Online reputacija i aktivnosti vezane uz nju polako postaju svakodnevica većini korisnika Interneta, posebno onih mlađih. Dok jedna grupa korisnika pažljivo bira što će, gdje i na koji način prezentirati druga grupa ima otvoren pristup prema dijeljenju osobnih informacija. Tražilice i društvene  mreže tu imaju glavnu ulogu u izgradnji online reputacije i mnogi korisnici postupno usvajaju pravila zaštite privatnosti što se može vidjeti iz ranije spominjanih slučajeva koji se tiču Facebooka.

Uslijed svega toga javljaju se trendovi koji pokazuju povećanje aktivnosti na području online reputacije:

- Monitoring online reputacije putem tražilica porastao je s 47% (2006.) na > 57% što znači da konstantno raste broj Internet korisnika koji pomoću tražilica dolaze do informacija o samima sebi.
- Aktivnosti u održavanju online reputacije odnosno online identiteta također rastu uslijed sve većeg korištenja društvenih mreža tj. svih kojih dostupnih web platformi. 2006. tek je 20% Internet korisnika ispunjavalo svoje profile na društvenim mrežama dok to danas čini više od 40% njih.
- Praćenje tzv. digitalnog otiska ostalih korisnika Interneta, ponajprije ljudi koje smo upoznali u prošlosti i prijatelja, također raste s 36% na 46% za prvu skupinu te s 26% na 38% za drugu skupinu u razdoblju od 2006. do danas.

Mladi ljudi u dobi između 18 i 29 godina u nekoliko slučajeva najviše brinu o vlastitoj online reputaciji. Možda ne idu toliko u širinu i službeno, ali svakako brinu o tome što, kada i na koji način dijele s drugima tj. kako će se prezentirati. Ponajprije iz razloga što žele biti prihvaćeni te ne iskakati previše iz mase.
U usporedbi sa starijim korisnicima mlađi više pažnje pridaju popunjavanju profila i općenito imaju manje povjerenja prema mrežama na koje pohranjuju vlastite podatke.

- Poduzimaju nužne korake u limitiranju osobnih informacija koje su o njima dostupne online. Oko 44% mladih izjasnilo se na način kako je to spomenuto u prethodnoj rečenici dok tek 33% Internet korisnika u dobi između 30 i 49 godina misli isto ili 25% u dobi između 50 i 64 godine tj. 20% starijih od 65 godina.
- Mijenjaju postavke privatnosti. 71% korisnika društvenih mreža u dobi između 18 i 29 godina koristi postavke privatnosti kako bi limitirali što će dijeliti s ostalim korisnicima online.
- Brišu (uklanjaju) neželjene komentare. 47% korisnika društvenih mreža u dobi između 18 i 29 godina jednom su ili više puta obrisali komentare koji su drugi korisnici istih društvenih mreža ostavili na njihovim profilima u usporedbi s tek 29% onih u dobi između 30 do 49 godina ili 26% u dobi od 50 do 60 godina.
- Brišu (uklanjaju) tagove s pojedinih slika. 41% korisnika društvenih mreža u dobi između 18 i 29 godina barem su jednom uklonili vlastito ime s neke slike koja ih je prikazivala u odnosu na 24% u dobi između 30 i 49 godina tj. njih 18% u dobi između 50 i 64 godine.

Stvoreno je dinamičko okruženje gdje imamo puno mogućnosti, ali i potencijalne opasnosti. Prezentacija svakog korisnika online ovisi o više faktora (znanja, mogućnosti, društvo,…), ali generalno se možemo složiti da je više nego bitno razviti sposobnost prilagodbe. Online reputacija je važna iz nekoliko razloga: 44% Internet korisnika koristilo je tražilice u potrazi za informacijama o osobi koja im je dala savjet, preporuku i sl. Ljudi vole raditi i surađivati s osobama koje brinu o svojoj reputaciji, to rade sustavno i planski. S druge strane kada pojedinac započinje ljubavno-emocionalni odnos velika je vjerojatnost da će upravo na tražilicama pokušati doći do informacija o potencijalnom novom partneru. Čak i susjedi postaju sve znatiželjniji i Vaša ograda im više nije smetnja da provire u Vaš dom.

- U usporedbi s 22% iz 2006. godine danas više od 27% zaposlenih Internet korisnika radi za poslodavca koji se zna prezentirati online bilo da piše blog, aktivno radi na sadržaju službenih ili osobnih web stranica,…
- U usporedbi s 23% iz 2006. godine danas više od 31% zaposlenih Internet korisnika u jednom trenutku koristilo je tražilice u potrazi za informacijama o poslovnim partnerima, kolegama s posla ili poslovnoj konkurenciji.
- U usporedbi s 9% iz 2006. godine danas 16% svih Internet korisnika traži informacije o osobama s kojima su nekada bili u ljubavnom odnosu (vezi).

Korisnici društvenih mreža imaju jasno izražen stav o remećenju njihove online reputacije. Dvije trećine njih u jednom je trenutku izmjenilo opcije privatnosti kako bi spriječili pojedine korisnike da vide njihove osobne informacije što je u velikom broju slučajeva dovelo i do trajnog uklanjanja pojedinih korisnika s liste prijatelja.

- 65% odraslih korisnika društvenih mreža mijenjalo je opcije privatnosti na vlastitim profilima kako bi ograničili koje informacije dijele s drugima online.
- 56% korisnika u jednom je trenutku izbrisalo pojedine kontakte s liste prijatelja dok njih 52% spriječava pojavu pojedinih statusa za pojedine ‘prijatelje’.
- 36% njih brisalo je komentare koje su drugi korisnici ostavljali na njihovim slikama, dok je njih 30% nakon toga brisalo i tagove s dotičnih slika.

Mnogi sve više shvaćaju koristi od dijeljenja pojedinih informacija online:

- Povećanje mogućnosti da će Vas netko pronaći online zahvaljujući dostupnim informacijama. 40% Internet kroisnika bilo je kontaktirano od strane osoba s kojima duže vrijeme nisu bili u kontaktu za razliku od 2006. kada je taj postotak iznosio tek 20%.
- 48% odraslih korisnika Interneta slaže se s činjenicom da je danas jednostavnije detaljnije upoznati nove ljude i naučiti više o njima.

S druge strane postoje ljudi čiji posao zahtjeva konstantno pružanje informacija o samima sebi:

- 12% odraslih koji su zaposleni kažu da je online prisutnost nužna za njihov posao tj. da se na taj način moraju pozicionirati. 15% muškaraca kaže da se zahvaljujući poslu moraju dodatno online prezentirati dok to mora činiti tek 7% žena.

Postoje i osobe koje žele biti prepoznate u svojoj struci te sukladno tome prezentiraju se online. Veliki dio njih mora uložiti više truda kako bi pronašli informacije o sebi.

- 63%  korisnika koji traže informacije o sebi i dolaze do njih bez većih problema dok 35% korisnika u tome ima određenih problema i mora uložiti više truda i vremena.
- Tek 31% korisnika ,koji traže informacije o sebi, kaže da zapravo i dolaze do relevantnih informacija na prvim stranicama tražilica dok njih 62% kaže da na prvim stranicama pronalaze informacije o osobama koje imaju identično ime i prezime ili slično ime i prezime.

Loša odnosno negativna iskustva moguća su i online. Većinom su ista vezana uz političare i ostale javne osobe.

- 4% odraslih korisnika Interneta kažu da osobno imaju negativna iskustva online zbog javnog sramoćenja ili lažnih informacija plasiranjih da im naprave štetu. Taj postotak, navodno, nije rastao od 2006.
- 8% ih je zatražilo da im netko ukloni sporne informacije (slike, audio, video, tekst). 82% njih uspješno je u uklanjanju dotičnih sadržaja.

S vremenom, korisnici Interneta zapravo postaju sve manje zabrinuti za količinu informacija koje je moguće o njima pronaći online. Naravno to se tiče korisnika koji već duže vrijeme koriste Internet i upoznati su s osnovama zaštite. Tek 33% korisnika i dalje ostaju zabrinuti za postojanje osobnih informacija online.

Izvor -> How people monitor their identity and search for others online

Pokušaji kontrole i upravljanja online reputacijom postaju sve teži . Prošla su vremena kada su eBay i LinkedIn bili jedina mjesta gdje se nešto o Vama moglo reći i što je bilo usko vezano uz Vaše akcije koje bi izazvale reakcije. Također su prošla vremena kada je taj sadržaj mogla vidjeti samo mala skupina ljudi. Dobro došli u sadašnjost!

Došla su vremena kada ljudi imaju sve manje strpljenja, a sve više mogućnost da djelomično ili čak potpuno akonimno pišu što god žele o Vama, brandu, proizvodu, usluzi,… ili bilo čemu njima u tom trenutku bitnom i zanimljivom. I kao da to nije dovoljno sav taj sadržaj vrlo jednostavno se može pronaći putem tražilica te na kraju krajeva sadržaj stiže do pojedinca putem Twitter-a i Facebook-a bez ikakvog angažmana s njihove strane. To znači da apsolutni svaki korisnik spojen na Internet ima pristup svim tim informacijama.

Što otežava upravljanje reputacijom?
Generalno gledajući svaka informacija koju plasirate na Internet u nekom trenutku vremena može se okrenuti protiv Vas. Možda ste imali nekoliko prometnih nesreća – zar je stvarno potrebno svaku od njih dokumentirati i poslati na društvene mreže!? Vježbanje u teretani ili općenito bavljenje sportom je dobra stvar ako su vođeni pravim razlogom – zar je stvarno potrebno svakodnevno se slikati bez ili uz vrlo malo odjeće u svim mogućim pozama kako bi se nekome dokazalo/pokazalo kako brinete o sebi!? Nije li već sada jasno da su takvi postupci kontraproduktivni? Kratkoročno ćete dobiti nekoliko pohvala, a dugoročno više negativnih nego pozitivnih reakcije koje mogu biti izražene na više načina a ne samo putem komentara.  Ako sami ne štitite sebe nitko drugi neće to raditi umjesto Vas!

Informacijski centralizam
Evo pojma koji će ući u riječnike. Naime, o čemu se radi. Ovog trenutka možete pronaći bilo što o bilo kome pod uvjetom da sami stvorite vlastitu bazu podataka u koju ćete unositi sve pojedinosti, međutim to zahtijeva određenu dozu vremena i snalažljivosti. Ono što će označavati informacijski centralizam je mjesto na mreži svim mreža (kakvog god ona bila oblika u budućnosti) na kojemu će biti dostupni svi podaci o pojedincu, brandu i sl. Možda se čini da je Facebook upravo taj pojam, ali on je samo dio koji će činiti mozaik. Više neće biti pitanje koliko je netko snalažljiv u pronalasku i klasifikaciji podataka nego koliko ima vremena da samostalno prođe kroz već unaprijed složene podatke. Što je važnost veća biti će veće i uloženo vrijeme.

Sve kreće od pojedinca.
Čovjek kao društveno biće svjestan je utjecaja glasina, ali nedovoljno spreman suočiti se s brzinom širenja glasina i općenito svih vrsta informacija koje ga se tiču. Većina još misli da se glasine šire sporo i negdje iza kulisa ili u mračnom podrumu, ali s današnjim dosegom razine tehnologije cijela stvar ne može biti otvorenija nego što već je. Nalazimo se u svijetu koji je već dovoljno javan i sve što trebate je nečije ime da biste započeli proces promjene nečije reputacije.

Web alati za praćenje online reputacije (-)
Postoje mnogi alati koji služe praćenju online reputacije i može se reći da rade svoj posao sve do trenutka kada stvarno pronađete nešto za Vas jako negativno i poželite to trajno ukloniti. Kao što lopata ne može izgraditi kuću tako niti jedan alat ne može u potpunosti ukloniti određenu informaciju. Nije toliki problem zamoliti pojedinca da obriše tweet ,sliku, forum post,…koliki je problem takve i slične informacije ukloniti s web stranice koje su specijalizirane da bi ih skupljale.

Što će postati manje važno?
Kao društvo morati ćemo prihvatiti stvarno stanje stvari. S vremenom ćemo na neki način manju pažnju pridavati golišavim slikama kolega s posla ili potencijalnih zaposlenika. Svaka društvena interakcija znači potencijalni rizik da budete negativno obilježeni po bilo kojoj osnovi. Sve u neku ruku dvosmislene informacije neće se tretirati kao više negativne nego pozitivne jer će ljudima postati svejedno, uzeti će informaciju kakva im je dana bez previše uplitanja u istraživanje uzroka ili posljedica. Recimo da Vaš potencijalni poslodavac pronađe slike na kojima ste pijani, uz to kod većine ili svih ostalih kandidata pronađe isto takve će stvari postati društveno prihvatljive i manje će ih se gledati kao tabu. Jednako kao što su razvod ili korištenje marihuane prije 15ak godina bili nepojmljivi većini društva danas se na to više i ne obaziremo. Isto tako mišljenje anonimca neće imati istu težinu kao informacija koju pruža osoba s imenom i prezimenom.

Što će postati više važno?
Konkretni dokazi o nasilničkom ponašanju, kriminalnom djelovanju, prekršajima i sl,. Upravo informatizacija omogućuje jednostavno pristupanje bazama podataka koje sadrže takve informacije te će iste biti korištene protiv pojedinaca, tvrtki itd. Važnost ovakve vrste informacija ogledat će se u tome da će pojedinac kojega se to tiče pod svaku cijenu htjeti ukloniti sporne informacije dok će potencijalni suradnici, poslodavci, partneri,… tražiti upravo takve informacije bez onih ‘manje važnih’ koje sam ranije spomenuo.

Kako god bilo ljudi će se uvijek bojati za vlastitu reputaciju, kada kažem vlastitu ujedno mislim i na reputaciju tvrtke ili nečega uz što je pojedinac osobno vezan i što mu puno znači u životu. Uvijek će postojati ljudi koji Vas vole i oni koji Vas ne vole dok će oni između ostati manjina. Istina je uvijek negdje između. Ipak, i dalje će većina definirati što je politički korektno i što nije dok će ta politička korektnost biti definirana stanjem morala u društvu a ne zakonima.

Od samih početaka pisanja ovog bloga redovito mi na e-mail stižu ista pitanja kao npr. ‘Može li se ona stranica ukloniti iz Google rezultata pretraživanja?’, ‘Kako natjerati Google da obriše te stranice?’ i sl. Najčešće se radi o sadržaju koji je usko vezan uz neku osobu i sadržaju koji toj osobi smeta iz bilo kojeg razloga. U redu, znam da je Google tražilica najzastupljenija, ali pojedinci kao da ne shvaćaju da Google nije jedina tražilica i da uklanjanje sadržaja s nje neće riješiti problem.

U ovom blog postu pokušat ću ukratko pojasniti što je moguće, a što nije i kako ostvariti barem dio zacrtanog cilja i kada znati da se dalje jednostavno ne može.

Prva stvar koju želim razjasniti je da Vi kao pojedinac u takvim situacijama možete malo toga učiniti. Pogotovo u slučaju ako stranica koju želite ukloniti nije očiti SPAM, ne sadrži povjerljive osobne podatke ili nešto treće što je lako dokazivo i podliježe nekom od kaznenih ili prekršajnih zakona. Također još jednom ponavljam da uklanjanje stranice iz Google rezultata pretraživanja neće riješiti problem jer će ta ista stranica biti dostupna diljem Internet-a tj. WWW-a (npr. archive.org). Znači, nije Google taj koji uklanja ili ne uklanja određenu web stranicu nego webmaster dotične web stranice.

Iz moje perspektive moguće su dvije opcije:

1.) Kontaktirajte webmaster-a i uvjerite ga da ukloni određenu stranicu ili ju barem prilagodi onome što bi Vama odgovaralo. Kada se sadržaj ukloni i alat za indeksiranje Google tražilice ponovo posjeti stranicu, podaci se više neće pojavljivati u Googleovim rezultatima pretraživanja.

2.) Angažirajte odvjetnika ili se barem posavjetujte s nekim koji je specijaliziran za pitanja informatičke sigurnosti, zaštite podataka i sl. Iako je veliko pitanje što će na sve reći sudac koji vrlo vjerojatno nije upućen u nove tehnologije.

Treću opciju jednostavno ne vidim – vidite li Vi?

Nitko ne voli pročitati nešto negativno o sebi (bilo to istina ili laž), ali kada je riječ konkretno o Google tražilici morate biti svjesni činjenice da ako se neka od stranica ne nalazi u prvih 10-20 rezultata to nije u tolikoj mjeri vrijedno pažnje iako se svakom pojedincu čini kao da je upravo njegov slučaj pitanje života ili smrti.

Umjesto da trošite vrijeme, novac i živce na pokušaje uklanjanja neželjenih stranica iskoristite to vrijeme i energiju za isticanje svega onoga što je pozitivno.

Kada bi Google bez posebne provjere išao uklanjati pojedine web stranice iz rezultata pretraživanja mislim da bi bio zatrpan svakojakim zahtjevima i stvar bi izmakla kontroli i baš zbog toga mislim da je potrebna bolja kontrola indeksiranog sadržaja i povećanje utjecaja Web 2.0 zajednice u smislu društvene odgovornosti i uklanjanja stranica koje služe za prijevaru, SPAM, uznemiravanje i sl. Ne moram posebno naglašavati da bi za Google bilo jako loše da počne glumiti policajca i zato je teško odrediti granicu koja bi zadovoljila dvije suprotne strane tj. dva suprotna zahtjeva. Sav će pritisak ići prema Googleu koji će na kraju zbog zahtjeva korisnika morati nešto promijeniti.

Ovdje se samo od sebe postavlja jedno pitanje – što ako je neprimjeren sadržaj lociran na nekom od Google servisa poput Blogger-a ili YouTube-a? Tko je u tom slučaju zadužen za njegovo uklanjanje i koga kontaktirati– Google ili osobu čiji je račun ondje otvoren?

Na kraju – nije zadaća Googlea da bira strane i provjerava sve izvore kako bi u konačnici znao koju stranicu ukloniti nego je zadaća svakog pojedinog korisnika da obrati pažnju s čije web lokacije preuzima i prihvaća sadržaje u bilo kojem obliku (tekst, slika, video, audio,…).

P.S.

Zamislite da neka TV kuća ili radio postaja objavi informaciju koja nije istinita a tiče se Vas. Jeste? – U redu, idemo dalje. U tom slučaju koga biste kontaktirali dotičnu TV kuću odnosno radio postaju ili TV vodič?

Ovaj blog post čista je suprotnost svim do sada objavljenim. Već neko vrijeme stoji u draft-u i nakon što sam pročitao ovaj blog post odlučio sam svoj još malo korigirati (sadržajno i vizualno) i pustiti u prostranstva WWW-a. Korake sam nabrajao po nekom vlastitom redoslijedu važnosti.

Svi znamo da postoje tvrtke kojima je stalo do vlastite reputacije kao npr. InfoIT tj. InfoNET (o kojima pripremam detaljniji blog post) i tu nema ništa čudno dok s druge strane postoje ili su postojale tvrtke koje kao da rade sve kako bi uništile ionako slabu online (offline) reputaciju.
U nastavku možete pročitati kako u nekoliko koraka stvoriti preduvjet za uspješno uništavanje online reputacije od korisnika koje ćete lagati, ignorirati, ponižavati,…

Budite otvoreni za sve vrste napada! Ovo je prvi korak u kojemu šaljete poruku kako Vam nije stalo do online reputacije i želite vidjeti tko će i što s njom napraviti. Nemojte niti razmišljati o otvaranju profila na svim važnijim društvenim mrežama kao bi zaštitili naziv tvrtke, brand-a,…, nego  jednostavno pustite vremenu da napravi svoje. Zašto bi trošili vlastito vrijeme ako će netko drugi sve to napraviti umjesto Vas!? Tako je – samo opušteno i bez nervoze.

Nemojte slušati, čitati ili koristiti savjete stručnjaka! Istina, napisano je preko nekoliko (ne, ne fali ovdje još jedna riječ) stručnih članaka o tome što je ORM, kako se i gdje koristi itd., ali nema potrebe da to čitate i učite iz toga. Nema smisla da trošite vlastito vrijeme na proučavanje tuđih studija slučaja. Tko zna koji ljudi stoje iza tih tekstova i možda baš čekaju Vas da to pročitate pa će oni ispasti pametniji, nemojte im priuštiti to zadovoljstvo. Uostalom ionako će korisnici s kojima ne komunicirate učiniti Vašu online reputaciju sitnijom od zrna pijeska.

Radite upravo ono za što znate da smeta Vašim korisnicima! Recimo da imate bazu e-mail adresa (radite sve suprotno od onoga što je navedeno pod linkom), poštanskih adresa, kontakt telefona (radite sve suprotno od onoga što je navedeno pod linkom) svih Vaših korisnika i zašto onda to ne bi iskoristili!? Iako nemate pojma o tome što Vaši korisnici žele jer s njima ne komunicirate šaljite im brošure i cjenike tako da u svakom trenutku budu upoznati s ponudom. Ali zašto se zaustaviti na tome!? Zovite ih nekoliko puta tjedno i ponudite krave simentalke spremne za klanje potpuno ignorirajući činjenicu da su vegetarijanci. Na kraju krajeva Vi ste vlasnik tvrtke i možete raditi s podacima korisnika što želite i kada želite. Ponavljajte postupak sve dok ne shvatite da su odjavili telefonski broj ili čak postali amiši.

Ignorirajte apsolutno sve korisnike! Shvatili ste da radnje iz prethodnog koraka stvarno smetaju Vašim korisnicima i sada je pravo vrijeme da ih ignorirate i pravite se kao da nemate veze s tim. Niste Vi krivi jer su oni ostavili kontakt podatke i što se javljaju na svaki poziv. Najbolje da uopće ne marite za ono što korisnici pišu i govore na forumima, blogovima, društvenim mrežama,… Moraju shvatiti da pričaju sa zidom jer što oni misle tko su kada očekuju odgovor ili reakciju. Nema veze što ste vrtiću poslali inventar za striptiz bar umjesto inventara prilagođenog djeci. Sve ignorirajte.

Lažite i odgađajte! Znate i sami da sve što možete pročitati na WWW-u ne mora biti istina. Zašto bi Vi onda pisali istinu!? Ako ste već u nekom trenutku online i vidite da se korisnik žali napišite da će ono što treba stići kroz najviše tri do četiri tjedna i tako možete biti sigurni da će taj korisnik za to vrijeme biti miran. Postupak ponavljajte kada god možete, imate vremena, kada god vidite da se netko od korisnika žali i sl. Na taj način odgađate negativne sadržaje i možda u međuvremenu dobijete kojeg novog korisnika. E to je onda pravi posao.

Zagorčajte život korisnicima! Zamislite samo, oni se usuđuju nakon tri do četiri tjedna opet pisati negativan sadržaj, žaliti se, govoriti kako ste nemarni ,.. e pa ne može tako. Vratite im istom mjerom! Nemojte dopustiti da Vašu poziciju vlasnika tvrtke dovedu u pitanje, pokažite tko je glavni i gazite ih sve. Podaci poput adrese tvrtke odnosno kompletni kontakt podaci nemaju što raditi na web stranici tvrtke. Želite svoj mir i naravno da nećete takve podatke objaviti svima. Ako već postoji kontakt telefon neka bude 060 i postavite automatsku sekretaricu jer nema smisla da slušate žalbe iz dana u dan. Nemojte dopustiti da korisnik osjeti to zadovoljstvo dolaska do odgovorne osobe.

Pokažite tko je glavni, pokažite to javno! Veliki protok podataka vrlo lako može dovesti do krivog shvaćanja ili pogreške. Koga briga!? Možda je korisnik pogrešno shvatio reklamnu poruku, naručio uslugu ili proizvod i ostao neugodno iznenađen te napisao svoje mišljenje na vlastitom blogu ili nekoj od društvenih mreža. Ne pokušavajte stvar riješiti offline na opće zadovoljstvo nego javno prozovite tu osobu i recite kako laže jer to je trenutak kada svoju frustraciju morate izbaciti iz sebe da Vam se zdravstveno stanje ne pogorša. Bez zadrške recite svima da je korisnik glupa osoba koja bez uputstava za uporabu ne može sastaviti laboratorij za proučavanje aksijalnih opterećenja.

Svađajte se, svađa produljuje život! Nije važno jeste li u pravu, ali je važno da se znate i želite svađati. Ništa nije važnije od dokazivanja da je korisnik u krivu i prema tome morate se svađati sve dok sam korisnik u dubini svoje duše ne shvati kako je cijelo vrijeme u zabludi te Vam se ispriča zbog neugodnosti. Dajte sve od sebe da svađa bude žestoka, neka svi vide kako se to radi. Nije dovoljno što ste svima rekli kako je korisnik glupa osoba nego morate i samog korisnika u to uvjeriti.

Postavite nestručnu osobu da komunicira s korisnicima! Pustite tu osobu neka se snalazi kako zna i može. Nema smisla ulagati u obrazovanje stručnog kadra ili gubiti vrijeme u potrazi za stručnjakom na bilo kojem području. Bili ste toliko obzirni prema korisnicima da ste postavili osobu koja će s njima komunicirati pa ne očekuju valjda da će ta osoba biti i stručnjak!? Sada znate koliko su korisnici nezahvalni i preostaje Vam zadnji, ali ne manje važan, korak.

Neka se uvijek iznova stvara negativan sadržaj! Toliko ste truda uložili u samouništenje online reputacije i ponosni ste što možete vidjeti toliko negativnog sadržaja. Sve one laži i ignoriranje nisu bili uzaludni jer sada već i ljudi koji nemaju direktne veze s Vašom tvrtkom pišu o načinu na koji (ne)komunicirate s korisnicima. Svjedočite velikom broju blog postova u kojima služite kao samo jedan od primjera onoga što ne treba raditi nikada pa ni tada. Pustite neka drugi govore umjesto Vas.

Jedan od najvećih problema u održavanju online reputacije je kontrola nad onim što ljudi govore o pojedincu, tvrtki ili brandu. Tu se javlja problem i dvojba u smislu kako reagirati i treba li uopće reagirati ili jednostavno pustiti ljudima da kažu što imaju za reći i time sve padne u ‘zaborav’ (pod navodnicima jer Internet ne zaboravlja).
Ponekada utjecaj negativnog sadržaja ili negativne rasprave može vrlo brzo zahvatiti sve dijelove društvenih mreža i time u velikoj mjeri umanjiti značaj svih kasnijih nastojanja da se ono pozitivno donekle istakne.

Odakle krenuti?
Kada želite stvoriti homogenu komunikaciju i postići cilj važno je ne manipulirati sadržajem ili ljudima.
Na kraju krajeva cilj poslovne komunikacije i online reputacije je stvoriti pozitivne i dugoročne rezultate što Vam neće poći za rukom ukoliko se služite neistinama i manipulacijom.

Kakvo je stanje danas?
U današnje vrijeme sve je veći broj onih koji idu u smjeru direktne prodaje i paralelno uz primarnu djelatnost pokušavaju stvoriti kakvu takvu online reputaciju što često dovodi do propusta. Za one koji se u tome snađu takav pristup funkcionira dok je većina ipak s druge strane i uspjeh manjine promatra sa pristojne udaljenosti jer ipak kontrola komunikacije, kreiranja sadržaja, odgovaranja na upite, zaključivanja prodaje te mjerenja uspjeha nije posao koji svatko može raditi.

Koji je razlog većine negativnih rezultata?
Razlog većine negativnih rezultata je ranije spomenuta manipulacija. U prvom redu to se odnosi na manipulaciju drugima kroz prezentaciju proizvoda ili usluga na način da se stvarna cijena, količina ili nešto treće ne prikažu vjerodostojno. Time se direktno pogađaju emocije osoba koje sudjeluju u komunikaciji što dovodi do jasnog i nedvosmislenog izražavanja ljutnje, razočaranosti i svega onoga što prati osobu na putu istjerivanja pravde i očekivanja da zna, dobije i koristi istinitu i cjelovitu informaciju (ImamoPravoZnati – Transparency International Croatia).

Što, nakon svega, očekivati?
Odgovor se nametnuo sam od sebe – prestanak komunikacije s ciljanom grupom ljudi. Postupno će nestati njihova volja da uopće sudjeluju u komunikaciji s nekim tko se pokazao kao manipulator. Sve to će biti još više izraženo ako ponavljate jedno te isto, izvlačite se i pokušavate od sebe napraviti žrtvu. Također je moguće očekivati nešto suprotno od izostanka komunikacije, a to je verbalno nasilje.  Jer ako su obje strane nepopustljive u izražavanju vlastitih stavova komunikacija će doći do točke kada se gubi pravi razlog diskusije i stvar prelazi na razinu ranije spomenutog verbalnog nasilja. Jednom kada stvorite ovakvu atmosferu biti će gotovo ili čak u potpunosti nemoguće kontrolirati što se, gdje i na koji način piše. Vrijeme provedeno u ovoj vrsti online nastupa uzaludno je potrošeno i naravno vrlo štetno.

Postoji li rješenje?
Postoji, pod uvjetom da ste uvidjeli greške i odlučili ih ispraviti, a postiže na način da stvorite skupinu sudionika koji će omogućiti konstruktivnu komunikaciju. Tu je važno da počnete od sebe govoreći argumentirano i tako pridobijete određeni dio ciljane grupe  koja će Vam pomoći da razbijete sadržaj u manje skupine i konkretnije odgovorite na svaki dio sadržaja zasebno.
Umjesto da budete manipulativni budite uvjerljivi – razlika je mala i bitna iako se možda čini suprotno.
Ako manipulirate ljudima oni osjete strah, ljutnju i općenito negativne emocije te reagiraju oštro, svim raspoloživim sredstvima i kanalima jer shvate da niste do kraja iskreni i spremni na dijalog. Dok ako ste uvjerljivi  Vi i dalje pokušavate dovesti komunikaciju na Vama zadovoljavajuću razinu, ali koristeći se argumentima i pristupom  ‘nešto dam, da bi nešto i dobio’ stvarate pozitivne osjećaje među ljudima i tijekom vremena pozitivan pristup mora se isplatiti. Dragan Varagić to je odlično sažeo u dijelu blog posta koji govori o pružanju dodatne vrijednosti uz onu standardnu određenu.

Mogu li se ta dva različita pristupa konkretnije objasniti?
Naravno da mogu i to je vrlo jednostavno za shvatiti. Ako se koristite manipulacijom, koja je u ovom blog postu već nekoliko puta spomenuta, nemate temelje za stvaranje emotivne povezanosti sa trenutnim ili budućim korisnikom. Čisto iz razloga što Vaš pristup nije namijenjen pojedincu i težnji da zadovoljite njegove potrebe u tom trenutku vremena nego se usmjeravate prema sebi i pokušavate se zaštititi bez da ste uputili ciljan odgovor.
S druge strane ako ste uvjerljivi, koristite argumente i želite zadovoljiti potrebu korisnika unutar ciljane skupine ljudi tada se stvara emotivna povezanost. Ona će u većini slučajeva biti podsvjesna, ali itekako vidljiva u smirivanju strasti i postizanju zadovoljstva obje strane.

Koji pristup izabrati i kako promatrati rezultate?
Definitivno pristup uvjerljivosti, argumenata, jasnih i nedvosmislenih odgovora te stvaranja emotivne povezanosti s, ponajviše, ciljanom skupinom ljudi. Rezultati se mjere dugoročno i djelomično služe kao indirektna online marketinška kampanja. Jednom kada se uhodate u takav pristup možete se opustiti i promatrati kako ljudi šire dobar glas o Vama, tvrtki ili brandu i sve to pod Vašim nadzorom.

U vrijeme blagdana treba posebno paziti na online reputaciju. Razlog tome je stanje euforije koje obuzima ljude uslijed konzumiranja alkohola ili jednostavno uslijed svih želja, pozdrava i poklona koje primaju i daju. Upravo zbog toga dolazi do objavljivanja podataka za koje nakon što euforija prođe zaključite da nisu bili primjereni i želite sve što bezbolnije ukloniti – koliko god uklanjanje bilo moguće i jednostavno posljedice mogu ostati  trajne jer šteta je već učinjena.

U nastavku pročitajte 15 općenitih činjenica i zakona koji će Vam omogućiti stjecanje uvida u ono što je zapravo online reputacija, što znači i kako se pravilno koristi.

15 činjenica

• Razina opasnosti je vrlo visoka: Čak 67 posto ispitanika smatra da je reputacija njihovih kompanija vrlo ranjiva, a ekonomska kriza dodatno naglašava ovu činjenicu.

• Reputaciju možete (samo donekle) prepoznati na Internetu: Neupitnih 98 posto ispitanika koristi Internet za procjenu reputacije kompanija no tek nešto više od polovice na temelju toga donosi konačne odluke.

• Opreza nikad dovoljno: Većini globalnih rukovoditelja više je stalo do reputacije njihovih kompanija od njihove vlastite. Tek 38 posto ispitanika “googlalo” je vlastito ime u razdoblju od mjesec dana, radi analize vlastitog ugleda.

• Predsjednici i generalni direktori nisu (previše) zabrinuti: Mada svi ispitanici iz redova Predsjednika Uprava i generalnih direktora stalno brinu o reputaciji svojih kompanija, no njihovi podređeni mnogo više brinu o konkretnim prijetnjama kao što su “curenje” informacija ili “badvokati” (bivši djelatnici, nezadovoljni korisnici i drugi koji kritiziraju proizvode i usluge).

• Rukovoditelji imaju “njuh” za reputaciju: Gotovo dvije trećine ispitanika iz redova rukovoditelja koriste Internet za otkrivanje podataka o konkurentima, partnerima i novim radnim mjestima.

• Tradicionalni mediji pouzdaniji su od novih: Televizija, radio i novine znatno više utječu na donošenje odluka o nečijoj reputaciju od web stranica, blogova i društvenih mreža. Dok klasičnim medijima vjeruje 72 posto ispitanika, novim medijima vjeruje njih tek 13 posto.

• Korporativni web je temelj: Najvažniji izvor informacija o kompaniji, smatra čak 99 posto ispitanika, jest korporativni web site.

• Klasičnim “kvariteljima” ugleda pridružuju se moderni: Najveći remetitelj ugleda, smatra 84 posto ispitanika, jesu negativni napisi u medijima, pogotovo u vrijeme krize kada gotovo sve kompanije prikazuju negativne financijske rezultate.

• “Curenje” informacija sve je opasnije: Najveća opasnost za korporativnu reputaciju jesu povjerljive informacije koje su “procurile” na Internetu, smatra 41 posto ispitanika.

• Internet je pravi alat za rušenje ugleda: Web nudi neslućene mogućnosti bivšim djelatnicima, ali i sadašnjima, obzirom na sve veću opasnost od otkaza i smanjenja mirovina. Kritika “iznutra” također je najveća opasnost prema mišljenju 41 posto ispitanika.

• E-mail ne možemo kontrolirati: Čak 87 posto globalnih rukovoditelja priznaje da su pogreškom poslali ili primili barem jednu elektroničku poruku. No nisu sve poruke poslane pogreškom jer je 27 posto ispitanika ustvrdilo da su prosljeđivali privatne poruke trećim osobama.

• Najbolja obrana je komunikacija s djelatnicima: Učinkovit način prevencije jest stalno propitivanje zadovoljstva djelatnika koji rade u tvrtki. Najbolje rješenje jesu zadovoljni djelatnici koji sami pozitivno pišu u tvrtki u kojoj rade.

• Nikada previše opreza: Osim brige o zadovoljstvu djelatnika, najbolji način očuvanja reputacije tvrtke jest monitoring klasičnih medija, tražilica te društvenih medija.

• Rukovoditelji ne doživljavaju blogosferu: Tek 10 posto rukovoditelja u globalnim kompanijama smatra da je potrebno njegovati dobre odnose s najpopularnijim blogerima.

• Treba nam upravljanje online reputacijom: Online Reputation Management (ORM) nova je djelatnost koju u globalnim kompanijama shvaćaju vrlo ozbiljno jer više od 60 posto ispitanika očekuje da će u naredne tri godine postaviti vrlo čvrstu politiku očuvanja reputacije na Internetu.

15 zakona

Kao odgovor na utvrđene činjenice u studiji se navodi 15 pravila bez kojih se ne može učinkovito upravljati reputacijom na Internetu:

• Poduzmite inicijalnu analizu reputacije Vas osobno i tvrtke u kojoj radite.

• Konstantno pratite Vašu online reputaciju u Internetskim medijima.

• Budite aktivni u online zajednici, angažirajte vlastite djelatnike koji su motivirani sudjelovati u društvenim medijima.

• Napravite preventivni reputacijski štit tako da unaprijed plasirate pozitivne informacije o tvrtki.

• Odgovarajte s mjerom, napravite krizni plan za situacije u kojima trebate reagirati odmah, pričekati razvoj situacije ili uopće ne reagirati.

• Budite inline, objedinite nastup u svim dostupnim kanalima, bili oni online ili offline.

• Prepoznajte prijetnje i pripremite worst case scenario, isključite sva iznenađenja.

• Poslušajte svoje djelatnike prije nego što dođu u situaciju da Vas moraju ili žele napasti .

• Pomnožite loše vijesti sa 100 jer online šapat brzo se pretvara u eksploziju.

• Ne zanemarujte blogere, uključite svoje rukovoditelje u online zajednicu.

• Kritički pogledajte vlastite web stranice, kao da ih gleda netko izvan kompanije, primjerice konkurent ili partner.

• Uključite korisnike u gradnju online reputacije, dajte im pravo glasa u procesu razvoja proizvoda i usluga.

• Pripremite pravilnik o ponašanju na društvenim mrežama i upoznajte s njime svoje djelatnike.

• Pratite odlazne mailove koji izlaze iz Vaše tvrtke, prvenstveno zbog mogućnosti povrede intelektualnog vlasništva.

• Pronađite svoje online advokate, komunicirajte sa simpatizerima i tako unaprijed isključite “badvokate”.

(izvor: Robert Gelo & Privredni vjesnik / pojedine stavke su izmjenjene i prilagođene)

Ovaj blog post posvetit ću službenim web stranicama Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera tj. Ekonomskog fakulteta u Osijeku (EFOS) jer kako već znate online reputacija nije rezervirana samo za pojedince nego veliki utjecaj ima na tvrtke, brandove pa i obrazovne ustanove. / trenutno stanje/

Zašto je kvalitetna službena web stranica od tolike važnosti? – Zato što predstavlja ne samo studente nego i apsolutno sve zaposlenike te obrazovne ustanove. Svjedoci smo raznih predrasuda prema Ekonomskim fakultetima, a one se mogu djelomično ublažiti sustavnim radom na svim aspektima koji se tiču fakulteta – jedan od njih je i web stranica.

U nastavku možete vidjeti nekoliko osnovnih parametara na osnovu kojih se gradi online reputacija ove obrazovne ustanove i način kako ih je moguće poboljšati.

Prva stvar tiče se strukture web stranice koja je uvjetovana izborom CMS-a koji je u ovom slučaju Joomla 1.0.x iako je prošlo dosta vremena od kada se dotična verzija CMS-a prestala nadograđivati te je objavljena nova verzija sustava 1.5.x. Naravno da je ova spoznaja negativna jer dovodi do zaključka da ne postoji volja, način, kadar za izvršenje te zadaće. Na kraju krajeva može se organizirati grupa studenata sa pripadajućim znanjem koja bi odradila posao migracije i kasnijeg aktivnog održavanja strukture web stranice.

Osnovni Joomla predložak je sam po sebi nedovoljan za bilo kakve složenije izazove što je ovdje itekako vidljivo. Sadržaj središnjeg stupca je nabacan i tek pozornijim gledanjem moguće je zaključiti koja se informacija tiče kojeg naslova. Na to dolazi i ne korištenje ALT  teksta na slikama koje su sastavni dio svakog od članaka te korištenje jedino bold-a za isticanje važnih pojedinosti.
Ukoliko web stranicu posjetite preko web preglednika Opera u desnom stupcu će se pojaviti dodatan scroll koji će otežati korištenje web stranice, dok će Mozilla Firefox u taj isti stupac ubaciti bespotreban prazan prostor.

Na vrhu desnog stupca možete vidjeti ‘izbor’ između HR i ENG jezika tzv. dvojezičnost. Navodnike koristim jer zapravo nije riječ o izboru jer kada je aktivan ENG jezik web stranica postaje poligon pogrešaka u prvom redu zbog gubitka skoro pola rubrika koje su dostupne na RH jeziku, a onda i zbog informacija koje ne prenose čitavu poruku, više zbunjuju nego informiraju i sl.

Navesti ću samo jedan primjer iz lijevog stupca gdje sadržaj nije ažuriran kroz duži vremenski period (dvije do tri godine), a tiče se Rang liste. Način dolaska do sadržaja pojedinog kolegija prava je avantura za one koji web stranice fakulteta posjećuju prvi put ili prvih nekoliko desetaka puta jer potrebno je u kategoriji ‘Nastavnici’ izabrati podkategoriju ‘Po abecedi’ te onda kliknuti na ime profesora da bi se došlo do novog izbornika koji opet ide u nekoliko razina kao što su ‘Nastava’,’ Radovi’,’ Životopis’,… Ne moram niti napominjati da su neke od pojedinih razina potpuno prazne. Kada bi u nekom idealnom slučaju sav sadržaj bio na svojem mjestu i aktivno ažuriran tada bi trebalo razmisliti o ubacivanju mogućnosti direktnog slanja sadržaja članka na neku od društvenih mreža ,kao npr. Facebook, jer bi na taj način informacije brže stizale do studenata kojima su većinom i namijenjene. Općenito je web stranica jako loše tj. nikako povezana sa Facebookom i Twitterom.

Struktura linkova, unatoč ogromnoj količini dostupnih SEO članaka, ostala je na defaultnoj razini Joomle što više nije dovoljno niti kućnim korisnicima. Korištenje tražilica pri pronalasku potrebnih informacija na web stranici biti će tim načinom dodatno otežano.

Forum je priča za sebe. Pokreće ga PunBB koji je sinonim za asketski pristup što je vidljivo od prvog kontakta s njim. Iako se već neko vrijeme govori kako će forum iz temelja biti promijenjen to nikako da se dogodi što bi uz instaliranje vBulletin-a bilo pravo osvježenje. Također, na forum se nije moguće registrirati bez kontaktiranja administratora što dodatno narušava usability kako foruma tako i web stranice u cjelini. Live chat bi dao dozu ozbiljnosti i želje za pružanjem pomoći posjetiteljima te bi trebalo razmisliti o pokretanju takvog servisa koji bi u realnom vremenu pružao potrebne informacije.

Gore navedene osnove mogu se činiti kao sitnice s čime se mogu djelomično i složiti, ali to su sitnice koje malo po malo razaraju online reputaciju obrazovne ustanove što se može vidjeti kroz međusobne razgovore studenata i posjetitelja.

Nadam se da će ovaj blog post poslužiti kao konstruktivna kritika i pokrenuti stvari na bolje te nudim tehničku i savjetodavnu pomoć ukoliko bude potrebna.

Prije više od pola godine Twitter je uveo novost koja se pokazala kao vrlo dobra za korisnike tj. fizičke osobe kao i tvrtke ili brandove u svrhu monitoringa online reputacije. Dotadašnji tab “replies” postao je “@username” što je olakšalo praćenje poruka za svaki Twitter račun koji Vam je bitan.

Tab “@username” omogućio je praćenje twittowa koji na početku imaju oznaku Twitter računa “@username” kao i onih gdje se ta oznaka nalazi u sredini ili na kraju poruke, što do tada nije bio slučaj. To znači da jednostavno možete pratiti svaki pojedini twitt koji u sebi sadrži Vama bitno korisničko ime kao što ja pratim npr. @tstankovic.

Ova opcija uz Twitter tražilicu nudi brojne mogućnosti praćenje odnosno monitoringa online reputacije.

‘Što je twitter i kako ga koristiti‘ – ako imate nedoumica u vezi sa Twitterom budite slobodni kliknuti na link nakon čega ste spremni za prve korake u redefiniranju online reputacije.

Ako Vam je ipak važnija online reputacija tvrtke ili branda ,na Twitteru, onda su ovo linkovi koje trebate – ‘Poslovni Twitter account i kako ga koristiti‘ | ’Poslovni Twitter račun: Budite oprezni s opcijom blokiranja!‘.

Službeno je počela utrka za poziciju predsjednika RH te kandidati marljivo skupljaju potpise građana kako bi mogli ići bliže ostvarenju vlastitog cilja ili cilja stranke. U nastavku možete vidjeti kratak osvrt trenutnog stanje online reputacije pojedinih kandidata te općenito stanje koje se tiče njihove aktivnosti na internetu.
Provjera će se vršiti jednostavnim upisom imena i prezimena kandidata u tražilice, u ovom slučaju Google.hr te pregledavanjem prvih 5 stranica s rezultatima. Pažnja će također biti usmjerena na korištenje Facebook-a, Twitter-a, osobnih web stranica,…

Ivo Josipović (28. kolovoza 1957., Zagreb) #

Na prvi pogled odlični rezultati pretrage, a tako se nastavlja sve do famozne 5. stranice osim možda teme na forumu CroPortal-a. Što se slogana tiče na AdWords-u  piše ‘Vaš predsjednik za pravednu Hrvatsku!’ dok se na web stranici nalazi slogan ‘Predsjednik za novu Hrvatsku’, a koliko sam vidio nešto treće piše na predizbornim plakatima  no to nas ovaj put ne zanima. Josipovićev stožer ulaže velike napore u komunikaciju s narodom putem Facebook-a, Twitter-a , YouTube-a te Flickr-a što će se svakako isplatiti u vidu izbornih glasova. Kada bi online reputacija bila odlučujuća za pobjedu nekog kandidata tada bi Ivo Josipović imao velike šanse.

Andrija Hebrang (27. siječnja 1946., Beograd) #

Vidljivo je da Hebrangov izborni stožer uopće nije uzeo internet i web u obzir kada je u pitanju kampanja za što smatram da je veliki minus. Prvi važniji link nikako ne ulijeva povjerenje u Hebranga te poprilično utječe na njegov kredibilitet jer rečenica u kojoj piše ‘Andrija Hebrang pao na ispitu iz domoljublja’  nikako se ne može nazvati kvalitetnim radom na online reputaciji. Rezultati vidljivi u nastavku mogu se blago rečeno nazvati tragičnim. Tek na 4. stranici može se vidjeti kako Hebrang ipak daje šansu internetu u vidu otvorenog Twitter računa.

Vesna Pusić (25. ožujka 1953., Zagreb) #

Kandidat koji ulaže dosta truda u aktivnosti na internetu, barem što se tiče prenošenja dojmova sa raznih putovanja diljem Hrvatske te najava za iste. Što se samih rezultata tiče nemam zamjerki jer kao što sam rekao trud je vidljiv, još samo da su usklađene boje na web stranici dojam bi bio potpun. Ne korištenje AdWords-a  ne smatram velikim nedostatkom, ali taj bi dodatak svakako dao određenu težinu svim dosadašnjim i budućim aktivnostima. Vesnin stožer dao si je truda jer aktivno se vodi nekoliko računa na različitim lokacijama kao što su Facebook, Twitter i YouTube.

Nadan Vidošević (30. siječnja 1960., Split) #

Dva detalja su mi odmah zauzela pažnju. Prvi se tiče slike i usporedbe Vidoševića i Clooneya, a drugi na zanimljiv potez rezerviranja nekoliko glavnih domena za web stranicu, što je pohvalno. Vidošević je jedan od prvih kandidata koji je shvatio važnost interneta i počeo koristiti Twitter nakon čega je logičan nastavak Facebook ,gdje ipak moram primjetiti loš izbor vanity url-a, te YouTube račun.  Možda ćete pomisliti da je tu kraj online aktivnostima, ali moram Vam reći da ipak nije tako jer Vidoševićev stožer također koristi i domaća rješenja kao što je Zrikka. Jedino negativno tiče se naslova ‘Nadan Vidošević zapošljava u kampanji ljude na crno’ i to bi mogao biti jedan minus, ali zanemarive važnosti.

Milan Bandić (22. studenog 1955., Donji Mamići pokraj Gruda) #

S nevjericom po ne znam koji put zaključujem da su web stranice Milana Bandića u izradi. Možda samo ja mislim da je sadržaj već trebao biti spreman, pravilno raspoređen i ponuđen narodu. Iz rezultata se vidi Bandićeva ambicioznost i dosljednost tijekom nekoliko prethodnih godina političkog vodstva grada Zagreba.
Bandić također slijedi primjer većine kandidata te ima račune na Facebook-u i Twitter-u iako u drugom slučaju nije aktivan. Čini mi se kao da su računi otvoreni iz razloga ‘bio bi red’, a ne zbog pravog shvaćanja važnosti dotičnih stranica.
*****U zadnjih mjesec dana Milan je napredovao što se tiče prisutnosti na Internetu tj. www-u. Web stranica je izrađena solidno te je također aktivan na Flickr-u, Vimeo-u, Youtube-u te Picasa-i.

Vesna Škare-Ožbolt (20. lipnja 1961, Osijek) #

Ovdje se vrlo jasno može vidjeti snaga kvalitetnog bloga nad manje kvalitetnom ili manje ažuriranom web stranicom jer upravo se blog pojavljuje kao prvi rezultat. Vesnina aktivnost nastavlja se korištenjem Twitter-a, Facebook-a, Flickr-a i već pomalo zaboravljenog MySpace-a. U rezultatima pretrage ne nalazim ništa negativno što se uz korištenje svih ranije nabrojenih  servisa može pokazati kao ključan korak prema poziciji predsjednika. Vesna stvarno zna što radi i radi to jako dobro, još kad bi u sve uključila AdWords za nekoliko trenutno aktualnih fraza mislim da joj ne bi bilo ravnog kandidata barem što se tiče prisutnosti na internetu.

Damir Kajin (3. veljače 1962., Koper) #

Primjer kako se reputacija iz stvarnog života prenosi u onaj virtualni vidljiv je na prvoj stranici tražilice gdje Kajin ‘pijan spava u Saboru’. Unatoč otvorenom računu na Facebook-u vidljivo je da ne drži do online reputacije odnosno da ne shvaća njezin značaj što će se zasigurno odraziti na rezultate izbora.
Iz toga se može zaključiti da ako već Kajin ne radi na svojoj online reputaciji drugi to rade za njega, naravno u negativnom kontekstu jer im to dopušta. Razina korištenja dostupnih web servisa je porazna,ali sve na štetu Kajina koji će to osjetiti kroz određeno razdoblje.

Dragan Primorac (7. lipnja 1965., Banja Luka) #

Uzeo je najbolje iz oba svijeta što se tiče izbora domene osobne web stranice tj. jedan naziv tipa draganprimorac.com i drugi dragan-primorac.com čime se može naslutiti želja za većim utjecajem prema narodu koji aktivno koristi internet. Sve to ipak pada u vodu kada se vidi da od svih dostupnih servisa koristi jedino Facebook. Ne mogu reći da se o njemu piše nešto izrazito negativno, ali svakako je minus nedostatak aktivnosti na trenutno dostupnim servisima koje koriste pojedini kandidati.
Rezultati na tražilicama idu u dva smjera – prema znanstvenom području i ministarskoj funkciji koja više nije aktualna što može zbuniti pojedince. Da bi netko predstavljao Hrvatsku mora prije toga naučiti predstaviti sebe ovisno o tome što u tom trenutku želi postići.

Miroslav Tuđman (25. svibnja 1946., Beograd) #

Ovaj kandidat ima ono za što smatram da bi trebao imati svaki od njih, a to je otvoren LinkedIn račun, na koji se sasvim lijepo nadograđuju Facebook, Twitter, YouTube i MySpace uz neizostavnu osobnu web stranicu. Iz rezultata je vidljivo da Tuđman veći značaj daje problematičnim odnosima u komunikaciji s pojedincima iz političke elite nego što ga daje u nastojanju da njegova poruka dođe do naroda. Unatoč respektabilnom korištenju web servisa dojam koji na taj način ostavlja sasvim je drugačiji. Negativnog sadržaja na njegov račun nema osim već spomenutog nepotrebnog kompliciranja ondje gdje to nije potrebno. Mislim da ima sasvim dobar start ukoliko se odluči posvetiti još više pažnje online aktivnostima.

Boris Mikšić (11. listopada 1948., Zagreb) #

Ovdje moram spomenuti nešto što me jako neugodno iznenadilo i čemu nije mjesto na današnjem webu, a kamoli na web stranici predsjedničkog kandidata – radi se o audio datoteci koja se automatski pokreće, a ja sam naravno imao upaljene zvučnike. Ovo je primjer uzaludno napravljene web stranice s koje će posjetitelji čim prije pobjeći kako bi spasili sluh. Isti propust napravljen je i na blogu.  Već ovo je dovoljno da se stvori negativan naboj prema Mikšiću od strane posjetitelja. Osim toga ima i otvorenu grupu na Facebook-u. Mislim da si je on čak s ovim napravio više štete nego koristi.

Josip Jurčević (1951., Studenci pored Imotskog) #

Nezavisni kandidat koji na jedan drugačiji i čini mi se pristupačniji način vodi svoje online aktivnosti barem što se tiče grupe na Facebook-u, dok je s druge strane neaktivan na Twitter-u i nešto između te dvije krajnosti nalazi se na YouTube-u. Stekao je reputaciju odličnog predavača,ali što se tiče težnji da postane predsjednik RH iz rezultata koje nudi tražilica to nije vidljivo nego se sve čini kao pokušaj da se napravi nešto pod motom ‘važno je sudjelovati’.

Perica Jurič (1961., Tomislavgrad) #

Jedno veliko ništa! Stvarno nisam očekivao ovako nešto za osobu koja želi poziciju za koju se bori. Zapravo, pravo je pitanje bori li se uopće s obzirom da apsolutno ne sudjeluje u online aktivnostima kao da to nije postalo dijelom naših života. Online identiteta nema,a što se reputacije tiče čini mi se kao da se od toga davno odustalo ako se uopće i razmišljalo o tome.
*****Od zadnjeg upisa na ovom blog postu što se tiče Perice Juriča stvari idu na bolje u smislu online aktivnosti jer aktivnosti druge vrste niti nema. Istaknuo bi web stranicu kao središnje mjesto za sakupljanje informacija.

Alka Vuica (8. lipnja 1961. u Puli) #

Vrlo slična situacija kao s Mikšićem i Juričem. Sličnost s prvim je automatsko pokretanje audio datoteke na web stranici (koja je osobnog karaktera pa ima ispriku), dok je sličnost s drugim nedostatak online identiteta i pozitivne online reputacije. Iz svega je moguće zaključiti kako Alka poziciju za koju se natječe zapravo ne želi. Kako dati glas nekome tko ne pokazuje ambicije, volju, želju, znanje, …?!
*****U međuvremenu je odustala.

Veljko Džakula (1955., Pakrac) #

Prvi i jedini manjinski predsjednički kandidat – to je sve do čega se može doći putem tražilica. Ostalo su manje više prepucavanja o prošlosti. Rezultati izbora biti će kao i rezultati na tražilici – nikakvi.
*****Kako došlo tako prošlo.

Filip Šundov (-) #

Još jedan nezavisni kandidat koji za razliku od prije spomenutih  kandidata ima web stranicu iako nije najbolje optimizirana. Facebook, Twitter i YouTube računi nisu vrijedni spomena jer na njima nema ništa.
*****Kako došlo tako prošlo.

*****Slavko Vukšić (24. ožujka 1949.g. u Šaptinovcima) #

Kandidat koji se među zadnjima pojavio u konkurenciji za poziciju predsjednika RH, ali koji nije ništa naučio iz pogrešaka svojih konkurenata. Koliko sam uspio vidjeti nije aktivan na društvenim mrežama što je možda i bolje jer ako bi profili na tim istim mrežama bili uređeni kao web stranica onda to ne bi bilo dobro. U ovom slučaju web stranica je napravila više štete nego koristi, naravno to govorim samo iz pozicije online reputacije, jer izgleda kao web  sa flash igricama za djevojčice (bez uvrede djevojčicama).  Poznavateljima problematike sve će biti jasno kada napišem slijedeće – u rezultatima na tražilici kao opis stranice može se vidjeti tekst : “Joomla! – upravljanje portalima i dinamiènim sadržajima.” – zaključak se nametnuo sam za sebe uz neizostavan rezultat u kojemu se navodi kako je Slavko Vukšić pod istragom DORH-a.

Iz svega do sada napisanog vidljivo je između kojih kandidata će se voditi najžešća borba, jer ovo što imate priliku vidjeti na internetu je nekoliko puta jače u stvarnosti i daleko više utječe na stanje u državi bilo da se radi o lokalnoj ili razini cijele države.

*Blog post je podložan izmjenama koje će biti naznačene ukoliko do njih dođe.

*****Update -> 13.12.2009. / 01.15h (Mislio sam linkati na slike koje bi prikazivale rezultate na tražilicama za svakog pojedinog kandidata kako bi to mogli gledati nakon što utrka završi i uspoređivati sa novim podacima, ali na kraju sam shvatio da to nema smisla i da Vas tada ove informacije više neće zanimati te sam odustao od uploada slika)

…možete pročitati u nastavku. Odgovor je vrlo jednostavan – kreirajte grupu i svjesno bazirajte svoje izjave na mržnji, nasilju,.. Zapravo, dovoljno je samo da se uključite u jednu grupu u kojoj se nedvosmisleno šalje ista poruka. U nastavku možete vidjeti primjere nekoliko Facebook grupa čiji pokretači i članovi očito ne razmišljaju što će biti sutra nego se upuštaju u igru u kojoj sigurno neće biti pobjednici. U komentarima možete ostaviti linkove na slične grupe pa ću ih dodati u blog post.

1.) Ljudi kojima Luka Ritz više ide na živce!
2.) Mesić kreten

Očito je da članovi navedenih grupa ne shvaćaju što sami sebi rade i kako će to utjecati na njihovu budućnost. Sve ono što su pod punim imenom i prezimenom pisali ostati će zauvijek na webu. Tema ovog blog posta nije nikakve druge naravi osim da se jasnim primjerom pokaže kako u vrlo kratkom vremenu i po kratkom postupku možete sami sebi učiniti život još težim. Ovo je primjer kako se u samo nekoliko koraka može steći negativna online reputacija, jer naravno teže je doći do one pozitivne.

Članovi navedenih grupa iznose svoja mišljenja pod punim imenom i prezimenom bez ikakvog razmišljanja o budućnosti koja ih čeka. Da ne bude zabune, kada je u pitanju online reputacija, jedan krivi korak vječno će Vas pratiti i biti Vam uteg dok ste živi. Kako će se akteri ovih priča nositi sa reakcijama koje slijede ostaje tek za vidjeti. Svaka akcija dovesti će do reakcije, ma kakva ona bila.

Možda će jednom članovi grupa razmišljati drugačije – ali ono što su napisali jučer, danas ili će napisati sutra zauvijek će ostati kao podsjetnik na prošlo vrijeme i tada će tražiti usluge online reputation managera.

Gdje prestaje sloboda govora, a počinju destrukcija i autodestrukcija? – Znate li Vi odgovor?