, najuglednijeg i, zašto ne, najimućnijeg kirurga.
11.10. – Također vrijedi da ne mogu svi ishodi biti izjednačeni. Prvi i prvo, ishode treba mijenjati. Prilično je jednostavno uspoređivati plaću ljudima koji rade u istoj službi (iako neke stvari to dodatno kompliciraju, primjerice koliko dugo tu rade ili što se sve od njih traži u različitim vremenskim razdobljima). Ali ima i drugih, jednako važnih, metoda za uspoređivanje, poput radnoga ugovora, brzine napredovanja i društvenoga utjecaja. Nametanje argumenta “jednaka plaća za jednak rad” automatski komplicira postupak uspoređivanja plaća zbog jednoga jednostavnog razloga: tko određuje koji je rad jednak? To nije moguće. Za to postoji tržište. Još je veći problem u uspoređivanju skupina: žene bi trebale zarađivati isto koliko i muškarci. U redu. Crnkinje bi trebale zarađivati isto koliko i bjelkinje. U redu. Bi li plaću onda trebalo prilagoditi svim rasnim parametrima? Po kojim kriterijima? Koje su rasne kategorije “stvarne”?
11.11. – Te nam studije pokazuju da vjerojatno možemo minimizirati urođene nejednakosti između dječaka i djevojčica samo ako smo spremni izvršiti dovoljno velik pritisak. Time ne bismo ni dječake ni djevojčice ni u kom smislu oslobodili od donošenja vlastitih odabira. Ali u ideološkoj slici nema mjesta odabiru: ako dobrovoljno djelovanje muškaraca i žena dovodi do nejednakih ishoda, onda su i sami ti odabiri zacjelo uvjetovani kulturološkim predrasudama.
12. pravilo – pomilujte mačku kad je sretnete na cesti
12.1. – Tejfelove studije pokazuju dvije stvari: prvo, ljudi su socijalni; drugo, ljudi su antisocijalni. Ljudi su socijalni zato što vole članove vlastite grupe. Ljudi su antisocijalni zato što ne vole članove drugih grupa.
12.2. – Svakodnevne obveze i zahtjevi ne zastaju samo zato što je vas pogodila tragedija. Sve što ste inače činili trebate nastaviti činiti.
12.3. – Svakoga dana odvojite vrijeme za razgovor i promišljanje o bolesti ili krizi o kojoj je riječ i o tome kako biste se s time trebali nositi. Izvan toga vremena ne razgovarajte niti razmišljajte o tome. Ako ne postavite tu granicu, postat ćete iscrpljeni…