Autor: Tomislav Stanković

U zadnjih sam nekoliko dana pročitao sav sadržaj sa bloga novac.blog.hr što me je u konačnici i potaknulo na objavu teksta u nastavku.

Ovo nije preporuka što bi netko trebao raditi nego samo glasno razmišljanje koje može dovesti do konstruktivne rasprave vezane uz štednju. Volio bi čuti i vaša mišljenja koja slobodno možete ostaviti u komentarima.

Uvod

Uvijek se rado sjetim izjave Mirka Filipovića (Cro Cop) koji je rekao:

Znaš kad se špara lova? Kad je imaš. … Onda shvatiš da će jednog dana to prestati i više dotoka novca nema i da ćeš živjeti od onoga što si priskrbio i od onoga kako si rasporedio taj novac.

U slučaju otkaza, zdravstvenih problema koji onemogućavaju daljnji rad i uzrokuju prekid radnog odnosa, potrebe za brigom za člana kućanstva koji nije u mogućnosti brinuti se sam za sebe i sl. čovjek se lako nađe u poziciji da i sljedeći mjesec mora platiti režije, da se mora prehraniti i obući ili možda platiti skupe lijekove, a novaca nema. Situacije su to u kojim se, nažalost, svatko od nas može naći.

Kada dođe do neke od ranije navedenih situacija kasno je za razmišljanje o štednji.

Možda na život ne treba gledati toliko negativno, ali realnost je takva. Osobno se vodim sljedećim razmišljanjem: ako je nešto trenutno dobro u životu to neće trajati vječno, ali isto tako, ako je nešto loše niti to neće trajati vječno. I zato je korisno i racionalno u dobrom razdoblju pripremiti se na malo manje dobro tj. loše.

Što je otvorena, aktivna, štednja?

P.S. Sve u nastavku tiče se štednje u kunama.

Otvorena oročena štednja daje vam mogućnost višekratne uplate tijekom trajanja oročenja. Kada vrijeme oročenja istekne, isplaćuje vam se ušteđeni iznos zajedno s kamatom. – Središnji državni portal

To je vrsta štednje u kojoj se jednom uplati fiksni iznos i onda kroz ugovoreno razdoblje, npr. 36 mjeseci, može se uplaćivati proizvoljan iznos jednom mjesečno ili kad god osobi odgovara. U svakom slučaju najbolje se držati mjesečnih uplata, po mogućnosti preko trajnog naloga.

Već sam više puta spominjao trajni nalog. Banka vam uzme lovu i prije nego ju vi sami stignete “uštediti”. – novac.blog.hr

Cilj može biti skupiti dovoljno novaca da se može normalno živjeti 3 do 6 mjeseci bez dodatnih primanja. Jednom kada se taj iznos skupi može se nastaviti uplaćivati manji iznos u istu aktivnu štednju, otvoriti novu za neku drugu svrhu, a ostatak uložiti u neki drugi financijski instrument (dionice, fondovi,…).

Ušteđena svota može se brže skupiti ako se dodatni prihod, npr. povrat poreza, poklon, regres ili povišica, uplati u štednju umjesto da se potroši. Ne sjećam se gdje sam to pročitao, ali išlo je u smislu da se dodatan prihod može podijeliti na dva dijela – jedan koji ide na štednju, a drugi se može potrošiti na nešto što osoba u tom trenutku želi/treba.

Najbolje što se može dogoditi kod štednje je da vam taj novac nikada ne zatreba tj. da ga niste prisiljeni potrošiti, a zauzvrat dobijete određenu sigurnost.

Zašto ne štediti?

U svakoj od sljedećih izjava ima istine što može ili ne mora biti razlog zašto ne štediti.

Štednja i ne služi bogaćenju jer novac koji stoji na računu ne radi ništa da bi se umnožio. Za to postoje drugi financijski instrumenti. Štednja je tu kao sigurnost.

Male stvari na kraju jako puno znače. Nije važno da li ćete uštedjeti 100 kn, 1.000 kn ili 10.000 kn. Najvažnije je da promjenite svoj stav prema novcu. Da ne trošite više nego što imate nego da ulažete, štedite i povećavate svoje bogatstvo. Na početku je komplicirano – kao da jedete desnom rukom, a ljevak ste. – novac.blog.hr

Istina, pogotovo ako se gleda manje vremensko razdoblje i neka druga valuta. Ipak, i dalje je bolja od nikakve. Ako ništa drugo dobro je dok se kreće oko stope inflacije da barem nju pokrije.

Vrijeme u ovom slučaju čini čuda. Vrijeme će ovako i onako proći pa je bolje onda ipak imati nešto, nego ne imati ništa.

Nažalost, u ovom se slučaju malo toga može napraviti i to je jedan od razloga koji govori sam za sebe. Za nadati se da to razdoblje neće potrajati vječno i da će se u budućnosti ipak neki manji iznos moći staviti na štednju.

Što ako već imam veću količinu ušteđenog novca?

Ako jednom dođete u situaciju da imate veći iznos na štednom računu i suočite se s ovakvim mjerama vrijeme je za ‘plan B’.

Za velike depozitare u Hrvatskoj, one koji u banci drže više od 50.000 eura, u pravilu vrijede posebna pravila i s bankama imaju posebne aranžmane. Međutim, ni oni više ne mogu računati na neki osobit tretman. Tako su se neki požalili da je kamatna stopa koju im banka nudi gotovo ravna nuli. U bankama potvrđuju takav trend, ističući da je likvidnost u sustavu ogromna, da već dugo traje te da nitko u sustavu ne želi sebi stvarati dodatni trošak. – Udar na štediše: Na štednju veću od pola milijuna eura kazna do jedan posto

Tada ćete već ili znati što s tim novcima ili ćete tražiti novi način kako ostvariti optimalan prinos.