Oznaka: Boris Veličan

U ovom ću blog postu kronološki navesti knjige koje sam pročitao tijekom 2024. godine. Isto sam napravio 2015., 2016., 2017., 2018., 2021. i 2022. godine.

Ako imate nešto za preporučiti slobodno to napravite dolje u komentarima.

1.) Odavde do tralala : putovanje svilenom cestom – Boris Veličan [5/5]

Ovo je prva knjiga od Veličana koju sam uzeo za čitanje. Već nekoliko godina mi stoji na to-do listi za čitanje, ali sam ju tek prije koji dan dobio kao rođendanski poklon.

Vrlo pitka knjiga od koje se teško odvojiti jednom kada uvuče u radnju. Sviđa mi se stil pisanja, direktan i s dozom humora. Veličan ima dobre usporedbe i zna povući paralelu između nečega što se događalo prije s onim što se njemu događa u tom trenutku.

“Poljubio sam Maggie u obraze, ali i dečka koji tu radi, jer to je ovdje normalno. Kad bih kod nas poljubio domara u nekom hotelu, vjerojatno bih dobio šamarčinu i vritnjak.”

2.) Meni je svaki dan nedjelja : putovanje pješice od Petrograda do Pariza – Boris Veličan [4/5]

Još jedna Veličanova knjiga koju sam dobio na poklon. Pitka je kao i prva koju sam pročitao. Fokus je više na duševnom i fizičkom stanju autora knjige, a manje na naširokom opisivanju svega i svačega tijekom putovanja.

Još pod dojmom njegove knjige “Odavde do tralala : putovanje svilenom cestom” koja me u mislima odvela u skroz neki drugi svijet, ipak joj dajem ocjenu 4 od 5 umjesto prvotno 5 od 5.

Sad kada gledam taj svoj komentar ponašam se kao da ću ostati bez petica ako ih dam više puta, ali eto neka tako ostane. Do neke sljedeće knjige.

“Dan 84. Posljednji dan mog puta i prvi dan kad ne moram hodati. … Lagao bih kada bih rekao da sam bio uzbuđen, da mi je srce lupalo, čelo se znojilo. Istina je bila drukčija. … Uopće nisam razmišljao o putu. Sada sam bio tu, na cilju, i to je to.”

3.) Antiatlas – Jasna Horvat [3/5]

Bilo je zanimljivo čitati knjigu autorice koja mi je prije 15ak godina bila profesorica iz Statistike na fakultetu. Tada ih se vidi jednodimenzionalno, a upravo ovakve knjige daju skroz drugu perspektivu. Dok su nama profesori u to vrijeme “igrali” jednu ulogu zapravo su ih u nefakultetsko vrijeme imali više.

Knjiga nije klasičan putopis – ili možda je!? Ovisi o čitatelju. Meni osobno je bilo previše povijesnih i drugih poveznica koje su mi uzimale dojam trenutka i vremena u kojem se putovanje događa.

“Pisanjem o putovanjima ostvarujem dublje razumijevanje doživljenog pa je tako pisanje za mene i kontenplacija i radna terapija u kojoj mi znojenje (na stolcu, a za zaslonom) popravlja raspoloženje i dovodi me u stanje reda.”

4.) Pet jezika ljubavi: Tajna ljubavi koja traje – Gary Chapman, Ivana Šojat Kuči [5/5]

Tema knjige može se činiti kao nešto što svi znamo, a opet svakom novom stranicom može se naučiti i spoznati nešto novo. Bilo to o nama samima ili o našim partnerima.

Sadržaj je obrađen na jednostavan i lako razumljiv način što je možda jedan od razloga njezine popularnosti.

“Tek rijetko suprug i supruga govore istim ljubavnim materinjim jezikom. Počesto govorimo vlastitim materinjim emotivnim jezikom ljubavi, te nas zbuni kada naš bračni partner ne razumije što mu pokušavamo iskazati. Iskazujemo svoju ljubav, no naša poruka nije shvaćena budući da govorimo jezikom koji je našem partneru poput stranog jezika. U tome i počiva temeljni problem, a svrha ove knjige jest ponuditi rješenje.”

5.) Steve Jobs – Walter Isaacson [5/5]

Iz pročitanog je vidljivo da je kao osoba bio jako “težak”, a vjerovatno da nije bio takav ne bi niti uspio postati to što je postao. Za velike stvari je potrebna žrtva, a čini mi se da je Steve tijekom svojeg života žrtvovao upravo sebi najbliže ljude.

“Some leaders push innovations by being good at the big picture. Others do so by mastering details. Jobs did both, relentlessly.”

6.) The Bite in the Apple: A Memoir of My Life with Steve Jobs – Chrisann Brennan [5/5]

Knjiga se fokusira na osobu Steve Jobsa, a ne na njegov poslovni uspjeh, i kao takva daje dodatni uvid u njegove odluke da zanemari osobno da bi postigao poslovno.

Teško se oteti dojmu da iza svega stoji neka dijagnoza jer na takav se način “normalna” osoba ne ponaša. Da ga takav, po njegove najbliže osobe brutalan, put nije odveo u poslovne pobjede bio bi samo jedan usamljeni čovjek koji bi morao shvatiti da nije najvažnija osoba na svijetu.

“Steve was learning how to gain power by insinuating negative self-images onto others.”

7.) Američki san – Milan Jovanović Strongman [2/5]

Za Milana sam prvi put čuo u reality showu “Put ka vatrenom ringu” iz 2010. godine. Kasnije kada se aktivirao na društvenim mrežama nastavio sam ga pratiti, primarno na YouTubeu.

Milan na vrlo zanimljiv, jednostavan i šaljiv način prepričava svoja životna iskustva, neovisno o platformi. Isti dojam imao sam i u knjizi gdje mi je već dijelom uspijevao održati pažnju. Knjigi ipak zamjeran manji fokus na život u SAD-u naspram onoga u Srbiji.

“Došavši u Majami bez jasne koncepcije igre, sa 41 dolarom u džepu, sveo sam svoj manevarski prostor na minimum. Nije bilo vremena za potezanje diplome i konkurisanja kod softverskih kompanija, morao sam pod hitno da se dobacim do neke egzistencije. Nekako najlogičnije mi je bilo da probam da unovčim moj najočigledniji imetak od 145kg čistih mišića na 193cm visine. S tim karakteristikama bio sam najpodesniji za posao izbacivača.”