Ulaganje u investicijske fondove

Ulaganje u investicijske fondove

Investicijski fondovi su financijske organizacije ili institucionalni investitori koji prikupljaju sredstva od svojih ulagača te ih plasiraju u kratkoročne i dugoročne investicije, odnosno u različite financijske oblike. Pojavljuju se na financijskom tržištu kao institucionalni ulagatelji koji putem javne ponude prikupljaju financijska sredstva te ih, uz uvažavanje načela sigurnosti, profitabilnosti, likvidnosti i razdiobe rizika, ulažu u prenosive vrijednosne papire ili nekretnine, te depozite u financijskim institucijama. – Wikipedia.

Uvod

U blog postu o otvorenoj, aktivnoj, štednji može se vidjeti da štednja ne služi povećanju vrijednosti novca, nego eventualno očuvanju vrijednosti, ali zauzvrat daje određenu sigurnost.

Recimo da u svojoj ukupnoj imovini imate puno gotovine, koja znači likvidnost – primjerice, manja šansa da ćete morati zagrabiti u npr. portfelj za školovanje djece u slučaju neplaniranih rizika, kao što je bolest. Tada tada u tom portfelju možete imati dugoročniji pristup s, primjerice, preuzimanje više rizika nelikvidnosti ali s većim očekivanim prinosom. – Ulagačke osnove: Investicijski ciljevi i alokacija u investicijske klase

Međutim, ako želimo povećati vrijednost novca, što dolazi uz određeni rizik, onda je potrebno gledati druge investicijske klase, kao što su nekretnine (potrebno imati dosta kapitala da bi se kupilo nešto na dobroj lokaciji + nisu likvidne), investicijsko zlato (upitna isplativost kupovine “na komad” zbog troškova transporta + troškovi skladištenja), dionice (ako se kupuju “na komad” pitanje je koliko će to na kraju biti isplativo imajući u vidu sve naknade), korporativne i državne obveznice, (ako se kupuju “na komad” pitanje je koliko će to na kraju biti isplativo imajući u vidu sve naknade)…

Malog ulagač, početnik, koji još nema dovoljno znanja i kapitala za konkretnija ulaganja u jednu konkretnu investicijsku klasu, a koji ipak želi postepeno raditi na povećanju imovine ostaje za istražiti nešto treće.

U što god od gore navedenog uložili potrebno je znati koji je cilj ulaganja, na koji vremenski period te uz koji rizik. Treba se također pitati “Jesam li spreman sve uloženo izgubiti?” – ako je odgovor ˝da˝ može se ulagati u rizičnije investicijske klase kao što su dionice, ali ako je odgovor ˝ne˝ mogu se gledati npr. obveznice.

Jasno, investitori ili štediše (što je isto) žele što manje rizika. Za isti očekivani prinos, preferiraju manje rizičnu investiciju. Ili, za isti rizik, žele veći prinos. – Ulagačke osnove: Rizik i prinos (1)

Zlatna sredina mogu biti investicijski fondovi koji ulaganjem u više različitih financijskih instrumenata umanjuju rizik. Npr. umjesto da pojedinac kupi dionice i/ili obveznice može uzeti udjele u nekom mješovitom investicijskom fondu i tako smanjiti potencijalni rizik jer ako jedna dionica tj. obveznica “padne” neka druga ima mogućnost da taj gubitak poništi ili donijeti prinos.

Investicijski fondovi

Dijele se u dvije grupe – aktivno i pasivno upravljani fondovi (u pravilu imaju niže naknade od aktivnih fondova).

Iako, aktivno upravljani, investicijski fondovi imaju svojih mana smatram da se toga ne treba bojati nego bolje analizirati dostupne opcije za investiranje imajući to u vidu. U nastavku više o aktivno upravljanim fondovima.

Fondovi mogu biti aktivno i pasivno upravljani. Pretpostavka aktivnog upravljanja jest da je moguće ostvariti prinose bolje od ukupnog tržišta, odnosno bolje od prinosa na neki određeni tržišni segment, poput dioničkog indeksa. U tu svrhu, razvijaju se tehnike analize i trgovanja koje bi omogućile odabir investicija s natproječnim rezultatima. No, takvi rezultati su često umanjeni zbog samog načina aktivnog upravljanja, koje uzrokuje visoke troškove analize i upravljanja, kao i transakcijske i porezne troškove. Pasivno upravljani fondovi temelje svoj pristup na držanju dobro diversificiranog portfelja te na dugoročnom rastu tržišta kapitala i ekonomije. U posljednje vrijeme popularni postaju indeksni fondovi koji prate neki indeks kao svoj benchmark, odabirajući one investicije i u onom omjeru kako bi u potpunosti oponašali prinose odabranog indeksa. – Analiza upravljanja portfeljem – Financijski klub

Ulagači u fondove u tri godine zaradili od 8 do 15 posto uloga, a štediše u banci tek 1%
Izvor: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/evo-sto-se-vise-isplati-ulagaci-u-fondove-u-tri-godine-zaradili-od-8-do-15-posto-uloga-a-stedise-u-banci-tek-1/6469609/

Fondovi s dospijećem (Target Date)

U početku nastoje povećati vrijednost imovine ulaganjem na dioničkim tržištima, a u zadnjim godinama ulaganja rade na očuvanju vrijednosti sredstava. – Izvor

Obveznički fondovi (Fixed Income)

Ulažu u državne i korporativne obveznice, kamatonosone instrumente kojima se trguje. Karakterizira ih manja rizičnost od primjerice dioničkih fondova. – Izvor

Dionički fondovi (Equity, Stock)

Primarno investiraju u dionice zbog dugoročnog ostvarivanja viših prinosa. Promjenjivost cijene udjela pri tome je manje važna što je dulji rok investiranja. – Izvor

Novčani fondovi (Money Market, Cash)

Investiraju u depozite banaka, instrumente novčanih tržišta i kratkoročne dužničke vrijednosnice. Rast vrijednosti imovine fonda je polagan, ali kontinuiran. – Izvor

Mješoviti fondovi (Mixed, Balanced)

Kombinacija obvezničkih i dioničkih fondova zbog mogućnosti ostvarenja viših prinosa ulaganjima u dionice, ali istodobno i stabilnost ulaganja u obveznice. – Izvor

Zaključak

Ovaj blog post nije preporuka za ulaganje nego glasno razmišljanje na temu, otvorenih, investicijskih fondova koje sam u zadnje vrijeme počeo intenzivnije proučavati. Ako imate iskustva s njima ili nekakav prijedlog slobodno se javite u komentarima.

Nije mi cilj niti mogu pisati kao Nenad Bakić, ali mogu preporučiti Bakićeve tekstove o osnovama ulaganja.

Mjerilo uspješnosti otvorenog investicijskog fonda jest rast vrijednosti udjela čiji rast se tretira kao prinos. Vrijednost udjela mijenja se ovisno o promjenama cijena (tečajeva) vrijednosnih papira u koje su uložena sredstva. Na primjer ako cijene vrijednosnih papira u vlasništvu fonda u vremenskome periodu od godinu dana poraste za 25%, automatski dolazi do porasta imovine fonda (prinosa), pa je na taj način ostvaren i porast svakog pojedinog udjela u fondu u visini od 25%.- Wikipedia

Objavio

Tomislav Stanković

Web Developer - JavaScript, TypeScript, Angular, Ionic Framework, ExpressJS

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *