Ionic aplikacije razvijam od 2015. godine i sve do prije nešto više od godinu dana temeljio sam ih primarno na Cordovi.
Usput sam pratio razvoj Capacitora koji je sa verzijama 3 i 4 počeo “dobivati oblik” s kojim sam bio zadovoljan. Tada sam zaključio da može poslužiti kao temelj novih, ali i postojećih projekata.
Cordova pripada prošlosti
Ako se pogleda samo činjenica da je Cordova nastala 2009., a Capacitor 2018. više je nego jasno da među njima vrlo vjerovatno postoje dosta velike razlike. Bile one konceptualne ili praktične ipak su razlike.
Godinama je bilo gotovo nezamislivo pristupiti nekim značajkama mobilnih uređaja bez nekoliko Cordova pluginova u različitim stupnjevima razvoja i održavanja, a sada je stiglo nativno.
Također, kroz godine se povećavao naglasak na sigurnosti mobilnih aplikacija pa tako Google i Apple više neće pustiti bilo što u svoje trgovine aplikacijama. Pri tome održavanje postojećih, a pogotovo razvoj novih aplikacija temeljenih na Cordovi gubi svoj smisao.
Capacitor nije zamjena za Cordovu
Ovo je i najveća zabluda developera koji su toliko navikli na Cordovu da Capacitoru ne žele dati niti šansu jer misle da sada moraju sve mijenjati i raditi ispočetka.
Capacitor je kompatibilan sa Cordovom tako da niti migracija nije veliki problem i moguće ju je raditi postupno. Ako i dođete u slučaj da ipak trebate neki stariji Cordova plugin moći ćete ga dodati u postojeći Ionic Capacitor projekt.
Iako Capacitor i Cordova mogu raditi zajedno osobno mi je cilj u svim projektima postupno skroz napustiti Cordovu.
Prednosti Capacitora
Najveća prednost je skroz druga filozofija razvoja aplikacija, koja je više prilagođena današnjem tehnološkim potrebama. Ali da ne bi sve ostalo na filozofiranju evo i konkretnih prednosti koje mi se osobno sviđaju.
Brži i jednostavniji build/deploy aplikacija
Postavljanje na Google Play Store i Apple App Store nešto je čime završi svaki novi ciklus razvoja nove ili održavanja postojeće aplikacije. To je proces koji se ponavlja i kao takav je važno da bude što jednostavniji.
Capacitor omogućava brže i jednostavnije kreiranje produkcijskog builda. Kod Android aplikacija sve ide putem Android Studia. Kod iOS-a mi je isto kao i do sada, s tom razlikom da više nema problema s nekompatibilnosti verzija nekih pluginova.
Manja ovisnost o pluginovima
Capacitor donosi nativne funkcionalnosti, kao npr. Deep Link, za koje više nisu potrebni pluginovi što je bio slučaj sa Cordovom. Samim time manje toga je potrebno posebno ažurirati i usklađivati po pitanju verzija.
Svaki plugin manje donosi aplikaciju koju je lakše održavati.
Jednostavna migracija
Općenito kada se prelazi sa tehnologije na tehnologiju u dosta slučajeva su u pitanju toliko velike promjene da je jednostavnije sve raditi ispočetka. To nije slučaj kod Capacitora.
Iako donosi značajne promjene, Capacitor u prvoj fazi migracije može poslužiti samo kao temelj. Čak i kada se ostave postojeći Cordova pluginovi. Kada se savlada taj korak, onda lagano migrirati ili uklanjati plugin po plugin. Kod pluginova koji nisu kompatibilni sa Capacitorom potrebno je odmah planirati adekvatnu zamjenu.
Izrada nove aplikacije
Kada se kreira nova aplikacija u startu je sasvim lijepo vidjeti da više ne postoji ovisnost o config.xml-u. Platformske postavke su sada ondje gdje i trebaju biti – u datotekama pojedine platforme. Za Android je to AndroidManifest.xml, a za iOS Info.plist.
To je super. Jer koliko god se prije pisalo “programiraš jednom za sve platforme” u praksi to često nije bio slučaju kada su u pitanju razlike između iOS-a i Androida.
Zaključak
Iz svega navedenog meni je Capacitor jedini logičan izbor i jedva čekam vidjeti što će novog donijeti.